Ovih dana počela je javna rasprava o novom ovršnom zakonu. Ministarstvo pravosuđa koje vodi taj proces, kako je upozorio i Večernji list, provodi je gotovo potajno. Niti je poslalo glasnu obavijest o tome, niti je one kojih se to najviše tiče, primjerice blokirane, pozvalo da daju svoje prijedloge. Umjesto toga kao da pokušavaju tu zakonsku obvezu dovršiti tako da što manje zainteresiranih vidi što su to skuhali u svom novom zakonskom prijedlogu.

Iz onog što su pravni stručnjaci iz tog isčitali, vidljivo je i zašto to rade. Naime, ni novi prijedlog ovršnog zakona koji se radio pod palicom ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića neće biti ni pravedniji, a niti jeftiniji. I dalje će hrvatski nesretnici koji stjecajem životnih okolnosti dođu pod udar tog zakona plaćati najskuplje ovrhe. Ogulit će ih do gole kože.

Novost je jedino u tome da se ubuduće nitko neće moći naći pod blokadom, a da ne dobije prethodnu obavijest o tome. Dosada je, kako znamo, to bilo moguće pa mnogi nisu ni znali da su pod ovršnim postupkom. Doznali bi to tek kad im se blokira račun. Sve ostalo, iako ima određenih proceduralnih izmjena, ostaje po starom.

Određena odvjetnička društva koja su i dosada zgrtala bogatstvo ovršujući one koji nisu na vrijeme platiti televizijsku pretplatu ili neki drugi račun, i dalje će to moći činiti. Dužnicima će zbog uvođenja predujma kojeg vjerovnici moraju platiti pri pokretanju postupka, to na kraju biti i skuplje jer će uz svoj dug s kamatama i razne pristojbe, među kojima se ističe Financijska agencija, morati i to platiti.

I ono što je najgore. I dalje će ovrhe koje provodi hrvatska vlast biti među najskupljima u Europi. Ministar Bošnjaković i odvjetnička kamarila koja mu je, vjerojatno, bila glavni savjetnik u izradi novog zakona, odbili su uzeti u obzir primjerice, austrijski ili slovenski model naplate ovrhe koji su bitno i pravedniji i jeftiniji.

Neki su izračunali kako 100 kuna duga u Sloveniji najviše može postati 400 kuna, dok u Hrvatskoj 100 kuna neplaćenog računa na kraju može narasti i do 1.000 kuna. Dužnik kod nas osim namirenja duga s pripadajućim kamatama treba pomoći bogaćenju odvjetničkih društava koji te poslove dobivaju uglavnom preko političkih veza. Tako su oni koji su najbliže vlasti dobivali televiziju, drugi naplatu računa za struju, treći su dobili ekskluzivitet u zastupanju gradova.

Netko ažuran mogao bi napraviti popis vodećih odvjetničkih društava i državnih tvrtki s kojima su imali aranžmane. Iz tog popisa bilo bi razvidno kako je u Hrvatskoj u vezi s tim uspostavljena, kako je netko jednom rekao, prava ovršna mafija. Sudeći prema novom prijedlogu ovršnog zakona, i ministar Bošnjaković je u tom kolu, ako ne izravno, a onda zato što njegov novi prijedlog ovršnog zakona pogoduje tim parapolitičkim, interesnim, krugovima.

Dakako, računi se u svakoj uređenoj državi moraju platiti. I tu nema iznimaka. Onima koji to ne mogu, kad je u pitanju struja ili grijanje, pomaže država kroz socijalne programe. Oni koji ne plate na vrijeme, moraju te račune platiti kroz ovrhu. Ali jedno je pravedan postupak, ponovit ćemo opet, poput primjerice slovenskog, gdje na kraju 100 kuna može biti najviše 400 posto, a nešto posve drugo ovo što je na snazi u Hrvatskoj, da ukupni trošak za 100 kuna naraste tisuću posto.

To nije pravedno ni za one koji su lakomo uzimali kredite misleći kako će im neki poslovni pothvat donijeti brzu zaradu kojom će ih vratiti. Još manje je pravedno prema onima, a takvih je najviše, koji pod ovrhu dospijevaju zbog neplaćenog računa za struju, grijanje ili televizijsku pretplatu. Uglavnom je tu riječ o hrvatskoj sirotinji, a u tu kategoriju prema Europskom statističkom uredu, spada zapravo trećina stanovništva naše zemlje.

S obzirom na to, novi prijedlog ovršnog zakona, koji su sastavili ministar Bošnjaković i njegova odvjetnička bratija, je sramota za ovu državu. Iako donosi neke izmjene, u biti niti je pravedniji, niti jeftiniji od dosadašnjeg iako su na stolu imali i austrijski i slovenski prijedlog koji su se pokazali učinkovitim i kvalitetnim.