Još dvije godine vlasti: Na koji će način otići Angela Merkel?

Još dvije godine vlasti: Na koji će način otići Angela Merkel?

Iako od prosinca više nije na čelu Kršćansko-demokratske unije (CDU) njemačka kancelarka Angela Merkel nije izgubila na političkoj moći. I dalje je ključna osoba čija je riječ zapravo zadnja kada su u pitanju ne samo njemački nego i europski poslovi. Njen nepopustljivi stav oko Brexita prihvatilo je i vodstvo Unije. Britanci mogu ići, ali nikakvih ustupaka tu neće biti, poručila je svojedobno.

Drama koja se ovih dana događa u britanskom parlamentu posljedica je i tog čvrstog stava iz Berlina koji je preuzeo i Bruxelles. Oko najspornijeg dijela, graničnog režima između Republike Irske i Sjeverne Irske, koji bi mogao ugroziti mir na tom otoku, ni nakon dodatnih pregovora Therese May i Jean-Claude Junckera, nije bilo bitnih izmjena.
Slično je ovih dana prošao i Emmanuel Macron.

Njegovo pismo u kojem se zauzimao za reforme Europske unije, odnosno, europsku renesansu, kako ju je nazvao, a dio kojeg je i plan da, primjerice, za dugove pojedine zemlje solidarno jamče sve članice EU-a, bez puno okolišanja je odbacila. Iz njenog ureda su ljubazno, ali hladno poručili kako to nije moguće.

A francuski predsjednik je tu ideju, kako ne bez zlobe pišu neki mediji, i plasirao kako bi nakon skorog Brexita te odlaska Angele Merkel, preuzeo njenu neformalnu ulogu i postao lider, vođa, Europe. No, neće to ići tako jednostavno. Iako na zalazu političke karijere ta fizičarka iz nekadašnje istočne Njemačke ne samo što i dalje drži sve konce u svojim rukama, nego je ovim potezom Macronu podrezala krila i za razdoblje nakon nje.

I tako će, čini se, biti sve do rujna 2021. kada joj istječe kancelarski mandat, a na novim izborima za Bundestag te godine, kako je obećala, ne namjerava se više kandidirati. Dakle, nakon skoro 20 godina na čelu CDU-a te više od 13 godina kao čelnica njemačke vlade, Merkel će još više od dvije godine u bitnome krojiti političku sudbinu i Njemačke i Europe.

A to znači da će svojom političkom moći pritiskati i svoju nasljednicu na čelu CDU-a, bivšu glavnu tajnicu te stranke Annegret Kramp-Karrenbauer. Što god ta nova čelnica CDU-a pokuša kroz stranačke forume promijeniti u politici vlade iz Berlina, mora doći na odobrenje Angeli Merkel. S obzirom na taj odnos snaga Kramp-Karrenbauer će zasigurno sve do odlaska kancelarke živjeti u njenoj dubokoj sjeni.

Ali ne samo ona. U sličnoj poziciji je i čelnica SDP-a Andrea Nahles. Naime, kako je u Berlinu na vlasti velika koalicija kršćanskih demokrata (s kojima su i bavarski kršćanski socijalisti, CSU) te njenih socijaldemokrata, i Nahles je prisiljena svoje stranačke poteze usklađivati s onima koje vodi vlada Angele Merkel. Posljedica toga je da su vodstvima dviju ključnih njemačkih stranaka zapravo vezane ruke sve do njenog odlaska.

To tim više jer zadnje ankete govore kako aktualnoj kancelarki opet raste popularnost nakon razdoblja u kojem je trpjela ozbiljne udarce svoje migrantske politike. Također, čini se da su protuimigrantske stranke, poput AfD-a (Alternativ für Deutschland) izgubile onaj početni zamah i više ne rastu tako snažno kako su očekivale. Dojam je da se birači opet okreću stabilnosti uz koju se veže i gospodarski napredak, a koju personificira upravo Merkel.

Tu je važna i vanjskopolitička dimenzija njene politike. Iako je u više navrata neuspješno pokušavala i kroz reformu Vijeća sigurnosti promijeniti, kako je govorila, politički sustav uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, Merkel je Njemačku izvukla iz pozicije da je „gospodarski div, a politički patuljak“. Igrala je na kartu transatlantskog partnerstva sa SAD-om, ali i zadržavanja čvrstih spona s Rusijom posebice kroz energetske aranžmane, a kad je riječ o Europi, kroz forsiranje osovine s Francuskom, postala je i vođa EU-a.

Na kraju je još nepoznanica na koji će način otići Angela Merkel. Hoće li njeni nasljednici u CDU-u biti strpljivi i čekati da joj istekne zadano vrijeme ili će možda požuriti s njenom detronizacijom? To je još nepoznanica, iako za sada nema naznaka da bi išli u tom smjeru. Ona sama pak, kad je došla u priliku dograbiti vlast, nije bila nimalo nježna prema svom prethodniku.

Helmuta Kohla, koji ju je nakon ujedinjenja Njemačke pronašao među kadrovima iz bivšeg DDR-a, svojedobno je zbog afere u vezi s netransparentnim financiranjem njihove stranke, bez puno okolišanja, gurnula put političke provalije zbog čega je do kraja života bio ogorčen na nju. ‘Kohlova djevojčica’, kako su je zvali, sada je u sličnoj poziciji, ali bez afere koja bi ju opterećivala. No ipak, puno je primjera koji govore da nije sretna kombinacija kad je jedna osoba šef vlade, a druga šef stranke o kojoj ovisi ta vlada.

Foto: Yoan Valat/EPA

Facebook Comments