Zbog masovnog odlaska vitalnog dijela stanovništva u inozemstvo, Hrvatska se zadnjih godina suočila s nedostatkom radne snage prije sve u uslužnim djelatnostima. Glavni razlog su niske plaće koje mladim ljudima ne omogućavaju dostojan život za rješenje stambenog pitanja, školovanje djece, zapravo dostojanstven život.
Vlada je zbog toga povećala kvote za uvoz stranih radnika. Međutim, odaziv nije na očekivanoj razini. Iz BiH te susjednih zemalja, odakle su ranije dolazile tisuće ljudi, sada radije biraju zapadnoeuropske zemlje, pogotovo Njemačku ili Asutriju, gdje je veliki nedostatak radne snage.
I Ukrajinci, koje smo željeli dovesti, više vole otići u obližnju Poljsku, i druge zemlje srednje Europe. Sada u Vladi pokušavaju otvoriti kanale za uvoz radne snage s Filipina, posebice u turizmu. No, dok se to ne dogodi, poslodavci u Hrvatskoj su počeli oglasima pozivati umirovljenike da popune ta prazna radna mjesta.
To je omogućeno izmjenom zakona kojim je od početka ove godine omogućeno i primanje pune mirovine i rad na 4 sata dnevno, dakle, pola radnog vremena. Specijalizirani portali, ulazi u velike trgovačke centre, kao i ulazi u zaštitarske kuće, puni su oglasa u kojima se umirovljenici pozivaju da im se jave.
Uglavnom se tu radi o poslovima na blagajnama trgovina, u zaštitarskim kućama, u agencijama koje se bave telefonskim anketiranjem i sličnim djelatnostima. Osim toga, poslodavci radnike koji odlaze u mirovinu nagovaraju da nastave za njih raditi u skraćenom radnom vremenu.
Mnogi to prihvaćaju jer uz mirovinu, mogu zaraditi i dodatni iznos, ovisno o dogovoru s poslodavcem. S obzirom na visine mnogih mirovina, to je za znatan dio hrvatskih umirovljenika, zapravo ne toliko loše rješenje. Time dobivaju i vrijeme za lakše prilagođavanje na umirovljeničke dane.
Prema izračunima nekih umirovljeničkih udruga, najmanje 250 tisuća, dakle, četvrt milijuna hrvatskih umirovljenika, prihvatit će takav angažman na pola radnog vremena. Da se krenulo u tom smjeru već vidimo po trgovinama ili bankama. Na blagajnama već vidimo starije djelatnike, a i zaštitari su uglavnom osobe koje su to radile do mirovine, pa nastavile i dalje. I prijevozničke usluge, od taksija pa do dostavnih službi, također imaju sve više onih koji su stariji od 65 godina.
Dakako, glavni razlog zašto se to događa su niske plaće u tim djelatnostima. Kada, primjerice, strani trgovački lanci dolaze u Hrvatsku, onda oni i plaće svojim zaposlenicima prilagođavaju, kako se to kaže, lokalnim prilikama. Rijetki su izuzeci u tom pogledu poput lanca trgovina DM-a koji u svakom pogledu odskače od prosjeka.
Većina drugih drži svoje radnike na minimalcima ili tek nešto iznad njih. Neki ih čak i kontroliraju preko kamera ispunjavaju li izuzetno visoku normu koja im je propisana za svaku minute. Visoki zahtjevi pred njima ne bi bili problem da i plaća odgovara uloženom radu.
Zato se i dalje odlazi, iako analitičari govore kako je glavni iseljenički val doživio vrhunac te sada slijedi opadanje. Kako god bilo, čini se kako će ove godine umirovljenici biti ti koji će spašavati hrvatsku ekonomiju. Vlada je povećala kvotu na 60 tisuća uvoznih radnika i teško da će se to ispuniti.
No, ako četvrt milijuna hrvatskih umirovljenika počne raditi na pola radnog vremena, onda je to značajna brojka koja bitno utječe na održivost hrvatske ekonomije. Za nadati se je kako bi ta potreba za radnicima trebala uroditi boljim odnosom poslodavaca prema zaposlenicima, isplati plaća točno na vrijeme, te povećanju plaća.
Naravno, tu bi i država trebala odraditi svoj dio obveza kroz smanjenje nepotrebnih davanja i parafiskalnih nameta kako bi i oni koji osiguravaju poslove mogli raditi na način da uz svoju dobit imaju i zadovoljne radnike, a to je moguće samo ako su pristojno plaćeni.