Na mjesnom groblju u Turnašici polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena je 27. godišnjica smrti prvog potpredsjednika Hrvatskog sabora Stjepana Sulimanca Štefine. Na Sulimančevu grobu, uz obitelj, počast su odali saborski zastupnik Josip Đakić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, saborska zastupnica Vesna Bedeković, izaslanstvo Virovitičko-podravske županije na čelu sa zamjenikom župana Marijom Klementom, gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin te predstavnici Srednje škole Stjepana Sulimanca Pitomača.
Nakon uvodnih riječi načelnik općine Pitomača Željka Grgačića, vrijednosti Stjepana Sulimanca Štefine, njegova života i truda koji je ulagao u stvaranje slobodne i suverene domovine, prisjetio se saborski zastupnik Josip Đakić, javlja Glas Slavonije.
– Moja su sjećanja uvijek povezana s njegovom političkom školom, kako bih ja to nazvao, jer on mi je bio pravi učitelj, za njim sam krenuo, druge nisam poznavao. On me upoznao s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, on je bio taj koji je bio budnica hrvatskog naroda, skroman, jednostavan. Jednostavnim rječnikom obrazlagao je o potrebi stvaranja mogućnosti da budemo nezavisna država, suverena država, europska država. Njegove su riječi duboko ostale zacrtane u mojim mislima i mojim sjećanjima. Tolika skromnost, tolika upornost, marljivost i radišnost krasila je njegov život i cijeli svoj život je posvetio samo jednom cilju – slobodnoj suverenoj domovini – rekao je Đakić.
Nakon polaganja vijenaca i molitve koju je predvodio turnašički župnik, vlč. Nikola Legac, počast je odana i na spomen-obilježju Stjepanu Sulimancu kod Područne škole, a potom je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva održana misa zadušnica.
Stjepan Sulimanec Štefina rođen je 27. 7. 1915. u selu Turnašica kod Pitomača, a umro je 19. 5. 1994.
Odrastao je u siromašnoj seljačkoj obitelji. U kraljevskoj Jugoslaviji aktivirao se je u politici, kao član HSS-a. Osuđen je 1945. godine, iz političkih razloga, na dugogodišnju kaznu zatvora, zajedno s još nekolicinom seljaka i robijao je u Lepoglavi. Kaznu nije, ipak, morao izdržati u cijelosti, nego je pušten 1951.
Zbog knjige Temelji ljudske pravde, koju je 1971. tiskao u vlastitoj nakladi u Beču, osuđen je na dvije godine strogog zatvora, koje je proveo u Staroj Gradiškoj. Bio je suutemeljitelj HDZ-a i njegov utemeljitelj u Podravini, a na prvim demokratskim izborima 1990. izabran je za zastupnika u Sabor, kao predstavnik Općine Đurđevac.
Obnašao je dužnost potpredsjednika Sabora. Za njega se kao za malo kojeg političara može iskreno reći da je bio – čovjek iz naroda. I kad je sjedio u Saboru, slava mu nikada nije udarila u glavu, ostao je skroman kakav je i bio. Znao je privući ljude svojim vatrenim govorima, a svaka njegova druga riječ bila je – “slobodna Hrvatska”. U vrijeme Domovinskoga rata znao je često otići i na prve crte obrane.
Bavio se je i književnim radom. Njegovo prvo istaknutije djelo bio je igrokaz Uskrs slobode i ljubavi. Svoje pjesme i literarne radove objavljivao je u Hrvatskoj straži, Hrvatskom zadrugaru, Žumberačkim novinama, Maruliću, Danici i drugdje. Godine 1991. objavio je knjigu Naše pravice, dok je 1999. izišla knjiga Suzane Leček i Stipe Botice Za slobodu i pravicu, posvećena njegovu životu i djelu. Posmrtno je, 1995., odlikovan Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.
Foto: Hina