Partijski sindrom Ivice Todorića: “Poduzetnik” koji može uspjeti samo preko politike

Partijski sindrom Ivice Todorića: “Poduzetnik” koji može uspjeti samo preko politike

Ivica Todorić, bivši vlasnik Agrokora, svojevremeno bjegunac od hrvatskog pravosuđa koji je trenutačno na slobodi nakon plaćene jamčevine od 7,5 milijuna kuna još jednom je podsjetio hrvatsku javnost da se namjerava politički aktivirati. Sada tvrdi da je oko sebe već okupio tim s kojim će krenuti u političku borbu.

Na svom twitter profilu napisao je kako “tim stručnjaka i ozbiljnih poduzetnika već neko vrijeme radi na pronalasku najkvalitetnijih rješenja za sve probleme građana Republike Hrvatske”. Kako piše Večernji list, Todorić je napisao kako je sastavio “atomsku vladu”, no taj je twit uskoro izbrisao. Ostavio je dio u kojem najavljuje kako će njegova vlada biti vlada stručnjaka i imati manje ministara od Plenkovićeve, ali ne otkriva tko bi to mogao biti. Poznato je tek da su u tjedniku Globus eventualnu suradnju s Todorićem odbacili ekonomist Ljubo Jurčić i bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski. No, on nakon toga i dalje tvrdi “nitko nije odbio prihvatiti odgovornost”.

No to nije obeshrabrilo Todorića da ponovno podsjeti javnost na svoje političke ambicije koje, doista, s obzirom na sve što je o njemu i njegovom poslovanju izašlo na vidjelo, zvuče kao ruganje i podcjenjivanje zdrave pameti.U zemlji apsurda u kojoj je normalno da su u vrhu vlasti ili gradova ljudi koji su neko vrijeme boravili u Remetincu zbog sumnji u kriminal i korupciju, zapravo je normalno da se čovjek poput Todorića kandidira na izborima i da očekuje kako će birači povjerovati njegovom pozivu na smjenu vlasti. Psihologinja dr. Mirjana Krizmanić nakon prve Todorićeve najave istaknula je kako Ivica Todorić nije u kontaktu s realnosti.

-On je sav ozaren i jako je zadovoljan sa sobom. Ili nema dovoljno pameti ili je psihički poremećen, rekla je. Doista, kako je moguće da “poduzetnik”  koji je svoje poslovno carstvo stvorio zahvaljujući isključivo političkim vezama, koji je sa svojom obitelji živio poput svemoćnih orijentalnih diktatora, sada očekuje da građani povjeruju u njegove poštene namjere.

Njegove političke ambicije mogu se tumačiti jedino jakom željom da se osveti onima koji su ga izdali i uništili njegovo carstvo ili strahom od odlaska u zatvor. Vjerojatno je nošen i uvjerenjem da ga upravo takva politika protiv koje se navodno želi boriti, može spasiti od stanja u kojem se danas nalazi.