Samo nekoliko kilometra od hiperturističkog Medulina i najvećeg istarskog grada Pule nalazi se OPG Peršić na kojem se uzgajaju krave i ovce, te proizvode izvrsni sirevi. OPG vodi Alen Peršić, čija se obitelj već godinama bavi poljoprivredom, a on se orijentirao na proizvodnju sira, puno isplativiju od prodaje mlijeka (nedavni odlazak Megglea iz Hrvatske samo na žalost, govori kako je dugoročno mlijeko neisplativo).
„Vidio sam da ne možemo preživjeti samo od prodaje mlijeka, pa sam počeo proizvoditi sireve i pokazalo se da je taj potez bio odličan”, kaže Peršić. I to na području koje je raj za turiste, iako je to bilo nekad izrazito poljoprivredno područje, pa su se još prije 50-ak godina u Medulinu i obližnjem Pomeru mogle vidjeti krave.
Alen Peršić na svom OPG-u uzgaja muznih 60 krava, s junicama više od 100, tu je i 160 ovaca, a kako kaže, „za ukras” ima i nekoliko koza i konja. Njih drži jer su mu te životinje drage, iako primjerice, kozji sir ne proizvodi. Simpatične i znatiželjne koze navirivale su se kroz prozore sirane za našeg posjeta.
Uspješna prodaja
Na OPG-u se radi samo tvrdi i polutvrdi kravlji sir, te miješani sir od ovčjeg i kravljeg mlijeka. Na imanju su i tri boškarina, istarska goveda koja su u Istri donedavno bila gotovo pred izumiranjem, iako se situacija ipak donekle popravlja. Ovakvih „kravljih” OPG-ova u Istri ima svega pet, šest, dok na drugima uglavnom uzgajaju povrće ili, masline koja je voće, iako mnogi misle da je povrće.
Zanimljivo je da Peršić uspješno održava svoju prodaju sira, iako ih plasira samo na dva prodajna mjesta. Te delikatese (probali smo, više su neko ukusni) prodaje samo na tržnici u Puli i na samom OPG-u, a promet je više nego impresivan. Dnevno Peršić uspije proizvesti 100 kilograma sira, a toliko ih uspije i prodati. Otprilike se podjednake količine prodaju na OPG-u i tržnici, na koju mnogi Puljani ciljano svraćaju zbog Peršićevih sireva. Mnogima u okolici nije teško „potegnuti” do njegovog OPG-a koji se nalazi na jednom odvojku izvan glavne ceste ceste Pula-Medulin.
U Peršićevim sirevima guštaju i turisti, no prije svega su to lokalni ljudi, a legenda o tim finim mliječnim prerađevinama s imanja širi se uglavnom usmenom predajom. Peršić kaže da može biti zadovoljan prodajom i u ova koronarna vremena, koja su uvjetovala i manji dolazak turista. Iako prodaja s njegovog OPG-a nije izravno povezana s dolaskom turista, njihov manjak se ipak osjeti i kod njega jer domaći ljudi naprosto imaju manju kupovnu moć zbog slabijeg turizma.
No, to Peršića uopće ne obeshrabruje. Osim biznisa sa sirevima, gradi i kušaonicu, u kojoj je predviđeno da gosti „isprobavaju” taj njegov glavni artikl, ali i da popiju malo vina, pa sve to naposlijetku i kupe. Predvidio je da će kušaonica biti otvorena za ovu sezonu, ali je korona to omela. No, ovako je dobio na vremenu, pa će neke stvari moći doraditi do iduće turističke sezone, kako bi ugođaj bio još bolji.
Alen Peršić pogotovo je ponosan na svoj „robot za krave”, preko kojeg je mužnja i briga o kravama potpuno automatizirana. Robot je nabavio prije nekoliko godina, a cijena mu je 100.000 eura. Kompletnu brigu o kravama sad vodi stroj, koji radi 23 sata dnevno. Robot Peršiću na mobitel dojavljuje kakva je situacija s kravama, jesu li pomuzene, oprane. a ako koja iz nekog razloga „zapne” u boksu, onda uskače Alen da je odblokira. Robot je jako olakšao posao na OPG-u, a posebno je njime zadovoljna živahna gospođa Ana, Alenova majka.
„Sad konačno mogu ujutro popiti kavu jer sve radi robot. Prije sam morala odmah krenuti na mužnju krava u ranu zoru. Ja sam bila taj robot”, govori Ana Peršić.
Veliki nameti
Ne padaju sirevi s neba, iza toga je težak fizički rad bez radnog vremena. „Dani kad kod nas nitko ne radi su samo tri blagdana u godini, Uskrs, Božić i Nova godina, ostalo smo stalno u pogonu”, kaže Peršić. Osim članova obitelji, zapošljava još šest radnika. Radnu snagu je jako teško naći, među lokalnim ljudima gotovo nemoguće jer se oni na razne načine bave turizmom, a s došljacima je bilo puno lakše dok se nisu otvorile granice i ljudi otišli van. Peršić je imao više radnika iz Bosne i Hercegovine, ali i oni su otišli u inozemstvo.
Peršića muče tipične boljke svakog malog poduzetnika. Plasman proizvoda nije problem, ali puno toga je. On ima u zakupu 30 hektara državne zemlje, koja je ovdje nepogodna za napasanje stoke, pa onda mora kupovati hranu za krave. S obzirom da se od kravljeg mlijeka radi isključivo sir i skuta, ne može ih hraniti kukuruznom silažom, nego samo suhim sijenom i djetelinom. Stočna hrana je skupa, a na škrtoj istarskoj zemlji ne može napasati krave. Tu je i visok PDV na sireve, od 25 posto, a sir, nažalost, nije uvršten u hranu sa sniženim porezom na dodanu vrijednost, poput primjerice jaja ili mesa. PDV na gotove mliječne proizvode kod nas je najviši u Europi. S druge strane, PDV na te proizvode u Sloveniji je 9,5 posto, Njemačkoj 7 posto, Austriji 10 posto, u Poljskoj 5 posto, a u Irskoj, pa i Engleskoj nula posto! Pa ti budi konkurentan u našim uvjetima!
Peršić razmišlja i o proširenju proizvodnje u nekim drugim krajevima jer je zakup zemlje u Istri viši nego u Slavoniji. Gleda i prema Zagrebu, pogotovo jer je primijetio da njegovi sirevi ovdje imaju odličnu prođu. Na Danima hrvatskih tržnica u Zagrebu prije godinu dana, njegove sireve Zagrepčani su razgrabili već u dopodnevnim satima. Nije isključeno ni da će Peršić zakupiti neki od prostora za stalnu prodaju u Zagrebu, a zanimljiv mu je i Dolac, ako ima mjesta za tako vrsnog sirara. Nadajmo se da ima.
Foto: Facebook