U petom danu Marijana Bijelić, Petar Tomev Mitrikeski i Nino Raspudić komentirali su kako građani kontroliraju vlast te ulogu političke karikature.
Mitrikeski smatra da nevladine udruge poput GONG-a imaju upitan legitimitet da utječu na politiku, budući da njihovo vodstvo nije izabrano od strane naroda. Ističe i da bi bilo dobro da javnost zna koliko su aktivisti tih organizacija plaćeni, iako priznaje da se radi o privatnim podatcima koji oni imaju pravo tajiti.
Drugi problem je da U GONG-u, ističe Mitreski, većina aktivista potječe iz političkih znanosti, a koje u Hrvatskoj imaju kontinuitet s periodom iz komunističke Jugoslavije.
Raspudić ističe da se radi o “društveno-političkim radnicima, kako je to definirao Bakarić kada je potpisom osnovao taj fakultet koji je osnovan za proizvodnju društveno-političkih radnika i de facto propagandista.”
O potrebi diskontinuiteta je dodao da “ne govorimo o ljudima koji su predavali elektrotehniku ili Dantea, govorimo o ljudima koji su isključivo fabricirani kao stupovi režima, koji su predavali te ideološke predmete, a ostali su poslije devedesete. Meni je posebno tu ekonomija frapantna, neki koji su magistrirali i doktorirali na samoupravljanju i društvenom radu odjednom preko noći oni predaju tržišnu ekonomiju.”
Raspudić: GONG je viševladina organizacija
Raspudić je rekao da je pokušao izračunati “koliko je GONG neovisna i nevladina organizacija” s obzirom na prihode.
“Došao sam do zaključka da je GONG 0.4% neovisan i nevladin a 99.6% ovisan o vladama. Tako da to nije nevladina, nego više-vladina organizacija. Iz proračuna dobivaju dva milijuna osamsto trideset šest tisuća kuna godišnje. Onda idu ugovorene donacije, tu je gospodin Soros i družba, dva milijuna petsto trideset i sedam. To zajedno čini 99.6% prihoda.
Od donacija građana samo 24 tisuće kuna. Vidimo koliko su građani prepoznali da oni čine nešto dobro za njihova prava. Najsmješnija je stavka članarine, 1230 kuna.”
Raspudić: Plenković je znao što dobiva sa Šuicom
Raspudić ističe da post-komunistička društva imaju problem da zametci autentičnog civilnog društva nisu prepoznati i zaživjeli, nego da je civilno društvo umjetno proizvedeno u svrhu modeliranja političkih odnosa i zaštite podobnih i pravovjernih. Istaknuo je primjer Makedonije kada je otkriveno, u kratkom periodu dok je radio ured za lustraciju, da je bivši doušnik UDB-e Vladimir Milčin, dugogodišnji predsjednik Sorosevog Otvorenog društva za Makedoniju. “Dakle čovjek koji je cinkao svoje kolege, glumce, redatelje, ljudi su u zatvor išli”, ističe Raspudić.
Ti ljudi odgovaraju stranim agenturama, smatra Raspudić, zato što su navikli biti poslušni. “Slična stvar se vraća Plenkoviću, koji je preuzeo Sanaderove prastare kadrove, za koje je znao da imaju nešto u ladici, da imaju putra na glavi, jer takvi su najposlušniji. U tom smislu mi nije žao Plenkovića zbog toga što mu se događa sa Šuicom.”
Govorio je o “notornom nesrazmjeru između imovine koju je Dubravka Šuica stekla i njenih primanja, koja su poznata.”
“Meni je žao da se sada govori da to otvara GONG koji je percipiran kao produžena ruka SDP-a. Ne, unatoč tome da to otvara GONG, treba tu priču istjerati do kraja.”
Bijelić je o pitanju lustracije rekla da ne vidi neku veliku razliku između kapitalista koji su bivši komunisti i drugih kapitalista, dodavši da su i jedni i drugi skloni korupciji.
“Tko je notorni Soros? On je bankar koji koristi svoje bogatstvo da bi proširio svoju ekonomsku i političku moć.”
Raspudić: Faktograf je isturena šaka GONG-a
GONG je problematičan jer se predstavlja kao vrijednosno neutralna institucija, a to zasigurno nije. Osim toga, više se puta iskazao protiv volje naroda, smatra Raspudić, posebno kod referenduma o ustavnoj definiciji braka i protiv referenduma o promijerni izbornog sustava.
“Štoviše, stali su uz bok notornog Lovre Kuščevića, podržavši njegov prijedlog zakona, koji de facto ograničava mogućnost organiziranja referenduma”.
“Njihova isturena šaka” smatra Raspudić “bi trebao biti Faktograf, koji tobože ispituje fakte i činjenice, pa kada se govorilo da su migranti iz ratno-zahvaćenog područja, meni su izvukli da eto lažem da u Pakistanu nema rata. Ne, u Pakistanu ima rata, pa izvlače neki minorni sukob u zemlji koja je nuklearna sila.
“Faktograf je sada i nekakva kongregacija za nauk vjere religije klimatskih promjena, pa mi daje ponovno batinom, i tvrde da lažem jer sam rekao da nema apsolutnog konsenzusa u znanstvenoj zajednici oko toga, jer su oni eto našli da na NASA-i piše da se 97% znanstvenika slaže. Pa to znači da nije apsolutni konsenzus, iako je i taj broj upitan, jer na NASA-i nisu navedeni nikakvi izvori.”
Raspudić: Nik Titanik je populist, napada prelake mete
Druga tema emisije bila je politička karikatura, povodom izložbe karikaturista Nika Titanika. Raspudić pohvalio njegov crtež, ali rekao da je sama priča manje kvalitetna, te da bi možda trebao razmisliti o suradnji s nekim tko bi mu pisao scenarij, pogotovo okolnostima hiperprodukcije.”
“Sklon je nekakvim populističkim gestama, kao političari su lopovi, majmuni. Po tim karikaturama ispada da u Hrvatskoj postoje samo dvije vrste ljudi. Postoji čestit i pošten narod koji kopa po kontejnerima i umire od gladi i postoje ti zli lopovi političari i elite.”
Zamjera mu i ismijavanje ‘Rvatine’, jer smatra da se radi o prelakoj meti. “Nije ‘Rvatina’ kulturološki mainstream, mainstream je nešto drugo što se ismijava s tim ‘Rvatinom’. ‘Rvatina’ je uvijek neki drugi, nismo mi ti na koje on misli”.
Marijana Bijelić se složila s Raspudićem, te je rekla da “kao ljevičar” ne radi dobar posao. Ne bi trebao, smatra Bijelić, napadati ljude koji su i sami žrtva sistema.
“Ako već kritizira neke ljude koji imaju možda rasističke stavove, ne mora polaziti sam od rasizma. Mi u njegovim karikaturama vidimo jednu rasnu teoriju, o ljudima kojima se ne vide oči, koji imaju niska čela. Dolazimo do one teorije s kockastim glavama koja se koristila u napadima na različite skupine ljudi koje su bile omražene.”
Foto: YouTube