Poznati kuhar Tomislav Špiček, koji je kroz jedan kulinarski show televiziji redovito promovirao domaće proizvode, posebice špek, a i više je volio pržiti na masti nego na maslinovom ulju, morao je, kao pravi Zagorec, rodom je iz Jablanovca kod Zaprešića, tužit susede.

I to, kako pišu 24 sata, ni više ni manje nego tvrtku ‘Bon Apetit’ iz nedalekih Krapinskih Toplica. Ti mešetari, koji godišnje ostvare promet veći od milijuna kuna, svoje proizvode prodaju s njegovim imenom, slikom i potpisom te sloganom: „Preporučeno od vrhunskog kuhara“.

To ne bi bio problem da su Špičeka prije pitali mogu li to učiniti. On sam kaže kako su to napravili bez njegova znanja. „Ukrali su mi identitet kako bi reklamirali svoje proizvode“, rekao je za 24 sata Špiček. Njegova muka bila bi vjerojatno manja da su to napravili prodajući domaće namirnice koje je redovito promovirao kroz televizijske emisije u kojima je sudjelovao.

Međutim, ‘Bon Apetit’ prodaje, baš suprotno, uvozne proizvode iz dalekih dijelova svijeta poput graha iz Kine, riže valjda iz Tajlanda te razne egzotične dodatke za gulaš, piletinu, jela s povrćem…

Zbog toga ih je tužio tražeći da njegovo ime i sliku uklone s tih proizvoda, ali ni do danas nije istjerao pravdu. Sporo hrvatsko pravosuđe pokazuje i u njegovu slučaju svoje pravo lice. Spomenuta tvrtka i dalje prodaje proizvode s njegovim likom te je Špiček bio prisiljen na sudsku tužbu kako bi očuvao svoj ugled koji je stvarao godinama.
To je morao napraviti jer što bi mu sutra rekli gosti jednog zagrebačkog restorana u kojemu radi da otkriju kako reklamira uvozne proizvode, a taj restoran se hvali da njihov glavni kuhar kuha „isključivo s domaćim namirnicama iz provjerenih domaćinstava“.

„To je prestrašno“, zaključuje Špiček, nadajući se kako će sudskim putem vratiti svoj ukradeni identitet i prisiliti tu tvrtku iz Krapinskih Toplica da njegovo ime, sliku, potpis i preporuku, ukloni sa svojih proizvoda. Da živi u nekom uređenoj zemlji, Špiček bi mogao računati i na masnu odštetu zbog krađe identiteta.

Tamošnji sudovi vjerojatno ne bi dugo odugovlačili s presudom po kojoj bi mu pripao znatan postotak od prodaje svih proizvoda na kojima je neovlašteno, bez prethodnog dogovora i ugovora, stavljen njegov lik.Takve se tvrtke osuđuju po brzom postupku, baš kao i poslodavci koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće. Poduzetnik koji na kraju mjeseca nije isplatio ugovoreni iznos, zna što će mu se dogoditi, i tu nema iznimaka.

Država mu blokira tvrtku, a sama iz svog fonda daje radnicima plaću. I taj poduzetnik ne može računati na to kako će, nakon što ugasi tu tvrtku, otvoriti neki novi, po naški, d.o.o. ili j.d.o, i nastaviti poslovati kao da se ništa nije dogodilo. Uređene zemlje ne dopuštaju takvo mešetarenje. Kao što ni sudovi u takvim zemljama ne odugovlače s presudama, bilo da je riječ o kriminalu ili o prijevarama vezanim uz gospodarske aktivnosti.

No, kako je i Špiček kroz tv-nastupe postao dovoljno poznat, možda uspije naći nekog kvalitetnog odvjetnika koji će, unatoč ovakvom hrvatskom pravosuđu, uspjeti istjerati pravdu.
Tako bi mu se moglo dogoditi, kako kaže ona narodna, da nije svako zlo za zlo. Špiček bi se od odštete mogao primjereno namiriti i tako ublažiti svoje duševne boli, a neki sugeriraju, kako bi se mogao i obogatiti. Dakako, i očuvati svoj ugled koji je stvarao godinama.