Već desetodnevni kaos u Sjevernoj Irskoj dobio je novu dimenziju: u igre nasilje uključili su se i katolici. Nakon što su deset dana na ulicama sjevernoirskih gradova bijes izražavali protestantski unionisti, sada su na ulice Belfasta izašli i njihovi arhi-neprijatelji – katolički republikanci.
Preko 50 ozlijeđenih policajaca: što od kamenja, što od molotovljevih koktela. Zapaljen autobus s putnicima, koji su u zadnji čas uspjeli pobjeći iz gorućeg vozila. Napadnut fotoreporter Belfast Telegrapha. Izvanredno zasjedanje lokalnog parlamenta i hitno priopćenje sjevernoirske vlade – sastavljene od unionista i republikanaca – koja poziva na prekid „napada na policiju, javne službe i (sjevernoirske) zajednice”, javlja
Nakon dvadeset godina mira, sve je spremno za nastavak krvave priče iz 20. stoljeća, u kojoj dvije antagonističke zajednice Sjeverne Irske nikako ne uspijevaju naći zajednički jezik.
Slike koje su iz zapadnog Belfasta u svijet otišle u srijedu popodne mogle su dočarati svu dubinu i težinu sjevernoirskog nacionalno-vjerskog konflikta. S obje strane tzv. Mirovnog zida, podignutog u blizini ulice Lanark Way, okupilo se po nekoliko stotina mladih koji preko zida, jedni na druge, bacaju kamenje i molotovljeve koktele, snimajući pritom selfije.
Jedni druge ne vide, zbog zida, ali po graji s druge strane znaju da su se tamo, par metara zračne linije daleko, okupili i „oni”. Njihovi vršnjaci i smrtni neprijatelji.
Odnosno, kako je priopćila lokalna policija, po okupljanju mladih iz obje zajednice Belfasta došlo je do „nereda u kojima su skupine s obje strane zida počinile ozbiljna kaznena djela, napadajući policiju i jedni druge”. Sudjelovala su i djeca od 13-14 godina, koje su „hrabrili i podržavali odrasli koji su stajali uz njih te im pljeskali i navijali”.
Kakvi su to odrasli ljudi, reći ćete, koji podržavaju da se djeca tuku?
Odgovor glasi: dobrodošli u Sjevernu Irsku! Dobrodošli u Belfast! Ako ste zadnjih godina bili u Mostaru, Skoplju, Kosovskoj Mitrovici ili Nikoziji, bit će vam donekle poznato.
Nije čudno da je nasilje na ulicama Belfasta, Londonderryja i drugih sjevernoirskih gradova eskaliralo baš 2. travnja, na Veliki petak. Bila je to jasna poruka bijesnih unionista, jer je prije 23 godine upravo na tadašnji Veliki petak u Belfastu potpisan Mirovni sporazum kojim je službeno okončan 30-godišnji sukob između katoličkih republikanaca i protestantskih unionista, u kojem je poginulo preko 3500 ljudi, uz više od 50.000 ranjenih.
To razdoblje u sjevernoirskoj povijesti službeno se naziva „Nevolje” („The Troubles”). Najnovija eskalacija nasilja, tempirana upravo za ovogodišnji Veliki petak, jasna je poruka da bi se nevolje mogle ponoviti. Pogotovo što je s obje strane stasala nova generacija bijesnih mladića, od kojih mnogi tog Velikog petka 1998. nisu bili ni rođeni.
Neposredni „okidač” za unionističko nasilje bila je odluka tužiteljstva u Belfastu da neće procesuirati 24 republikanska političara koji su u prošlog lipnja, kršeći epidemiološke mjere, došli na sprovod republikanskog političara Bobbyja Storeyja, nekadašnjeg obavještajnog šefa Irske republikanske armije (IRA).
Umjesto dopuštenih 30 ljudi, došlo ih je više stotina (neki izvori navode i brojku od tri tisuće ljudi), među kojima neki aktualni ministri u vladi Sjeverne Irske, kao i vođe Sinn Feina Mary Lou McDonald i Gerry Adams, te više od 20 stranačkih dužnosnika.
Širi povod je provođenje Sjevernoirskog protokola i sporazuma o Brexitu, kojim je izbjegnuta tvrda granica između Sjeverne Irske i Republike Irske (što bi razbjesnilo republikanske katolike), a uvedena je oštrija granica između Sjeverne Irske i Britanije, koja se provodi u sjevernoirskim pomorskim lukama (što je razbjesnilo unionističke protestante).
No generalni razlog sukoba star je oko 100 godina.