Polemike oko budućnosti Europske unije: Zašto austrijski kancelar Kurz ne želi europsku vojsku?

Polemike oko budućnosti Europske unije: Zašto austrijski kancelar Kurz ne želi europsku vojsku?

U jeku kampanje za skore izbore za Europski parlament, održava se i rasprava o tome kakva bi Europska unija trebala u budućnosti biti. Polemike u vezi s tim vode se u dva pravca. Jedni bi htjeli snaženje Unije čak do mjere da bi trebala postati neka vrsta naddržave, dok drugi govore da treba smanjiti i postojeće ovlasti Bruxellesa kako bi države zadržale ključnu ulogu.

Kao glasnogovornik prvih istupa kandidat europskih liberala za mjesto predsjednika Europske komisije Guy Verhofstadt. Zalaže se za veće ovlasti EU-a na svim razinama. Konkretno, to znači da bi se, po njemu, predsjednika te neformalne EU vlade trebalo birati izravno na izborima, a ne kao sada u Europskom parlamentu. Zagovara i transnacionalne liste koje su, po njemu, prava demokracija. Verhofstadt je također za ukidanje načela o jednoglasnom odlučivanju unutar Vijeća EU-a, tijela koje čine čelnici svih država članica.

Trenutno, nijedna odluka ne može biti donesena ako se o njoj prethodno ne suglase svi, što znači da postoji pravo veta koje može iskoristiti svaka država članica. U praksi se to pravo najčešće koristi u bilateralnim pitanjima. Tako je Slovenija godinama blokirala Hrvatsku zbog neriješenog međusobnog graničnog pitanja, dok je Grčka sve do nedavno zaustavljala Makedoniju na njenom putu prema zapadnim integracijama zbog imena te države (koja se sada zove Sjeverna Makedonija).

Uz liberale su i Zeleni koji se zalažu za „zajedničku ekonomsku politiku“ koju vode Komisija i EU parlament. Njihova kandidatkinja za čelnicu Europske komisije Ska Keller podržava ideju na kojoj inzistiraju i liberali o uvođenju transnacionalnih lista. To znači primjerice da bi se na razini cijele EU birali pučani, socijaldemokrati, liberali, konzervativci… U Europski parlament išli bi zastupnici koji bi dobili najviše glasova bez obzira iz koje države potječu, dok se sada to tijelo popunjava prema kvotama koje pripadaju svakoj državi u odnosu na broj stanovnika.

Za korjenitu reformu EU-a je i austrijski kancelar Sebastian Kurz. On traži novi Lisabonski ugovor jer „trenutni više nije odgovarajući“. Zalaže se za više supsidijarnosti pri provođenju politike EU-a, dakle, prenošenja što više ovlasti na niže razine. Kurz predlaže da se smanji broj povjerenika u Europskoj komisiji u kojoj sada sjedi predstavnik svake zemlje članice što je po njemu dovelo do toga da „imamo više povjerenika nego područja odgovornosti“. Austrijski kancelar bi rado htio da samo Bruxelles bude sjedište Europskog parlamenta, dok bi odlaske u Strasbourg trebalo ukinuti, što naravno Francuskoj ne odgovara.

Kurz, uz to, zagovara i veće ovlasti Unije u pogledu uspostavljanja „zajedničke vanjske i sigurnosne politike“ što bi u praksi značilo da bi Bruxelles određivao razinu suradnje između pojedine zemlje EU-a primjerice s Rusijom, Kinom ili SAD-om, dok je to sada u nadležnosti svake pojedine članice. No, austrijski čelnik nije za stvaranje „europske vojske“ te se u tom pogledu, iako je njegova Narodna stranka članica europskih pučana, razlikuje od Angele Merkel ili Emmanuela Macrona koji su prošle godine kazali da „EU treba svoju vojsku kao dopunu NATO-u“.

Zasada je taj projekt na čekanju jer nema većinsku potporu država članica EU-a, posebice oštro tome se usprotivila Nizozemska, a tome se žestoko protivi i SAD doživljavajući je kao „konkurenta NATO-u“ u kojem vodi glavnu riječ. No, zato se puno ozbiljnije govori o uspostavi europske granične i obalne straže, policijske formacije, koja bi štitila europske granice i na kopnu i na moru, što posebno zagovara Macron. Danas te granice štiti svaka zemlja članica uz pomoć i financijsku i logističku iz Bruxellesa, dok zagovornici snažnije EU traže da se to pitanje izuzme iz odgovornosti pojedinih država i prebaci na EU.

Na drugoj strani od onih koji zagovaraju snaženje EU-a, su uglavnom lideri bivših tranzicijskih zemalja istočne Europe, posebice mađarski čelnik Viktor Orban te vođe Češke i Poljske. Orban je zagovaratelj više nacionalne suverenosti i voli nastupati kao borac protiv „odnarođene bruxelleske elite“ posebice kada je riječ o zaštiti mađarskih, pa i europskih, granica od priljeva migranata čiji masovni dolazak, po njemu, ugrožava kršćanski identitet Europe. I u pogledu vođenja samostalne vanjske politike Orban traži da države same o tome odlučuju čime brani svoje bliske ekonomske pa i političke odnose s Rusijom na što vrlo kritički gledaju u Bruxellesu.

Rasprave o tome kakva Europska unija treba biti će se nastaviti. Slovenski premijer Marijan Šarec je nedavno kazao da je taj politički okvir nešto najbolje što se toj državi u novijoj povijesti dogodilo, ali je i upozorio da „sve što dolazi iz europskih ureda, ne treba uzeti kao nešto sveto“. Šarec je kazao da Slovenija treba u EU voditi „suverenu politiku baziranu na nacionalnom interesu“ i pritom sklapati, kako je rekao, pragmatična ad hoc savezništva, od prilike do prilike. Hrvatska politika, načelno, uglavnom stoji na tim pozicijama o EU kao savezu država iako je nerijetko i kod nas bilo birokrata koji su bili „papskiji od pape“, kako je Šarec nazvao one u Sloveniji koji su bez preispitivanja primjenjivali europske direktive, pa i one koje su zemlji donosile štetu.

Foto:Philipp Guelland/EPA/Hina

Facebook Comments