Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto govorila je o tome kako se hrvatske institucije pretvaraju u igračke Andreja Plenkovića i njegove vlasti. Upozorila je na da Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata nije reagira na nedavne skandalozne izjave premijera.

“Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata je još jedna institucija koja postoji kako bi zadovoljila formu, a njeno djelovanje u potpunosti je nedostatno.
Institucija kao što je ovaj centar postoji u niz država, od čuvenog Jad Washema u Izraelu, do, primjerice, njemačke zaklade za suočavanje s prošlošću komunističkog SED-a u DDR-u.”Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata je još jedna institucija koja postoji kako bi zadovoljila formu, a njeno djelovanje u potpunosti je nedostatno.
Institucija kao što je ovaj centar postoji u niz država, od čuvenog Jad Washema u Izraelu, do, primjerice, njemačke zaklade za suočavanje s prošlošću komunističkog SED-a u DDR-u.

Dakle, posao svih institucija, kao što je naš centar, jest utvrđivanje činjenica na znanstvenim osnovama, prikupljajući dokaze, pisane dokumente i svjedočanstva.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Čedo Prodanović izgubio kompas: Diže u nebesa korumpiranog Ivu Sanadera

Kroz takvo, neupitno vjerodostojno djelovanje, takve institucije imaju (osim povijesno-dokumentacijske važnosti za jedan narod), one imaju i iznimnu društvenu važnost. Takve institucije moraju biti i svojevrsna društvena savjest.

Jer, kad se oglasi navedena njemačka zaklada o pojedinim dnevnim temama, onda ona ima presudni utjecaj na javnost.

Konkretno, postoje osobe i u njemačkoj politici, koje pokušavaju romantizirati komunističku diktaturu, i na taj način vrijeđati žrtve i stvarati društvenu konfuziju.
Kod takvih slučajeva se oglašavaju navedene institucije koje sprječavaju izvrtanje ili manipuliranje povijesnim istinama.

Hrvatski, pak, dokumentacijski centar služi današnjoj vladajućoj nomenklaturi kako bi lažno glumila skrb o hrvatskim vrijednostima, a u stvarnosti naš dokumentacijski centar služi samom sebi od kojega hrvatski građani nemaju baš nikakvu korist.

Dakle, riječ je o organiziranom varanju kao što je to i u slučaju drugih institucija u današnjoj Hrvatskoj – počevši od Državnog inspektorata do Porezne uprave, od SOE do Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Jer, hrvatski građani nemaju koristi od navedenih institucija, one su jednostavno pretvorene u servis korumpiranih moćnika.

Nikada nisam čula da se dokumentacijski centar oglasio povodom nekog aktualnog događaja, u kojemu je Domovinski Rat bio predmetom klevete, izvrtanja teza ili eksplicitne laži.
A Hrvatska je sustavno izložena lažnim optužbama i klevetama.
Jedno od tih klevetanja bila je izjava predsjednika vlade  Plenkovića, i to na događaju koji organizira negator genocida u Srebrenici i dokazano korumpirani Milorad Pupovac.

Naime, Plenković je (bez imalo srama) usporedio organizirane zločine u Vukovaru, na Ovčari i u Škabrnji – s pojedinačnim incidentima koji su uslijedili nakon vojno-redarstvene, humanitarne akcije Oluja.

Dakle, ubiti gotovo 400 ljudi, koje se sa različitih mjesta dovede na jedno mjesto, te ih se potom zločinački pogubi, te u masovnu grobnicu sakrije – to nije, niti može biti djelo pojedinca ili manje skupine, već je to organizirani zločin.

Ovčara je djelo koje je provodila organizirana vojska, tada Jugoslavenska narodna armija, i Republika Srbija, koje su bile agresori na Hrvatsku.
A organizirani zločini bili su i Škabrnja, i Baćin, i Dubrovnik, i Zadar, i Glina, i Široka kula, i Vinkovci – i tako dalje.

Svi ovi zločini dokumentirani su i presudom međunarodnog suda pravde, ali Plenković i njegovi korumpirani mediji međunarodne presude ne poštuju – a tom nepoštivanju asistira umrtvljeni i nedorasli Memorijalno dokumentacijski centar.
Zašto se Dokumentacijski centar nije oglasio zbog ove skandalozne izjave Andreja Plenkovića?

Zašto Dokumentacijski centar nije argumentirano upozorio predsjednika vlade da je njegova izjava protivna istini, da je prekršio svoju prisegu, te počinio kazneno djelo veleizdaje?

Jer, Plenkoviću ovo nije slučajni ispad. On uobičajeno konstruira i napuhuje hrvatske grijehe, a banalizira srpske ratne zločine.

Mi u Hrvatskoj svakodnevno svjedočimo klevetničkom vrijeđanju hrvatske države i naroda.
Tako imamo slučaj da Jutarnji list, putem Pupovčeve supruge, Slavice Lukić, izražava neviđenu mržnju prema svemu što je europsko i hrvatsko, te slavi srpske nacionalizam i zločine.
Kada su državljani Srbije prije nekoliko mjeseci pretukli hrvatskog građanina u dubrovačkoj županiji (nazivajući ga ustašom zato što ih je usred bijela dana upozorio da nije dopušteno mokriti po muralu Hajduka), to za Jutarnji list nije vijest.
Kada hrvatski policajac iz Vukovara, koji je član navijačke skupine Crvene zvezde „Delije“ istuče navijača Dinama, pripadnika Bad Blue Boysa – to nije vijest za Jutarnji list, niti se oglašava premijer Plenković.

Ali kada navijači Dinama pretuku navijače Zvezde u Vukovaru,  onda je to za Jutarnji List tema za naslovnicu – i to sugerirajući da su pripadnici srpske manjine životno ugroženi; gotovo da se vrši pogrom nad Srbima.

Hrvatska svjedoči da mediji i relevantne političke skupine (HDZ, SDP i Možemo) Domovinski rat proglašavaju građanskim ratom gdje su svi jednako krivi.

Postavljam pitanje vama iz takozvanog HDZ-a: jesu li zločini Ovčare i Škabrnje jednaki s pojedinačnim incidentima koji su se dogodili nakon Oluje? Je li vas sram zbog Plenkovićevih protuhrvatskih i antieuropskih izjednačavanja žrtve i agresora?

Je li vama iz platforme Možemo, koji glumite borce za ljudska prava, neugodno kada branite Pupovčevo i Plenkovićevo sprječavanje procesuiranja silovatelja hrvatskih žena u srpskim logorima?
Pa kako vas nije sram?

Je li vas iz SDP-a sram što članovi obitelji vašeg čelnika Arsena Bauka zastupaju Milu Martića, koji je osuđeni masovni ubojica i koji je bombardirao dječju kliniku u srcu Zagreba?

Pozivam vas da mi odgovorite, vi iz Jutarnjeg, Večernjeg i inih listova, kao i drugih medija, koliko je obitelji poginulih njemačkih vojnika obeštetila Češka, Poljska, Francuska, Nizozemska, Belgija ili Luksemburg?
Nijednu obitelj nije obeštetila, jer je protivno zdravom razumu i civilizacijskom dostignuću nagrađivati agresora.
Ili – koliko je ruskih obitelji obeštetila Ukrajina? Ni jednu.

Jer, po kojoj to logici vojnik koji vrši agresiju nad drugom državom, i pritom pogine, njegovu obitelj treba obeštetiti? Upravo se to događa u Hrvatskoj.
Hrvatska je isplatila milijun i pol eura odštete obiteljima srpskih agresora ubijenih na Koranskom mostu.

Dakle, postavljam pitanje – što radi Dokumentacijski Centar u utvrđivanju činjenica koje su se dogodile u Domovinskom ratu? Odgovor je – ništa.
Kada odete na web-stranicu Dokumentacijskog centra, vidite da je to mrtva institucija. Oni služe korumpiranim strukturama za prevaru naroda, kako bi Plenković i njegove korumpirane strukture mogli glumiti tobožnje hrvatske domoljube.

Jer, Plenkovićeva vlada (kao i Račanova, Sanaderova i Milanovićeva) ne dopušta Hrvatskoj utvrđivanje istine – a upravo su manipulacije i ne-suočavanje s prošlošću, Hrvatsku dovele u shizofrenu situaciju koja nije zabilježena nigdje u svijetu: da Hrvatska kao žrtva agresije, isplaćuje odštete agresorskoj Srbiji.

Hrvatskoj treba istina, i to u svim sferama društvenog života.
Zašto Dokumentacijski centar nije utvrdio tko je srušio crkvu Sv. Lovre u Petrinji, ili crkvu Sv. Jeronima u Zadarskim Jasenicama?

Dakle, te crkve nisu srušili marsovci, već srpski agresori. Postavljam pitanje: kako se ti rušitelji zovu? Zašto ni nakon 30 godina nisu pronađeni počinitelji tih kulturocida?
Zašto nije napravljen popis agresorskih vojnika, onih koji nisu činili ratne zločine kao i onih koji su razarali hrvatske mjesta?

Ako postoje popisi nacističkih zlikovaca, ako postoje popisi komunističkih nasilnika (kao što je to slučaj s popisom suradnika STASI-ja u DDR-u) – zašto Hrvatska nema popis agresorskih vojnika?

Vladajuće strukture u zadnjih dvadesetak godina ne dopuštaju hrvatskim građanima društvenu transparentnost, ne dopuštaju jednakost svih građana pred zakonom, a (kao što sam navela) ne dopuštaju ni utvrđivanje istine o našoj prošlosti, što jest vrijeđanje žrtava koje su pale za hrvatsku Domovinu.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar nije ispunio svoju svrhu, on služi kao instrument manipuliranja javnosti te sudjeluje u sprječavanju utvrđivanju istine iz naše prošlosti.
Za sve ove  protuhrvatske i protu-europske radnje morat ćete svi vi, koji sudjelujete u njima ili ih podupirete, kad-tad odgovarati”, ističe Karolina Vidović Krišto.

Foto: Hina