Eto Beograd je obilježio jednu od najvažnijih srbijanskih tradicija i elemenata srbijanske političke kulture- politički atentat. Tamo atentatora k’o u priči, ovdje su najpoznatiji Gavrilo Princip i Puniša Račić (Crna ruka), a podsjetite me koji je srbijanski vladar umro u postelji. Zadnjega su likvidirali predsjednika vlade Zorana Đinđića 12. ožujka 2003.. Najnovije slavljenje atentatora, i to navodnoga, odigralo se 5. kolovoza- skinuli su ploču s imenom Zagorske ulice u Zemunu i postavili joj ime Blagoja Jovovića.( Ne treba ni sanjati kako datum nije prigodno izabran, kako bi „obilježili“ Oluju.) Taj da je izvršio atentat na Antu Pavelića u Buenos Airesu 1957. Kao da je političkim Srbijancima malo dokazanih atentatora pa su nagradili i jednoga navodnoga.
U čemu je „kvaka“? U tome što je jedini povijesni izvor da je Blagoje Jovović atentator na Pavelića- Blagoje Jovović, njegova izjava. Da je njegova izjava (povijesno) istinita dokaz je, tvrdi srbijanski povjesničar srednje generacije Slobodan Raković, mjesto je gdje ju je on dao. Manastir Ostrog , inače crnogorski, a tamo Srbijanci i Srbi Crnogorci, što je Jovović bio- navodno ne lažu. Pridodamo li ovome još i, navodnu, činjenicu kako ju je on dao mitropolitu Amfilohiju Radoviću- gdje ćeš veće, četničke , istine. Taj srbijanski povjesničar srednje generacije, koji se na ovo „srbijanski“ i ježi i jezi, ujedno je i rigidni srbijanski šovinist. Trenutno je doduše usmjeren na rušenje države Crne Gore- tamo je persona non grata- ( „frankovačka“ država, takvom ju pravili i komunisti, a osobito današnji Crnogorci, kojih, dakako, „nema“) pa je „mrvicu“ Hrvate i Hrvatsku zanemario, a inače ni oni ni ona za njega- „ne postoje“.
Ovime je aktualna srbijanska vlast atentat na Pavelića „preotela“ Udbi za koju je ipak vjerojatnija njegova organizacija , makar Jovović i pucao, a , usput, pokazao se kao slab strijelac. Nu ovo je nevažno, bitan je taj trag uporne srbijanske rehabilitacije četništva- tog prafašističkog pokreta, čemu se ovdje ne pridaje nikakva pozornost, pa ni među tzv. antifašistima. Moralno je inače atentatora na Pavelića ovako „častiti“ i potpuno ispravno, rodoljubno, jer se radi o tzv. svetoj osveti ( isti Raković) koja je uvijek dopuštena.
Poznata su nam i slična slavljenja Puniše Račića. Dobio 1992. ulicu u Vukovaru, na ćirilici, umjesto Stjepana Radića, a nedavno u rodnom selu pokraj Andrijevice (2017.) i spomenik , ali su ga , na intervenciju Hrvatske, uklonili, a postolje ostavili, valjda za bolja vremena. Zanimljiv skoro povijesni atentatorski krug- od atentata četnika Puniše Račića (Crna ruka) na Stjepana Radića ( u Srbiji se i on ili smatra junačkim činom ili zanemaruje, kao da ga nije bilo, kao da nije ništa uzrokovao u hrvatsko-srpskim odnosima) preko atentata na naručitelja Radićeva ubojstva kralja Aleksandra, koji se pripisuje Paveliću, pa do atentatora (?) na Antu Pavelića. E kad bi tu bio barem priči kraj, ali nažalost iz ovoga se čita ista stara prijeteća četnička poruka.
Blagoje Jovović je inače dobio ulicu u opsežnoj akciji promjene imena ulica u Beogradu prema toponimima iz bivše države, iz Hrvatske, BiH, Slovenije, što je očito isto tempirano „ u čast“ Oluje. Trenutno se SNS usredotočio na četnika Jovovića, a imena ostalih ulica će mijenjati malo kasnije. Pritom je aktualni srbijanski samodržac Aleksandar Vučić, i neokrunjeni kralj, amnestirao Sarajevsku ulicu, a Srbijanci koji žive u Sloveniji „ izlobirali“ opstanak Mariborske. Primjećujem kako ni Dubrovačka nije bila upitna: ne daj Bože, ustvari dvije , jedna u Starom gradu ( dio Beograda), a druga u Zemunu. Malo će još razmišljati, da nisu „zbrzali“, jer eto Zadarska koja je trebala „pasti“, a Zadar „(pra)stari srpski grad“ ( dotični historičar Raković , sve na Novoj S).
Treba pažljivije, u skladu s velikosrpstvom, postupati sa „srpskim“ toponimima u „ četverokutu Trst -Sent Andreja-Temišvar- Hilandar“ ( isti Raković). Poširoko zahvaćeno, zar ne? Inače smatram kako hrvatskim toponimima u takvom četničkom društvu i popsebno ozračju nije mjesto, kao i još nekim zaostalim pjesnicima pa navijam da ih SNS što prije izbriše. Razmišljam kako bi, primjerice, relaksirajuće po hrvatsko-srpske odnose djelovalo „brisanje“ dubrovačkih (samo) ulica. Ali to se , naravno i nažalost, ne će dogoditi.
Na slici: Četnik Blagoje jovović (u sredini)
Foto:Screenshot