Dojilje koje žive u blizini spalionica smeća imaju veći udio dioksina i polikloriranih bifenila (PCB) u majčinom mlijeku. To je skupina zloglasnih, takozvanih vječnih kemikalija, koje izazivaju neurološke, imunološke i reproduktivne poremećaje kod djece. I, prema očekivanju, kancerogene su. Podatke su izmjerili i objavili znanstvenici sa sveučilišta „Imperial College“ u Londonu (Environ. Res. 2025, 267, 120588). Studija se smatra dosada najvećom u Ujedinjenom Kraljevstvu: dvjestotinjak prvorotkinja koje žive na udaljenosti do 20 kilometara od triju gradskih spalionica, sudjelovale su u epidemiološkom istraživanju.

Mitovi o spalionicama

Spalionice smeća, naravno, nisu jedini izvor kemijskog onečišćenja majčina mlijeka, ali je ovom studijom potvrđeno da zaštitni filteri u spalionicama nisu dovoljni i da priče o osvježavajućem dimu iz spalionica ne drže vodu. Možda i bajkovita priča o čistoj bečkoj spalionici otpada, koju vole i Bandić i Tomašević, ovisi o tomu tko i gdje mjeri vječne kemikalije. Uz ili niz vjetar, uzvodno ili nizvodno lijepog plavog Dunava.

Najnovija studija pokazuje nepovjerenje znanstvenika prema tvrdnjama o sigurnim emisijama dima i čestica iz spalioničkih dimnjaka. Ako su, prema tehničkim specifikacijama i službenim dozvolama za rad, spalionice bezopasne za okoliš i ljudsko zdravlje, onda su dodatna istraživanja sumnjičavih znanstvenika – nepotrebna. Naprotiv, ova studija potvrđuje ranije objavljene rezultate kojima se spalionica otpada može opisati kao tvornica dioksina.

Ublaženi prigovori znanstvenika

Zbog zahtjeva (ili nasilja) političke korektnosti autori studije izbjegavaju velika upozorenja, ublažavaju statističke procjene rizika, peru ruke, kako bi studija što bezbolnije bila prihvaćena i objavljena. To je razumljivo, jer dobri časopisi nisu skloni angažiranoj znanosti – interpretacije studija, eksplicitne izjave i tumačenje važnosti rezultata slijede tek nakon što studija postane javna. Tako profesorica Mireille Toledano iz Londona, glavna autorica studije, skromno opisuje svoje djelo: “Poznato je da je prehrana glavni izvor PCB-a i dioksina u ljudskome tijelu, no naša studija pokazuje mogućnost da emisije iz spalionica komunalnog otpada također doprinose prisutnosti tih onečišćivala u majčinome mlijeku.“

Prava cijena spalionice

Svakome razumnome čovjeku teško je zamisliti da su plinovi iz ispušnih cijevi automobila, iz ventilacijskih sustava, iz dimnjaka termoelektrana ili spalionica – osvježivači prostora. Svaki požar troši kisik, svaki palež stvara smrad, emitira ugljični dioksid i kolekciju štetnih kemikalija: furane, dioksine i ne aromatične, nego aromatske spojeve. Onaj koji želi spriječiti bijeg tih kemikalija u susjedstvo treba redovito kupovati, mijenjati i zbrinjavati filtere. A to je skupo. U slučaju spalionica otpada redovita uporaba filtera smanjuje profit postrojenja, opterećuje komociju poslovanja i generira novo smeće – začepljene filtere. I to nije sve. Spaljivanje komunalnog smeća zahtijeva stalnu kontrolu, rad mjernih stanica, detektora, redovitu dostavu mjernih podataka. A to je skupo. I neizvedivo u državi potkapacitirane struke. Ili u državi potkupljive struke.

Nemoralna ponuda

Jedna od najvećih spalionica engleskog smeća nalazi se u mjestu Runcorn, dvadesetak kilometara zračne linije od Liverpola. Oni mještani, koji žive najbliže toj peći, njih ukupno oko 150 kućanstava, potpisali su ugovor s vlasnicima spalionice kojim su dobili odštetu od milijun britanskih funti (uz klauzulu o povjerljivosti informacija). Neki su odbili tu nemoralnu ponudu pa mogu slobodno govoriti o kvaliteti zraka i života u blizini dimnjaka: „Preplavile su nas muhe, štakori, smrad i buka. Užasno je živjeti u blizini spalionice“. U svakom slučaju, pokušaj kompromisa onečišćivača s lokalnim stanovništvom razotkriva slabost dokaza o sigurnosti spaljivanja otpada u velikim pećima.

Ruža vjetrova pravde

Susjedi spalionice u Runcornu su prve žrtve, jer su na prvoj vatrenoj liniji, no istom su dimu izloženi i stanovnici udaljenijih krajeva. Sve ovisi o ruži vjetrova, o prizemnom režimu vjetra na nekoj lokaciji. U najnovijoj engleskoj studiji znanstvenici su pokazali da količina dioksina i PCB-a u majčinom mlijeku ne ovisi samo o blizini spalionice. Taj neočekivani nalaz tumače upravo – ružom vjetrova. Otrovi lebde kako vjetar kaže. Budući se spalionice smeća i slična postrojenja uglavnom instaliraju „pod nosom“ siromašnijih, ružom se vjetrova dioksini raznose i po elitnim kvartovima. Moglo bi se reći – dok je spalionica smeća nepravda, ruža vjetrova je pravda.

„Ne u mojem dvorištu!“

Sve to ne umanjuje potrebu pobune lokalnog stanovništva koje u svojoj blizini ne želi dimnjake, cisterne, kontejnere, autoceste, smetlišta, bušotine, deponije, ugljenokope… No zahtjev moderne civilizacije je da se prljavština napretka taloži najprije i najviše na slabijima, siromašnijima ili na onima koji nemaju društvenu moć. To je ekološko nasilje koje krikom dobro opisuje slavni brazilski teolog Leonardo Boff: „Vapaj Zemlje, vapaj siromašnih!“ Ili, modernim rječnikom: „Ne u mojem dvorištu!“ Taj „nimby“ protest opravdani je politički alat u rukama obespravljenih. Jer licemjerno je promatrati kada bogati, nemarni, članovi zelenih udruga ili stranaka viču: „Mi to možemo!“.

Naravno, loše vijesti iz kraljevskoga koledža nisu smrtna presuda za dojenčad, niti su kraj priče o otrovima u dimu spalionica, jer radi se o – „vječnim“ kemikalijama! Uvijek postoji nada da će djecu zaštititi sjena sretne statistike.

*Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu

*Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.