U okviru vinskog festivala Blaž enology 2021. u Međugorju održano je i predstavljanje projekta Vinska cesta Hercegovine, koja je pokrenuta još 2007. godine, a od prošle godine ima i petogodišnju podršku USAID Turizma, kojom se želi zaokružiti turistička ponuda BiH. Okosnicu projekta čine 22 vinska podruma, smještena u šest hercegovačkih općina, a neke od njih smo i posjetili te razgovarali sa tamošnjim vinarima.

Otac Vinske ceste Hercegovine Grgo Vasilj, vlasnik vinskog podruma pod imenom Carska vina, čiji je sin Andrija Vasilj, osnivač festivala Blaž enology, kaže da nama na hercegovačkom kršu, koji sada imamo ukupno 3.700 ha vinograda u BiH, a kojih je prije rata bilo 5.781 ha, nema druge nego ustrajno raditi i na njihovoj većoj promociji. Dodaje, kako sve bolja i kvalitetnija hercegovačka vina, prije svega autohtonih sorata blatine i žilavke, zaslužuju da dođu na prestižna izvozna tržišta. Naime, domaća, registrirana potrošnja vina u BiH je samo šest litara godišnje po stanovniku, te je cilj povećati je na barem 10 litara. Hrvatska je i dalje glavno izvozno tržište, oko 50 posto, a nekada se samo blatine prodvalo na hrvatskom tržištu u iznosu od milijun litara godišnje.

Inače, peti Blaž enology je ove godine okupio 27 domaćih vinarija te jednu vinariju iz Italije. Na prvom Blažu bilo ih je osam, a na trećem već 20. U okviru festivala održana je i sommelierska radionica žilavke i blatine sa Sinišom Lasanom, sommelierskim prvakom Hrvatske i sudcem na Decanterovim svjetskim vinskim nagradama.

Autohtone sorte daju nagrađivana vina

”I žilavka i blatina, koje su autohtone sorte Hercegovine, imaju međunarodni potencijal, jer se radi o vrhunskim vinima, koja sve ćešće dobivaju, posljednjih deset godina, međunarodna priznanja na prestižnim ocjenjivanjima. Inače, bogatstvo neke sorte pokazuje to što se od nje mogu raditi vina različitih stilova, što uz primjenu modernih tehnologija u vinarijama, koje su napravile veliki iskorak, daje nagrađivana vina”, istaknuo je Lasan, koji je imao nezahvalnu zadaću da predstavi 16 sličnih vina sorte žilavke, koja je još 1967. godine, uz dvije druge autohtone hrvatske sorte, pošip Čara i postup Pelješac, zaštićena kao vrhunsko vino.

Kako se čulo, žilavke zlatno-žute do zelenkaste boje, kojih ima sve više i u boljim restoranima na obližnjoj jadranskoj obali, danas idu u smjeru izražene aromatike i mineralnosti, zahvaljujući izdašnim vinogradima, koji se navodnjavaju, gdje se prinosi po trsu reduciraju na samo 1,20 kg, zbog bolje kvalitete vina. Kvaliteta ovdašnjih vina se ustalila i to je sada visoki standard bilo u većim, tradicionalnim vinarijama ili onima srednjim, koje su stasale uz pomoć velikih ulaganja njihovih vlasnika, koji dolaze iz poduzetničkih obitelji, istaknuto je na radionici.

S druge strane, blatina, čiji je cvijet fukcionalno ženski, te se uvijek sadi sa sortama oprašivačima, trnjak, merlot i alicante bouschet ili po domaći kambuša, na radionici je imala tri vina. To su vina koja su odležala dvije do tri godine u bačvama od hrasta, bilo bosanskog ili slavonskog, odnosno francuskog, a daju vrhunska vina čiji su izraženi, ali pod kontrolom zadržani tanini, najbitniji kod ocjenjivanja njihove kvalitete, otkrio je Lasan.

Izvoz vina iz BiH gotovo četiri puta manji od uvoza

Na konferenciji za novinare, koja je održana uoči festivala, dopredsjednik Vanjsko trgovinske komore BiH dr. Vjekoslav Vuković, kazao da se 11.000 obiteljskih gospodarstva u BiH, prije svega u Hercegovini, bavi uzgojem grožđa u Mostarskom vinogorju. Dodao je da se prije svega zbog njih mora promijeniti negativna vanjsko trgovinska bilanca, a koja pokazuje da uvoz vina u BiH iznosi godišnje čak 15 milijuna KM, a njegov izvoz se mjeri u vrijedniosti 4 milijuna KM.

Nadalje, ravnatelj Agromediteranskog zavoda iz Mostara prof. dr. Marko Ivanković, kazao je da je prosječna cijena izvezenog vina 3,83 KM, a da račinica pokazuje da njegova cijene iznosi pet eura, a da je sve ‘ostalo marketing’, upozorio je Ivanković.

Odgovarajući na upite, Andrija Vasilj, kazao je da je velika suša ove godine smanjila prinose grožđa u vinogradima, što bi trebalo dati njegovu bolju kvalitetu, a to bi u konačnici trebalo uroditi vrhunskim vinima, jer je i lani bila iznad prosječna vinogradarska godina u Hercegovini. Inače, Andrija se iz SAD vratio u Hercegovinu sa obitelji i pokrenuo Blaž.

Biodinamička vina sa golog krša

Josip Brkić iz nagrađivane vinarije Brkić iz Čitluka, koja je 1979. godine bila prva privatna vinarija u BiH, kada privatni vinari nisu mogli još buteljirati vina, drži da se neće uskoro ponoviti berba iz legendarne 2007. godine, koju drži najboljom u posljednjih 15-ak godina. Naime, Brkić se među prvima vinarima u BiH, na nagovor vinara iz Slovenije, a poslije posjeta Italiji i sajmu organskih vina u Veroni, okrenuo biodinamici u proizvodnji vina i nije pogriješio. To vinu daje posve drugu dimenziju, iako od šest bačvica, jedna ode u krivom smjeru, otvoreno kaže Brkić. Radi se o prirodnom vinu, bez kemikalija, koji zahtjeva više fizičkog rada u vinogradu, ali i podrumu jer se svaka bobica grožđa odvaja i stavlja na odležavanje u bačvu, koja se smješa sukladno mjesečevim mjenama, što traje punih 29 dana.

Ipak, ističe, kada vam tri ne povezana stručnjaka za vino, kažu da butelja crvenog mjesečara Brkić, nakon deset godina odležavanja u drvenoj bačvi, vrijedi 300 eura, a kojeg je ostalo samo 234 boce, onda shvatite da imate jednom u životu veliku berbu, ponosan je Josip, koji je prvi u Hercegovini napravio žilavku sur lie metodom.

Izvoze vino u EU, SAD, Švicarsku i regiju

U velikom podrumu Andrija iz Čitluka, dočekali su nas sestra i brat Katarina i Andrija Ćorić, koji polako preuzimaju poslove u vinariji od oca Mire, koji je za vrijeme našeg posjeta bio na poslovnom putu u Pragu, jer treba i prodati 700.000 litara vina godišnje sa sedam ha vlastitog vinograda i čak 70 kooperanata. Vina iz njihovog velikog kamenog podruma, koji je čist i uređen kao ljekarna, odlaze u EU, SAD, Švicarsku i regiju.

Andrija se odmah pohvalio da su neki kooperanti kod njih već 25 godina na obostranu korist, a posebno je izdvojio da otkupljuju grožđe i od pravoslavnih sestara u Trebinju. Slogan njihova podruma je ‘uvijek žedan, nikad pijan’, je već generacijama tu, a Ćorići žive isključivo od vina, ali i za vino. To pokazuju i nove generacije, jer se Andrija, nakon prekida uspješne sportske karijere, vratio na Agronomski fakultet u Zagrebu, a Katarina je već završila Ekonomski fakultet. Ipak, mora, ove godine još nisu vidjeli, a biti će i za njega vremena, kada završi dugačka sezona u velikoj vinariji, koja ima i ugostiteljsku ponudu, a čiji su zidovi okićeni prestižnim vinskim nagrada: Decantera, IWC-a, Sabatine, Beowine…

Ulaganje u rodni kraj ne pita za cijenu

Iz poduzetničkih voda u Austriji, Josip Nuić je investirao 2004. godine u rodni kraju u vinograde od 35 ha u Crnopolju kod Ljubuškog, koji će nadograditi restoranom iznad vinarije i vinskim hotelom sa pogledom na vinograd. No, bez navodnjavanja vinograda, svega toga ne bi bilo, jer Nuić drži da bi to bio preveliki rizik u lijepom, ali i zahtjevnom poslu, koji puno traži, ali i daje godišnje 220.000 butelja vina. Blatina je broj jedan sa 75.000 boca, potom žilavka sa 60.000, trnjak 17.500, merlot 15.000, pošip 10.000, tunigo nacional (portugalska sorta, op.a.) 6.200 do 8000, grk 5000 i sirah 4000 butelja.

Nuić i dalje investira u novih devet ha vinograda, jer drži da hercegovački kamenjar, koji se melje teškim građevinskim strojevima, ima prirodne prednosti, prije svega sunce i vodu. Istina, ne krije da bi bilo lakše poslovati uz pomoć Vinske omotnice EU fondova, da su vinogradi samo pet kilometara bliže Hrvatskoj, odnosno s druge strane granice. Ovako sudovi u nefunkcionalnoj BiH državi, traju godinama, a zaostaci za poticaje za vinograd ipak stižu, ali bez kamata. No, pogled na obližnje izletište Kravice, liječi kako tijelo tako i duh njegovih posjetitelja, kojih je ove godine bilo sve više.

S duge strane, obitelj Marka Keže iz Studenaca kod Međugorja se već godinama bori sa lokalnom administracijom, koja već punih sedam godina traži ‘dlaku u jajetu’, kada su u pitanju papiri za novu vinariju u golom kršu, usred njihova vinograda, koji je ukupno 50 ha na dvije lokacije. Istinu nam je u obliku iskopane velike jame, te potom u e-obliku, kao maketu, ponosno pokazao Markov sin Mirko Kežo, koji za kruh zarađuje u vlastitoj obiteljskoj strojarskoj tvrtki u Njemačkoj, ali ne misli samo tako odustati od vinarije, koja ima 130.000 loza i sada je vodi njegov ujak Slaven Petrušić. Da su Keže na dobrom putu pokazuje i medalja sa Decantera za ovu godinu, a svoju neobičnu vinsku priču je ova ustrajna obitelj započela 2007. godine.

Vinograd sklonište od škrte zemlje

Uključivanje USAID turizma bi trebalo pomoći da veliki vinogradarski kraj kod manastira Žitomislić iz 16. stoljeća kod Mostara, koji ima 80 ha vinograda, te 72 posto katastarskog zemljišta pod vinogradima, ne ostane ponovno izvan Vinske ceste Hercegovine, koja ima potencijal od ukupno 55 vinarija, od kojih je blizu 30 u Hercegovini. Tu je i Baš mali podrum prof. Zorana Gačića, koji ima 8ha vinograda, te se uzda u marljivost ovdašnjih ljudi, koji su u vinogradu tražili sklonište i utjehu od škrte zemlje, koju samo Neretva može napojiti. Slogan ove Vinske ceste je S vinom kroz vrijeme.

Obitelj Ilije Barbarića je vlasnik goleme vinarije Hercegovina produkt iz Čitluka, koja ima 220 ha vinograda u Čapljini te kapacitet podruma od tri milijuna litara vina, čija popunjenost ovisi o godišnjem urodu grožđa. Fokus je na blatini jer je rodnija sorta, te imaju godišnje 150.000 boca vrhunskih vina o čemu svjedoče i brojne nagrade u podrumu. Barbarići su na velika vrata krenuli i u ruralni turizam u Hercegovini, koji se dobro nosio i sa ovom pandemijemo, te imaju i Etno selo Herceg, koji ima 600 mjesta, 160 kreveta, te amfiteatar za 1300 posjetitelja, gdje rado dolaze i nastupaju brojne hrvatske glazbene zvijezde.

Foto: Marinko