Ivica Todorić vratio se svojim uobičajenim dnevnim ritualima koje je prakticirao prije bijega u London. Otišao je na frizuru kod Neneka, zatim se uživio i ulogu dobrodušnog djedice koji hrani golubove, a onda se povukao u raskošne Kulmerove dvore iz kojih još uvijek „nadgleda Zagreb”. Posjetili su ga neki prijatelji i odvjetnici, ali u kriznim vremenima Gazda se okreće obitelji. Iako je teško prepoznati sve koji su ulazili u dvorac, novinari koji su stražarili ispred imanja s velikom sigurnošću su procijenili da je Todorić prvi dan na slobodi proveo s djecom, suprugom i sestrom. Vremena su se ponešto promijenila pa sada članovi obitelji umjesto Mercedesa i BMW-a voze Škode.

U neformalnom ćaskanju s novinarima Todorić je otkrio da ima političke ambicije, ali zato još uvijek taji tko su dobročinitelji koji su mu posudili milijun eura. Želi osvojiti vlast i pokrenuti Hrvatsku koja je, kako kaže, probušila dno. Pomalo čudna izjava čovjeka koji je suočen s ozbiljnim optužbama za teška kaznena djela.
Objektivno, njegova sadašnja situacija nije nimalo lagana, tim više što je lako moguće da istraga bude proširena i na ozbiljnija kaznena djela. Stoga postoje samo dva objašnjenja za ovakvo Todorićevo ponašanje. Moguće je da još uvijek ima veliki utjecaj u hrvatskoj politici, pravosuđu, policiji i medijima pa da je dobio garancije da mu se ništa neće dogoditi. Po tom scenariju sva ova strka oko uhićenja i produljenog vikenda u Remetincu samo je dobro odglumljena predstava za hrvatsku javnost.

Nije to nemoguće, ali je malo vjerojatno. Todorić ima utjecajne zagovornike u vlasti koji ga štite jer se boje da će progovoriti, ali ta fronta više nije onako snažna i nepropusna. Osim toga, javnost je već toliko senzibilizirana protiv njega da bi svaka vlast koja bi potpuno amnestirala Todorića bila pometena na izborima.
Stoga su puno bliže istini oni koji smatraju da se Todorić ponaša ovako jer ne živi u stvarnosti. Jednostavno se više ne može pomiriti s novom realnosti koja je prilično dramatična. Do jučer je bio najbogatiji i najmoćniji Hrvat, a onda je preko noći postao bjegunac i pritvorenik. Premda se u javnosti trudi prikazati da se dobro nosi s pritiscima i nenormalnim okolnostima, to mu ipak ne uspijeva uvijek. Vrlo često mijenja raspoloženja od euforije pa do rastresenosti, očite tuge i depresije. Cijela hrvatska javnost je vidjela kako bježi pred novinarima u Londonu, što se može tumačiti na različite načine.

Psihologinja dr. Mirjana Krizmanić ističe da Ivica Todorić nije u kontaktu s realnosti, a to je jedan od simptoma psihološkog poremećaja.
-On je sav ozaren i jako je zadovoljan sa sobom. Ili nema dovoljno pameti ili je psihički poremećen, tvrdi dr. Krizmanić dodajući da se Todorićevo trčanje pred novinarima u Londonu može nazvati dobro prilagođenim ponašanjem koje je karakteristično za djecu od 14 godina, a ne za ozbiljna čovjeka koji je spreman preuzeti odgovornost za svoje postupke. Krizmanić je jako kritična prema Todoriću za kojeg kaže da ima skromne intelektualne sposobnosti. Ne vjeruje da bi Todorić mogao ozbiljnije naštetiti vlastima i vladajućim političkim elitama jer mu više nitko ne vjeruje.
Za razliku od psihologinje Krizmanić, psihijatar s kojim smo razgovarali smatra da se Todorić odlično snalazi u ovoj situaciji te da točno zna što hoće.
-Nije mu lako, ali se dobro nosi s problemima, tvrdi naš sugovornik.

Ako se pokaže da Todorić ne živi u stvarnosti, onda i to može biti olakotna okolnost na sudu. Ovdje je neminovna usporedba s njegovim filmskim zemljakom Matanom, poznatim junakom iz Prosjaka i sinova, koji se od progona „dektive” skrivao u bolnici. Todorić bi ovakvim manevrima mogao samo još više produžiti suđenje koje će ionako trajati do sudnjeg dana.

Politolog dr. Anđelko Milardović ističe da Todorić nakon izlaska iz zatvora demonstrira grandomanske ideje kojima će spasiti zemlju. Objašnjava da je Todorić imao mega moć koju mu je omogućio politički sustav koji ga je proizveo.
-Politika ga je montirala, a ona ga i demontira. Bio je dobar dok je bio dio sustava, naglašava Milardović.
Iako se dobar dio političke elite boji takozvane Todorićeve „crne knjige”, teško je očekivati da će doći do frontalnog sudara vlasti i Todorića. Nikome ne odgovara otvoreni sukob jer su obje strane ranjive. Todorić više nije onako moćan pa će vjerojatno biti obziran prema ljudima iz sustava koji će mu, izgleda, zauzvrat osigurati blagu kaznu.
Gazda već sada može biti zadovoljan. Sudski proces protiv njega nije u ingerenciji Uskoka, brani se sa slobode, a gotovo je izgledno da će suđenje trajati beskrajno dugo. Todorić je ljubimac sustava i kada je formalno u njegovoj nemilosti. Kakvu je tek zaštitu uživao kad je bio na vrhuncu moći.