Brexit je i dalje tema koja zaokuplja veliki broj ljudi. Napeta je situacija i u Sjevernoj Irskoj. Tamo doslovno kuha. Proirski katolici žele ostati u Europskoj uniji, a većina probritanskih protestanata želi je napustiti.
Centar Belfasta je kao i svaki drugi grad. Gužva i puno turista. No, čim se izađe iz centra – drugačija slika. Ekipa Dnevnika Nove TV našla se s Redom, taksistom koji ih je odvezao u zapadni dio grada.
Tamo gdje probritanski protestanti i proirski katolici žive odvojeni – zidovima. “Srednji sloj i u malo urbanijem dijelu Belfasta ljudi žive zajedno u miru. Podjela se osjeti medju radničkom klasom. Zidovi se nalaze u radničkim četvrtima”, kazao je taksist Red.
Kao da zidovi nisu dovoljni, posvuda i bodljikava žica. Taksist Red objašnjava kako zid koji ide kroz zapadni Belfast odvaja katoličku od protestantske strane.
U protestantskoj strani nema kutka na kojem nije izvješena britanska zastava. Doslovno. Na život uz zidove ljudi su se naviknuli. “Nije bilo incidenata u posljednje vrijeme. Ali to ne znači da se neće dogoditi sutra, sljedeći tjedan, možda iduće godine. Nitko ne može sigurno reći…”, kazao je Mark Luis iz Belfasta.
I s katoličke strane koju možete prepoznati po irskim zastavama kažu – zidovi su, nažalost, još potrebni. “To je životna činjenica. Štite od zločina i ubojstava”, objašnjava Patrik iz Belfasta.
Većina ljudi u Sjevernoj Irskoj glasovala je za ostanak u EU. Oni koji ne žele ostati su uglavnom probritanski protestanti. “Mi smo neovisni, zar ne? Neće nam valjda Europa govoriti što da radimo?”, smatra Karen.
A kada proirske katolike pitate za Brexit, uglavnom čujete ono što je potvrdio i Shawn: “Ako ponovno ovdje dignu tvrdu granicu, podijele otok, ovdje će ponovno biti rata”. Dodaje da ne sumnja u tu mogućnost.
Isto misli i taksist Red koji je, inače, proirski katolik. “Ako bude uniformi na granici, to bi moglo izazvati probleme. Svakako”, smatra.
Ako pitate priorce, reći će vam odmah isto što i sugovornici u prilogu – nikakva granica ne dolazi u obzir. Ni pod razno. Bude li samo jedan čovjek tamo stajao, kažu, to će raspiriti vatru. Tek kad dođete ovdje možete doista vidjeti pravu situaciju. Na prvu se sve čini mirno, ali mir je ovdje itekako nategnuta priča.
Mi smo se našli na katoličkoj strani, uz vrata koja vode na protestantsku stranu.
Vrata su zaključana. Zaključavaju se u sedam sati po našem vremenu. Takvih vrata je sedam duž zida i zadnja se zatvaraju u 10 navečer i ako netko tko živi u protestantskim dijelu ne uđe u četvrt do tada, može ući još samo kroz jedan prolaz i to autom. Zid je visok 15 metara, dug oko tri kilometra. Takvi zidovi se nalaze, recimo, i na istočnoj strani grada i okružuju katolike koji žive u većinski protestantskom dijelu. Ovo što smo vidjeli, ništa je, kažu nam prema onome što ćemo čuti u nedjelju u Londonderyju gdje se situacija još i više zakuhala.
Foto: Paul Mcerlane/Epa