Šibensko-kninski župan Marko Jelić gostovao je u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2”. Komentirao je, među ostalim, prijedlog predsjednika Milanovića o proslavi “Oluje” ove godine – u Glini, s čime se, kaže, ne slaže.

– Predsjednik ima pravo na svoj stav. Ja uostalom ne bih želio imati predsjednika koji nema stav. I on ima svoje argumente za to. Njegovi argumenti su ispravni, osim u aspektu da trebamo imati centralno mjesto obilježavanja. Zašto? Radi simbolike, jednostavno je to tako. Hoće li Glina ili Vukovar ili Zagreb, Vojnić ili Rijeka to odrađivati na svom lokalitetu, naravno da bi trebali. I neka to rade, ali centralno mjesto, tih 9 sati i 43 minute, kada se podiže zastava, barjak, ja mislim da je to toliko važno i simbolično da u biti nemamo zašto o tome raspravljati, rekao je. 

Na snimanje emisije došao je ranije, pa je uočen kako s poda skuplja papiriće. Evo što je rekao o tome:

Razbijene predrasude o Šerbedžiji

U uvodnom prilogu Maje Sever o Jeliću je govorio Rade Šerbedžija koji je, kaže u prilogu, smatrao da je i njegova dužnost pokušati pridonijeti stvaranju pozitivne energije, zato često i odlazi u Knin. Tako je upoznao Marka Jelića. Poštuje njegov pristup politici radi koje je napustio znanost. Jelić Stankoviću priznaje kako je imao predrasude prema Šerbedžiji prije nego što ga je upoznao.

– U biti iz tih predrasuda sam naučio puno i to sam Radi i rekao kad sam ga upoznao. To je jednostavno pouka za sve nas, da ne formiramo mišljenje dok ne upoznamo čovjeka.

Na pitanje što mu je zamjerao dok ga nije upoznao, kaže:

– Previše je bilo događanja s početka devedesetih i odlazak iz Hrvatske. A onda na kraju shvatite da je to divan čovjek koji je svoj životni put tražio na raznim mjestima zahvaljujući nerazumijevanju okoline. I kada to sami prolazite, a prolazio sam, shvatite da je većina nas u biti jednaka, samo se moramo malo otvoriti prema drugima i razvijati empatiju, socijalnu i pojedinačnu, kazao je.

Djetinjstvo u Kninu

Marko Jelić rođen je u Kninu, ondje je odrastao, školovao se do rata. Knin pamti po lijepome, imao je – kaže – lijepo djetinjstvo. Imali su kuću malo izvan grada, farmu, a roditelji su radili u tvornici. Knin je tada imao oko 18 tisuća stanovnika. Dolazi iz vjerničke obitelji. 

Lijep život presijeca se 1992. godine kada napuštaju Knin pod lošim okolnostima. No neugodnosti su počele i ranije: nož pod grlo, pištolj na čelo. 

– Taj događaj s nožem pod grlo se dogodio značajno prije početka rata. Bila je to negdje ’87. To kuhanje događanja koja su se pripremala, očito u raznim kuhinjama, uvjeravalo je, pogotovo mlade ljude, da je netko drugi, s druge strane, ili tko drugačije razmišlja, neprijatelj, da je manje vrijedan i tako dalje. Moj djed, koji je bio milicajac prije mirovine, inače Srbin porijeklom, nedaleko Knina, naučio me zajedno s bakom, da volim Hrvatsku. To su bili normalni ljudi, veliki, široki. On kad je čuo što mi se dogodilo, otišao je do direktora škole koji je bio Hrvat. Mali grad, poznavali su se. To kad krene krivo, a ne zaustavite to u početku…. To je krivica opće populacije, da šutimo. A ne smijemo šutjeti. Moramo govoriti i stalno upozoravati. 

Kada je počeo rat, otac je dugo odbijao napustiti dom, početkom ’92. prognani su i dolaze u Zadar.

Foto: Hina