Kad sam prije par dana upalivši radio na pola vijesti čuo da je predsjednik RH, Zoran Milanović, govoreći o nekoj spomen ploči iz vremena Domovinskog rata rezolutno zaključio: “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”, na trenutak sam pomislio da je Hrvatska napokon, nakon 20 godina, dobila predsjednika državnika. Predsjednika koji je odlučio maknuti sramotno spomen obilježje iz Borova Sela. Spomen ploču zločincu Vukašinu Vuletu – Šoškočaninu, glavnom i odgovornom za masakr nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu u svibnju 1991. godine.
Na toj ploči ćirilicom je ispisano: “Ovde počiva Vukašin Vule – Šoškočanin. Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15. maja 1991. – komandant odbrane Borova Sela, za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. I sada gledam Borovo, rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.”
Tog dana predsjednik je bio u posjetu Spomen području Jasenovac. Usprkos obligatnom socijalnom distanciranju, s njim su bili i premijer i predsjednik Sabora te izaslanici nacionalnih manjina i antifašista. Visoko društvo, na 75. obljetnici proboja posljednjih zatvorenika, podno spomenika “Kameni cvijet”, položilo je zajednički vijenac u spomen na žrtve ustaškoga logora Jasenovac.
Kad sam isti dan navečer, gledajući dnevnik, krajićkom oka spazio da je u predsjednikovoj sviti bio i Milorad Pupovac, posumnjao sam da sam po pitanju spomen ploče u dubokoj zabludi. I bio sam. Predsjedniku Milanoviću nije sporna Šoškočaninova ploča u Borovom Selu već smatra da treba “maknuti i negdje baciti” spomen ploču jedanaestorici poginulih HOS-ovaca u Domovinskom ratu, postavljenu u Novskoj. Na njoj je ispred imena poginulih pripadnika HOS-a uz križ i službenu insigniju HOS-a navedeno: “Neovisnost i suverenost Republike Hrvatske životima su izborili i pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga”. Po predsjedniku ta ploča, valjda za razliku od Šoškočaninove, “nema veze s Domovinskim ratom”.
Plenković i Jandroković prešutno su podržali tu Milanovićevu nakanu, a Pupovac implicite pohvalio njihovo držanje, izjednačujući aktualni tercet najviših državnih dužnosnika s njemu najdražim triom Mesić – Sanader – Šeks.
U subotu, 2. svibnja 2020. navršit će se 29 godina od masakra u Borovom Selu. Za taj zločin u kojem je mučki iz zasjede ubijeno dvanaest, a ranjeno dvadeset i dvoje hrvatskih policajaca nitko još nije odgovarao. Vjerojatno niti neće jer Državno odvjetništvo RH navodno drži bespotrebnim daljnja svjedočenja i moli svjedoke masakra da zaborave što se događalo tog kobnog dana u Borovom Selu!!!
Hoće li kompletni državni vrh pojačan svojim najmilijim, vječnim koalicijskim partnerom, pronaći moralnu snagu i okupiti se 2. svibnja u Borovom Selu? Hoće li polaganjem zajedničkog vijenca odati počast i iskazati zahvalnost žrtvi masakriranih hrvatskih policajaca?
Teško je očekivati da će se netko od najodgovornijih za sramotno neprocesuiranje ratnog zločina odvažiti i na komemoraciji jasno odrediti glede Šoškočaninove ploče: “To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”. Za to ipak treba imati državnotvorni karakter.
Vijenac sigurno neće izostati. Važno je da isti usprkos Pupovcu ne završi u Dunavu “tragično u talasima preminulom narodnom junaku” već da bude položen uz spomenik ubijenim hrvatskim policajcima.
Foto: Damir Senčar/Hina