Ne prestaje isčuđavanje javnosti na toliku količinu promjena političkih dresova u Saboru. Ranije je bilo nezamislivo da neki ostrašćeni SDP-ovac glasuje za spas HDZ-ove većine u nacionalnom parlamentu ili da ideološki izrazito lijevo pozicionirani HNS postane poluga u vlasti demokršćanske većine.

No, postoji jedan hrvatski grad gdje su takvi savezi već prilično uhvatili korijena. Riječ je o Osijeku, u kojem već godinama vlast sastavljaju koalicijski partneri koji su nepomirljivi protivnici na državnoj razini. Tako sada osječkog gradonačelnika Ivicu Vrkića u Gradskom vijeću uz HNS i SDP podupiru i tamošnja stranka umirovljenika, Most te HDSSB Branimira Glavaša. Dakle, u savezu s Glavaševim vijećnicima su Vrdoljakovi, Petrovljevi i Bernardićevi puleni s osječke razine.

Nezadovoljan što je u toj poslijeizbornoj kombinatorici ispao iz igre za komadić vlasti, Anto Đapić, vođa stranke Desno, takav savez, formiran prošle godine, nazvao je političkom prostitucijom optužujući i Vrkića, s kojim je ranije bio u političkom savezu, ali i HDSSB s kojim je bio čas partner, čas ljuti protivnik, za prevaru birača. Vrkić je odšutio Đapićeve kritike, svjestan da će mu možda opet trebati ako dođe u problem s toliko širokom i raznovrsnom koalicijom.

A trebao mu je i četiri godine ranije, kada se Vrkić borio za prvi mandat osječkog gradonačelnika. Tada mu je upravo Đapić bio jedan od glavnih saveznika kada su stvarali koaliciju od ekstremno lijevih do krajnje desnih koja je na kraju uspjela srušiti dugogodišnju HDSSB-ovu vlast u Osijeku i poslati u oporbu dotadašnjeg gradonačelnika Krešimira Bubala. Đapić tada nije govorio o političkoj prostituciji, iako su u tom savezu protiv Glavaša sudjelovali svi iz Osijeka: od stranke Desno pa sve do SDP-a i HNS-a.

Još je zanimljivije da je kampanju toj koaliciji vodio Mate Radeljić, ovih dana smijenjeni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. On je u Vrkićevu stožeru bio osoba zadužena za koordiniranje tog šarolikog saveza, napravljenog kako bi se srušio HDSSB, iako je nešto ranije bio na Glavaševoj strani toliko duboko da ga je potonji postavio i za čelnika Slavonske televizije. I Đapić je također tada bio u savezu s Glavašem, ali su se onda razišli pa im se Vrkić učinio kao pogodan izbor preko kojeg će participirati u osječkoj vlasti.

No, dok su HDSSB, Vrkić i Đapić mijenjali saveze i saveznike, nastupajući ponekad zajedno, a nerijetko i jedni protiv drugih, postoji jedna opcija u Osijeku koja je bez obzira jesu li na vlasti bili lijevi ili desni, gotovo uvijek sudjelovala u vlasti. To je HNS Ivana Vrdoljaka. Mnogi ne znaju da je Vrdoljak svoju političku karijeru u izvršnoj vlasti počeo 2009. upravo kao koalicijski partner Glavaševog HDSSB-a.

U zamjenu za nekolicinu vijećnićkih ruku Vrdoljak je dobio načelničku poziciju u vlasti Osječko-baranjske županije i krenuo dalje graditi političku karijeru. Protiv HNS-ova saveza s Glavašem bunila se Vesna Pusić i drugi članovi te stranke, ali ju je Radimir Čačić, tadašnji šef narodnjaka, na kraju ipak blagoslovio. Kad je poslije, zbog prometne nesreće u Mađarskoj sa smrtno stradalima, Čačić bio primoran otići u zatvor, uz Vesnu Pusić upravo je Vrdoljak bio ta prevaga za njegovo detroniziranje s čela stranke. No, nije samo Vrdoljak bio sklon takvim političkim zaokretima koji su ‘mirisali na prevaru birača’.

Ni Biljana Borzan, zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu, koja uspješno vodi borbu za kvalitetu proizvoda uglednih svjetskih proizvođača koje dolaze na hrvatske police i za to dobija priznanja, nije odolila tom zovu osječkih igara koje ne srećemo tako često u drugim većim gradovima. Nedavno se, naime, morala pojaviti kao svjedok na sudu u procesu koji se vodi protiv bivše SDP-ove čelnice Porezne uprave Nade Čavlović-Smiljanec i osječkog poduzetnika Željka Biloša. Borzan je morala objasniti svoje pozive poreznim vlastima da se odgodi naplata poreza spomenutom Bilošu koji je bio njihov veliki dužnik.

Više od njenog iskaza ovdje je zanimljivo da je to učinila na nagovor bivšeg Glavaševog intimusa Mate Radeljića, koji je u to vrijeme bio Bilošev suradnik i direktor njegove Osječke televizije. Upravo je Borzan, na početku svoje političke karijere, s Glavašem vodila često vrlo neugodne rasprave u osječkom Gradskom vijeću. Biloš je pak vrijedio za HDZ-ovog poduzetnika. No, kad su osječke veze u pitanju očito joj ni stari animoziteti prema Glavašu i HDZ-u nisu bili prepreka za urgiranje, ako je do toga došlo, za odgodu naplate poreznog duga.

Te osječke saveze i razlaze koji se mijenjaju od izbora do izbora mogli bi nabrajati do unedogled. I ne bi možda imali posebnu važnost, jer politika na lokalnoj razini je drukčija od one na nacionalnoj, da u zadnje vrijeme dijelove tog osječkog političkog modela ne gledamo i u Vladi te Saboru. Pričalo se kako je Vrdoljak ušao u Vladu upravo preko osječkih veza. U tom kontekstu govorilo se o produženoj ruci Vladimira Šeksa koji i dalje u Osijeku nije bez utjecaja.

No, autorstvom tog saveza pohvalio se nitko drugi do Ivica Vrkić. On sam je, dičeći se time, rekao da je spojio Vrdoljaka i premijera Andreja Plenkovića. I dok su se na nacionalnoj razini svi tome čudili, pa se zbog toga dogodio i raskol u HNS-u, u Osijeku su se vjerojatno čudili onima koji se tome čude. Pa oni već godinama prakticiraju taj model najčudnijih mogućih savezništava kojima ne smetaju ni suprostavljene ideologije ni različiti vrijednosni sustavi ni podjele na lijevo ili desno.

Neki ozbiljan politički analitičar bi trebao razjasniti o čemu se tu zapravo radi. Turbulentni odnosi, primjerice, Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša imaju svoju opipljivu pozadinu. Kad je Glavaš preko HDSSB-a krenuo u rušenje Ive Sanadera, Šeks je bio je taj koji je kao bliski suradnik tadašnjeg premijera svog dotadašnjeg prijatelja otpravio iz HDZ-a, a neki govore, da nije bio posve neaktivan i kad je riječ o njegovo putu prema optuženičkoj klupi.

Sada pak njih dvojica opet dobro surađuju jer možda Glavaš treba Šeksovu pomoć, jer se dobro razumije u pravnu proceduru, oko ukidanja pravomoćne presude s kojom ne želi otići u političku mirovinu.Zauzvrat, Glavašev glas u Saboru je čvrsto za Šeksovog odabranika Plenkovića. Za razliku od ovog, kod drugih osječkih saveza i koalicijskih udruživanja možda se ipak radi o još koječemu, ali se u ovom trenutku teško dovinuti o čemu je riječ. Nejasno je jedino otkud u tome krugu i Biljana Borzan.

Naime, kod Vrkića, koji je uvijek mogao sa svim opcijama koje će mu pomoći u uspinjanju na vlast, je to donekle i razumljivo, a kod Vrdoljaka se i podrazumijeva jer je i prije ulaska u koaliciju s Glavašem u Osijeku također cijelu kampanju pričao protiv njega, kao i prošle godine u vezi s ulaskom u Plenkovićevu ‘Titanik vladu’. No, osječki politički model više nije toliko zanimljiv s obzirom na to da ga već neko vrijeme gledamo na višoj razini – u Saboru.