Nedavno je ministar Darko Horvat najnoviji pad Hrvatske na listi Svjetske banke Doing Business za sedam mjesta pokušao predstaviti kao pozitivni pomak. Na čuđenje novinara kako je pad s prošlogodišnjeg 51. na ovogodišnje 58. mjesto na toj listi svjetske gospodarske konkurentnosti, dobra stvar, iako se svojski trudio, baš i nije uspio objasniti.
Nešto slično ovih dana pokušava Zlatko Komadina, potpredsjednik SDP-a, iz Rijeke. Novinarima je rekao da masovni odlazak saborskih zastupnika iz te stranke, zapravo jača SDP. Na novinarski upit da to pojasni Komadina je odgovorio da „ostaju kvalitetni zastupnici“. Nije previše ni zabrinut oko toga jer nitko nikog nije tjerao i „svatko bira svoj put“.
Stranka prolazi dinamičku ravnotežu i jedna diferencijacija je u tijeku, ocijenio je Komadina, uvjeren da će im uskoro rasti rejting jer će građani „koji sve vide“ honorirati one koji „žele graditi socijaldemokraciju“. Među potonjima vidi i sebe. Bila bi to zanimljiva razmišljanja nekoga tko je ovo što se događa u SDP-u gledao donekle sa strane i nije sudjelovao u kreiranju događanja koja su dovela do ovakvog stanja. Međutim, čelnik SDP-a Primorsko-goranske županije imao je aktivnog udjela u izboru aktualnog vodstva SDP-a.
On i Rajko Ostojić, bili su ti gurui iz pozadine koji su stajali iza Davora Bernardića. Kada su se pojavili problemi s rejtingom te stranke i produbili unutarstranački sukobi, svi su uvijek gledali u Komadinu i Ostojića znajući kako se kod njih dvojice nalazi odgovor – ostaje li ili odlazi njihov štićenik. Na nedavnom sastančenju SDP-ovaca u Kamanju kod Karlovca upravo Komadini (Ostojić se u zadnje vrijeme pasivizirao) je ponuđena pozicija prijelaznog čelnika te stranke do novih izbora.
No, on nikada nije jasno rekao niti da će prihvatiti tu dužnost, a time i smjenu Bernardića, niti da je odbija. Zato su uoči svakog okupljanja SDP-ovaca u medije ‘curile’ informacije kako će baš na tom sastanku srušiti SDP-ovog čelnika. I uvijek se u tim kombinacijama spominjao i Komadina. Kada je prošlog tjedna propao i osmi ili deveti takav pokušaj, kojeg zapravo nije ni bilo, Komadina je tek sad postao jednoznačan. Na novinarsko pitanje bi li zbog osipanja zastupnika Bernardić trebao dati ostavku, Komadina je kazao da ne bi. „Ne, zbog osipanja ne“, rekao je.
Međutim, kod SDP-a nije problem samo u osipanju njihovih saborskih zastupnika. To bi bila njihova interna stvar i radovala bi mnoge koji ih ne vole da nije riječ o glavnoj oporbenoj stranci koja bi trebala kontrolirati vlast i puhati stalno za vratom ekipi iz Banskih dvora nudeći im konstruktivne programe i prijedloge zakona koje će s mukom morati odbaciti, ili možda prihvatiti jer ih je javnost i struka ocijenila dobrim. To je bit demokracije. No, ovo u što se SDP u zadnje vrijeme pretvorio nije ni sjena od onoga što bi glavna oporbena stranka trebala biti.
Pa ako za to nije odgovoran čelnik te stranke Bernardić, kako sugerira Komadina, možda bi trebalo prozvati one koji su ga doveli na vlast. Prije svih upravo njega jer se u ovoj situaciji ponaša kao netko koga se sve to zapravo i ne tiče, a duboko je uključen u cijelu priču. Dugo vremena je izbjegavao dati jasan odgovor produbljujući tako razdor u toj stranci. Sada, pak, pilatovski pere ruke nad egzodusom zastupnika i rasapom koji je zahvatio SDP. I na kraju, u maniri ministra Horvata pokušava protumačiti kako je pad zapravo napredak. Samo će teško ikoga, osim sebe samog, u to uvjeriti.