Predsjednik Republike Zoran Milanović prisustvovao je danas predstavljanju prvog dijela političke autobiografije bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića „Progon i nacionalno buđenje – Borba za demokratsku Hrvatsku“. „Čestitam na vrlo ozbiljnom poslu. Ovo je vrijedna knjiga, nitko je nije dužan napisati, napisao si je i hvala ti“, rekao je predsjednik Milanović.

Govoreći o političkom djelovanju bivšeg predsjednika podsjetio je na njegove riječi prilikom otvaranje nove američke ambasade u Buzinu 2003. godine kada je – kao tadašnji predsjednik Republike – svoj govor zaključio porukom: „Vama će bolje doći Hrvatska koja misli svojom glavom, nego Hrvatska koja je poslušna“. „Dvadeset godina kasnije ja sam ponosan što sam to slušao. U tom kratkom lajtmotivu vrti se cijela njegova karijera i cijelo njegovo poslanje koje morate poštovati“, rekao je Predsjednik.

„Knjigu sam skoro cijelu pročitao i nisam potpuni stranac u njegovom životu što se tiče činjenica, ne i generacijski. Međutim, za njega vrijedi maksima familije Topalović iz filma ‘Maratonci trče počasni krug’ – Tko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti“, našalio se predsjednik Milanović te dodao kako je Stjepan Mesić vodio težak život, koji je i danas pun sadržaja.

„Sada imam godina slično kao on 1991. godine. Tada je bio čovjek mojih godina i tek tada je počinjala njegova velika karijera. Jer, da nije bilo onoga kasnije, o čemu ova knjiga uglavnom govori, on bi ostao jedan zanimljivi, pitoreskniji predsjednik jedne male općine s vezama i kontaktima u hrvatskom političkom društvu, ali za kojeg šira javnost i zajednica ne bi znali. To je bila jedna velika, i još uvijek je, značajna i uspješna karijera uspravnosti i karaktera u kojoj ja, kao političar, ne mogu reći da sam se slagao sa svim sadržajima te politike, ali s većinom jesam. Da nisam, danas ne bi bio ovdje“, poručio je predsjednik Milanović.

Za knjigu Stjepana Mesića Predsjednik je rekao da je vrijedna čitanja, dobro napisana i iskrena, ali da se neće svima dopasti. „To je receptura za nastavak ovog našeg života da konačno uđemo u nekakvu katarzu. Jer sve te pomirbe o kojima se priča, iz perspektive moje generacije su bespredmetne. Moju generaciju nije ni trebalo miriti, mi nismo bili su sukobu, mi smo odrastali normalno. Oni ranije su, nažalost, nepomirljivi. To vidimo i danas i te razlike se nikada neće izbrisati, one su i danas fokus diskursa hrvatske politike – Jasenovac, Bleiburg. Moja generacija u tome nije sudjelovala“, zaključio je predsjednik Milanović.

U prvom dijelu političke autobiografije “Progon i nacionalno buđenje – Borba za demokratsku Hrvatsku” Stjepan Mesić prikazuje razdoblje od svojeg rođenja 1934. do kraja 1990. godine i uspostave prve vlade u neovisnoj Hrvatskoj. Razdoblje od 1990. naovamo autor će obraditi u drugome dijelu svojih memoara.

Osim predsjednika Milanovića na predstavljanju knjige govorio je i bivši predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan, a uz autora Stjepana Mesića knjigu su predstavili urednik i priređivač knjige Franjo Maletić te recenzenti Vlatko Cvrtila i Tvrtko Jakovina.Uz predsjednika Milanovića bila je savjetnica Predsjednika za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić.

Bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić napisao je memoare u kojima perfidno napada prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.U knjizi Mesić piše i da je nakon smrti Tuđmana u jednom od njegovih sefova pronađen velik novac. “U njemu su bili milijuni u stranim valutama iz donacija hrvatskih iseljenika te gotov novac Reda predsjednikovih vitezova. Zamjenica svih predstojnika Tuđmanova ureda Vesna Škare Ožbolt za pronađene novce je kazala: To nije bio privatni novac Franje Tuđmana ni novac koji je predsjednik dobio iz proračuna. Radilo se o donacijama koje u bile namijenjene predsjedniku.“Mesić međutim zaključuje da se „uzimanje donacija za vrijeme obavljanja državničke dužnosti u svim zemljama demokracije naziva primanjem mita, što je kazneno djelo”.

Podsjetimo, bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić napisao je memoare u kojima perfidno napada prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.

U knjizi Mesić piše i da je nakon smrti Tuđmana u jednom od njegovih sefova pronađen velik novac. “U njemu su bili milijuni u stranim valutama iz donacija hrvatskih iseljenika te gotov novac Reda predsjednikovih vitezova. Zamjenica svih predstojnika Tuđmanova ureda Vesna Škare Ožbolt za pronađene novce je kazala: To nije bio privatni novac Franje Tuđmana ni novac koji je predsjednik dobio iz proračuna. Radilo se o donacijama koje u bile namijenjene predsjedniku.“

Mesić međutim zaključuje da se „uzimanje donacija za vrijeme obavljanja državničke dužnosti u svim zemljama demokracije naziva primanjem mita, što je kazneno djelo”.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Mesić unastavku svojih memoara spomenuti u australsku avanturu kad je uzeo 30000 australskih dolara kojima se gubi svaki trag.

Stipe Mesić početkom 90-ih godina u Australiji je, kao HDZ-ovac, navodno sprečavao “torbarenje”. Međutim, ne samo da nije spriječio torbarenje nego je on, barem se tako čini, zaslužan što je novac nestao.

Već je odavno poznata snimka iz 1992. koja bilježi kako Mesić prima, a zatim u džep sprema ček. Već nakon godinu dana, 1993. godine, utvrđeno je da čekovi australskih iseljenika na ukupan iznos od 150.000 australskih dolara nikada nisu stigli do banke. Gdje je nestao novac darovan Hrvatskoj za obranu, oružje, pomoć braniteljima, izbjeglicama…Mesić nije znao dogovoriti.

Kako je išao ček za Hrvatski fond i obranu države, treba pitati onog tko je protestirao taj ček – kazao je Mesić dodajući:

Drugi ček na iznos od 30.000 australskih dolara za gospićku bolnicu zagubio se u “velikom muvingu”, a treći ček u iznosu od 50.000 australskih dolara namijenjen obnovi Sabornice dao sam Žarku Domljanu – rekao je Mesić.

Istaknuo je da je u Australiju poslan kako bi spriječio iseljenike da čekove olako predaju “u torbe”.

Ina Vukić, HDZ-ova tajnica za Australiju 1992. godine, ponovila je da je dosad prikupila opsežnu dokumentaciju o novcu poslanom iz dijaspore koju uskoro namjerava objaviti u knjizi. Za Večernji list napomenula je, pak, da je nitko od hrvatskih institucija osim novinara u posljednjih deset godina nije pitao da pokaže tu evidenciju.