Doktorica Mirjana Livojević postala je zvijezda velikog prosvjeda mladih liječnika koji je održan u prošlu subotu. Nosila je provokativan transparent “Zovite urologa. Zdravstvo nam je za k**** “, a onda je došla za govornicu i očitala bukvicu Berošu i Plenkoviću. U razgovoru za Teleskop doktorica Livojević precizno detektira probleme u hrvatskom zdravstvu i ne libi se imenovati najodgovornije za ovakvo katastrofalno stanje.

Kako u praksi izgledaju problemi mladih liječnika?

Od kuda početi? Evo npr. kad se napokon dokopaš specijalizacije, nakon što svi s odgovarajućim imenom i prezimenom budu namireni, a oni koji to nemaju dobiju ono što je ostalo, doslovno si prepušten sam sebi. Imaš mentora na papiru kojeg možda jednom vidiš i popričaš s njim, obično kad dođeš u Kliniku u kojoj dotični radi.

Nakon toga sam moraš vidjeti od koga što možeš naučiti i doslovce se zalijepiti za tu osobu i učiti od nje, i to ako imaš sreće da šefu odsjeka na koji si došao ne fali ljudi, u kom slučaju si ti glavna zakrpa, uzimaš anamneze, ideš u OHBP, ideš na COVID odjel, dežuraš kao najmlađi nerijetko 7,8, 9 dana u mjesecu. Ako si dežuran 7 dana, onda si automatski 7 dana iz dežurstva čime si doslovce 14 dana u mjesecu  izvan edukacije u svom području. Nerijetko to rezultira DOBROVOLJNIM ostankom specijalizanata iz dežurstva na poslu, kako bi se u svoje SLOBODNO vrijeme educirali za ono što bi trebali raditi po tim famoznim programima specijalizacije.

Kad postaneš specijalist imaš 24 satno dežurstvo, nakon kojeg umjesto da odeš doma, ostaješ raditi ambulantu, paralelno pokrivaš odjel, operacijsku salu (ako si kirurška struka) kao i konzilijarne preglede, jer jednostavno nema nitko drugi. To je briga za bolesnike i stavljanje bolesnika na prvo mjesto, a ne zasjesti na fotelju i razbacivati se dosad već svima dobro poznatim floskulama.

Također, ako želiš bilo kakvu dodatnu edukaciju na svom polju, a što je uvijek nužnost, budući medicina stalno napreduje, moraš ju sam financirati, to ne rade ustanove za koje radiš.Za nove aparate nikad nema novaca, naročito po županijskim bolnicama, te se nerijetko kupuju zastarjeli ili već korišteni, a kad paradoksalno i dobijete novi aparat onda ga ne smijete koristiti jer mora stajati negdje i čekati nekakvu imaginarnu inspekciju jer je nabavljen novcima EU.Kad nadređenima ukažete na probleme gledaju kroz Vas kao kroz staklo jer su ili lijeni ili ne smiju i ne mogu reći ništa onima iznad sebe. Jedan od glavnih uzroka svih problema je uplitanje politike u struku i političko kadroviranje. Vode nas podobni, a ne sposobni i dok se to ne promijeni, neće biti pomaka.

Spominjali ste da najlakše napreduju oni s „pravom knjižicom”? Je li riječ o HDZ-ovoj knjižici?

Što nas vodi na drugo pitanje. Uopće je nebitno čija članska iskaznica, u Hrvatskoj su svi političari manje više isti i jako dobro surađuju iza povremenih javnih “igrokaza prepucavanja”. Realno, niti hrvatski narod niti liječnici nisu vidjeli previše razlike bili na vlasti crveni ili plavi. Nama je progresivno sve gore, a tako će se i nastaviti sve dok oni koji su na vladajućim pozicijama ne dobiju neke sankcije za svoj loše obavljeni posao. Nitko od rukovodećih na niti jednoj funkciji ne odgovara za ništa. Ako ste nesposobni voditelj odsjeka, ako ste nesposoban ravnatelj, ako ste nesposoban državni tajnik, ako ste naposljetku nesposoban ministar što Vam se može dogoditi? Možete dobiti otkaz na funkciju i lijepo se vratiti raditi ono što ste i prije toga radili samo s jednom odličnom novom stavkom za Vaš CV. Čak Vam ni ugled kao liječniku neće biti narušen.

Kako to u praksi izgleda?

U praksi imate puno primjera, ne moram ih ja posebno navoditi, svi smo javno čuli priznanje jednog ravnatelja Klinike kako je izvadio bolesniku krivi organ i nikome ništa, jednog uglednog hrvatskog liječnika se citiralo po raznim portalima i prenosilo njegovo mišljenje o tome kako je normalno i očekivao da umreš ako “nemaš koga nazvati”, pogledajte doslovno SVE bivše ministre što sad rade? Svatko tko je radio u bolnici dobio je “poziv”  od svog nadređenog ili je isti osobno doveo svog stranačkog kolegu da mu se nešto napravi ODMAH, SAD i SA  VELIKIM SMIJEŠKOM NA USNAMA.

Pa kakva je onda perspektiva mladog liječnika koji nema vezu i pravu iskaznicu? Može crnčiti za one s pravom iskaznicom ili „pobjeći” u neku sređenu zemlju Europske unije?

Perspektiva mladog liječnika koji nema obiteljsku pozadinu ni/niti stranačku iskaznicu je sljedeća: 1. otići iz države, 2. postupno se umoriti od konstantne borbe s vjetrenjačama, predati se i postati jedan od “njih”, 3. razboljeti se i umrijeti 4. ukoliko im mogućnost otići raditi privatno. Nemojmo se zavaravati, opcija u miru nastaviti raditi svoj posao nije realna jer (ako ste moralan i odgovoran pojedinac) vi se doslovce ubijate od posla dok oko sebe gledate kolege koje ne rade doslovno ništa, a dobivaju istu, ako ne i veću plaću od Vas. To je vrlo demotivirajuće okružje koje vas prije ili kasnije vodi prema jednoj od gore navedenih točaka.

Prosvjednici su bili jako ljutiti na premijera Plenkovića? Jako vam je zasmetala njegova izjava da jedino kontrolori leta imaju veće plaće?

Naravno da smo ljutiti na Plenkovića, ne samo radi te omalovažavajuće izjave, već je svatko normalan tko živi u ovoj državi ljutit na Plenkovića.Ljudi na vlasti bi možda trebali početi dobivati relevantne podatke od ljudi s terena, a ne od onih koje su stavili na pozicije i koji će učiniti sve da te pozicije i zadrže. Političar koji bi se trebali zalagati za liječnike i naša prava prvi širi lažne informacije. Nedavno je državni tajnik izjavio da je plaća specijaliste 25 000 kuna. Ja kao specijalist već skoro 5 godina, nikad nisam dobila takvu plaću. Niti uz 5 dežurstava, ostajanje na poslu iza svakog dežurstva i sa svim svojim dodacima za rad u sali, rad noću i sl. Mnogi kolege su rekli da će izići u javnost sa svojim platnim listama, a to ćemo i napraviti jer se nemamo čega sramiti. Kolege specijalizanti imaju osnovnu plaću 8600 kuna. S takvim plaćama naprosto smo prisiljeni tražiti dežurstva, ostajati prekovremeno, neki kolege čak rade i dva posla, na hitnoj, ili u svoje slobodno vrijeme odlaze raditi privatno da bi pokrpali rupe u vlastitom budžetu. Morate shvatiti da većina nas, pa i ja sama imamo kredite za stan i za auto, imamo djecu, plaćamo režije, poreze i prireze i sami si, kao što sam već spomenula, plaćamo svu potrebnu dodatnu edukaciju. Uz sve to radimo posao gdje smo u kontaktu s najranjivijima, bolesnim, nerijetko umirućima, od čijih se je sudbina teško potpuno distancirati. Ljudi koji odgovorno rade svoj posao osjećaju moralnu obvezu prema svojim pacijentima, pa čak i kad smo doma, razmišljamo o njima i  o tome kako da im pomognemo. Znam da je premijeru Plenkoviću to nemoguće zamisliti, jer sam sigurna da problemi ljudi o kojima bi on trebao razmišljati njega ne drže budnim noću, ali to mu ne daje pravo da podcjenjuje nas ostale. Jer da mu je stalo do ikoga i ičega u ovoj državi, kao prvo iz njegovih usta nikad ne bi izišao taj sudbonosni #mahajde, a kao drugo 24.09.2022. došao bi na Ksaver i pokazao dobru volju da se konačno nešto promijeni.

Kako ocjenjujete rad ministra Beroša. Bori li se on za kolege liječnike i pacijente ili mu je bitnije što kažu Plenković i HDZ?

Mislim da smo mi 24.09.2022. jasno pokazali što mislimo o dosadašnjem radu ministra Beroša. Što mislimo o radu bilo kojeg ministra do sada. Dok se ne počne slušati isključivo struka i dok se politika barem djelomično ne makne iz resora problemi se neće moći riješiti na zadovoljavajući način. Kozmetske intervencije koje su se do sada događale u sustavu su mazanje očiju javnosti. Kao osoba koja 12 godina radi u sustavu odgovorno tvrdim da se apsolutno NIŠTA BITNO nije promijenilo jer nitko nema hrabrosti za korjenite promjene. To bi sve stajalo previše političkih bodova, a vrlo je težak i nezahvalan posao, odrađivanjem kojeg bi se mogli zamjeriti mnogim ljudima.

Prosječan pacijent može primijetiti da u bolnici neki doktori umiru od posla, dok neki rade jako malo. Kakva su vaša iskustva?

Istina je to što ste naveli, da prosječan pacijent to može primijetiti, i primjećuje, ali od toga nikakve koristi. Oni koji su zadovoljni Vama uglavnom šute, vide da se raščetvorite od posla i suosjećaju s Vama ali to je to. Onaj tko dođe jednom, ne pregledaš ga kad je on to sebi zamislio, ili mu se usudiš reći nešto što mu se nije svidjelo će jedini biti glasan i žaliti se. Tako imaš dan u kojem prvo pogledaš 30 ljudi u ambulanti, središ krvarenje  na odjelu, asistiraš na jednoj do dvije hitne operacije u dežurstvu, pa još pregledaš 30 ljudi u hitnoj i onda se u 22 sata navečer na tebe izderava gospodin koji čeka već dva sata da ga pregledaš i obradiš jer je prije 2 i pol sata malim prstom udario u vrata od kupaonice. On je jako nezadovoljan jer smatra da nije dobio adekvatnu uslugu, koju, voli reći, cijeli život plaća izdavanjem za zdravstvo, a ti si jako nezadovoljan jer mu ne možeš objasniti sve ovo od ranije i onda imate jedno lošu situaciju koja ne može dobro završiti ni za koga. Za to isto vrijeme tvoj stariji kolega je dežuran skupa s tobom ali ga u 24 sata nisi ni čuo ni vidio. Zašto je to tako? Zato što  u hrvatskom zdravstvenom  sustavu NEMA APSOLUTNO NIKAKVE KONTROLE KVALITETE RADA. Nitko se toga nije sjetio u 30 godina postojanja ove države i zdravstvenog sustava. Način postoji, naravno, ali pogađate, vladajući i ugl. kolege na pozicijama nemaju motivacije da se to provede u djelo.

Na prosvjedu ste nosili zanimljiv transparent na kojem piše: Zovite urologa. Zdravstvo nam je za k****. Šira javnost ne zna da ste vi urologinja i da, očito, znate o čemu govorite. Kakve su reakcije na transparent.

Da, urologinja sam, a kao osoba koja je prošla sve faze u ovom sustavu od studiranja, muke oko dobivanja specijalizacije, specijaliziranja i sada rada u bolničkom sustavu, smatram da sa svih navedeni područja vrlo dobro znam o čemu pričam.Reakcije na transparent su odlične, ljudi koji me poznaju znaju da je to točno u  mom stilu, ja ne uljepšavam stvari, kažem onako kako je, definiram problem i ponudim najbolja moguća rješenja ali, upozorim i na sve moguće nuspojave.

Koji su po vama hitni potezi koje treba poduzeti ministar Beroš kako bi popravio katastrofalno stanju u hrvatskom zdravstvu?

Ministar Beroš mora, po mom mišljenju, hitno naći način da motivira mlade ljude da upišu medicinski fakultet te da nakon njega i ostanu u sustavu, time da se napokon u 21. stoljeću ukine penalizacija specijalizanata a uvedu mjere poticanja u smislu subvencija kod rješavanja stambenih pitanja, nuđenja boljih uvjeta rada, veće kvalitete život podizanjem specijalizantskih koeficijenata čime neće biti prisiljeni raditi 0-24, 7 dan u tjednu!Nužno je dati liječnicima mogućnost da, kao nosioci zdravstvenog sustava pregovaraju o svojim pravima!Nužno je uvesti gore spomenutu kvalitetu rada!Nužno je pomoći PZZ koja je doslovno devastirana i pred krahom kroz godinu, dvije kada veliki broj LOM odlazi u mirovinu, a nema ih tko zamijeniti.Nužno je jasno dati do znanja i premjeru i kolegama u vladi (ministrima drugih resora), ali i ljudima RH da je zdravstvena reforma gorka pilula koju ćemo svi morati progutati ako stvarno želimo da se stvari počnu mijenjati na bolje!

Šira javnost vas je upoznala tek na subotnom provjedu. Možete li reči nekoliko rečenica o sebi.

Mislim da sam kroz gore navedeno rekla puno o sebi, ali evo dodala bih da sam ponosna pomajka jednog četrnaestogodišnjaka kao i majka četverogodišnjaka koji su mi velika motivacija u svemu što radim, pa tako i u ovoj borbi.
Rekla bih da jako volim svoj posao i svoje kolege, svoj tim na odjelu urologije od kojih znam da nikad neću imati bolji, te ne želim, zbog onih koji ne rade svoj posao morati napustiti svoju bolnicu, svoju širu obitelj i prijatelje i svoju državu, kao što su to brojni moji kolege bili prisiljeni učiniti.