Hrvatska će 10. prosinca u Marakešu potvrditi kontroverzni Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama. Tako je odlučio predsjednik Vlade Andrej Plenković, a saborski Odbor za vanjsku politiku na burno završenoj sjednici pod predsjedanjem Mire Kovača, izglasao da se s tim slaže. SDP-ovi i HDZ-ovi članovi odbora bili su složno “za”, a protiv su bili Mostovi zastupnici koji su tražili da se o kompaktu raspravlja u Saboru. Predsjednica Sporazum nije prihvatila, ali ga nije niti potpuno odbacila.
Poput Istanbulske konvencije, Marakeški kompakt skriva kukavičje jaje jer nije do kraja jasno je li obvezujuć ili nije. Premijer Plenković i ministrica vanjskih poslova Pejčinović Burić pokušali su ovaj UN-ov sporazum zamotati u celofan pokušavajući uvjeriti javnost kako je sve čisto, da je dokument još jedan civilizacijski iskorak u poštivanju ljudskih prava.
Burić je na Odboru tvrdila da je riječ je o pravno neobvezujućem aktu koji se odnosi isključivo na regularne migrante. U njemu su, rekla je, “jasno izražena načela kao što su “potvrđivanje suverenog prava svake države odrediti svoju nacionalnu migracijsku politiku, jasno razlikovanje između regularnih i neregularnih migracija, pravna neobaveznost, jasna naznaka kroz cijeli tekst da je riječ o katalogu mjera čija je primjena prepuštena suverenom izboru svake države, jasno utvrđeno pravo države da zaštiti svoje granice i suvereno odlučuje koga će pustiti na svoje državno područje”. Kao važan detalj Burić je istaknula kako se Globalni kompakt ne potpisuje i iz njega ne proizlaze nikakve nove obaveze za države koje ga prihvate.
No, oporba, a i velik dio javnosti koji ima vremena pratiti ovu priču, ne misli baš tako. Kvaka je što se u sporazumu na 46 mjesta navode sporne riječi “obvezuje se”, pa je pitanje kako onda može biti pravno neobvezujuće, kako kaže ministrica Pejčinović Burić. Nakon otvorenog pisma novinara Ivana Hrstića predsjedniku Vlade pod naslovom “Kako može Marakeški sporazum biti neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘Obvezujemo se’?” Vlada je na svojim stranicama u prijevodu Sporazuma riječ obvezuje se zamijenila s “predani smo” i “iskazujemo povjerenje” kao prijevod s engleskog “we commit to”. Je li to dovoljno da umanji sumnje u Marakeški sporazum i prijetnju nekakvog međunarodnog pritiska da Hrvatska jednoga dana mora zbrinjavati migrante koji i dalje putuju prema Europi?
Dobar razlog za sumnju pojavio se kada je Marakeški kompakt odbacio SAD, pa onda Izrael, Australija, Italija, Mađarska i zemlje Višegradske skupine. Vjerojatno je to na vrijeme uvidjela i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kada je promijenila odluku i rekla da u Marakeš umjesto nje ide netko iz Vlade pa je izbor pao na ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Međutim, Predsjednica je tom prilikom, kao i Pejčinović Burić, izjavila kako je riječ o pravno neobvezujućem dokumentu, ali ga nije objasnila zbog čega je odustala od odlaska u Marakeš.
Da je to učinila stvari bi bile puno jasnije, jer ovako, nakon mučne sjednice Odbora za vanjsku politiku kada je gotovo na silu izglasano izvješće kojim se potvrđuje Marakeški kompakt, ostaje dojam da je Hrvatska ponovno prihvatila nešto pod pritiskom i na svoju štetu i da ćemo prave posljedice prihvaćanja ovog dokumenta vidjeti kada bude (pre)kasno. Također, ostao je dojam kako je Vlada, ali i Predsjednica, ponovno ne štite hrvatske interese i da im je više stalo do toga da zadovolje međunarodnu političku kremu u Bruxellesu, Berlinu i Parizu nego da poslušaju glas zabrinutih građana.