Pukovnik Šeste ličke partizanske divizije: Poslije 1945. sve se gradilo, a nakon Domovinskorg rata sve propada

Pukovnik Šeste ličke partizanske divizije: Poslije 1945. sve se gradilo, a nakon Domovinskorg rata sve propada

Partizanski pukovnik Šime Mudrovčić, Hrvat iz sela Čović kod Otočca, svake godine dolazi u Srb na manifestaciju koju organiziraju Srpsko narodno vijeće i  Savez antifašističkih  boraca i antifašista. Mudrovčić je  bio pripadnik Šeste ličke divizije i  sudeći po njegovim  stajalištima  ostao je na pozicijama komunizma i jugoslavenstva. U velikom intervjuu za Novosti naglasio je da se  Domovinska rat i  partizanski pokret iz Drugog svjetskog rata ne mogu povezivati.

“To dvoje se nikako ne može povezati, iako politika spaja nespojivo. Zna se kako je bilo u onom, a kako je bilo u ovom ratu. Zna se i kako je bilo nakon njih. Poslije 1945. sve se gradilo i obnavljalo, s krampovima i lopatama, radili smo puteve i pruge, s ručnim alatom, građane su kuće i tvornice, a ljudima je poboljšan život. A nakon Domovinskog rata sve je rušeno i pušteno da propada i tu ne pomaže ni tehnika. U socijalizmu svi su mali šanse prema sposobnostima i htijenjima, lijepo se živjelo. Glupost je da se moglo napredovati samo zbog partijske knjižice; kad sam ja u ratu priman u Partiju, to nije bila privilegija, odmah su mi dali dodatne zadatke”, naglasio je Mudrovčić dodajući da hrvatske institucije imaju  vrlo negativan stav prema  NOB-u. Tvrdi da ga  hrvatske vlasti na  svaki način žele omalovažiti, a  zna se, pojašnjava, da bez partizana i NOB-a ne bi bilo ni ove države.

Požalio se da njegova  mirovina iznosi tek 37 posto od one koju bih trebao imati, ali nije  rekao kolika ona zapravo iznosi.

“Čim je došla demokracija, svima su nam poskidali mirovine. Jedno vrijeme nisam je ni primao, pa sam posuđivao novac da preživim. Moju tvrdnju da sam deset godina kao član Glavnog štaba TO Hrvatske bio na republičkom budžetu nisu uvažili jer sam bio pripadnik JNA. Dakle, sudionici NOB-a, nosioci boračkih mirovina i mirovina JNA nisu privilegirani, kako to neki tvrde. Otkud, ako nam od mirovina oduzimaju 50, 60 i više posto. Bilo je i boraca teških invalida koji od 1945. do 1990. nisu riješili stambeno pitanje, a kamoli što drugo”,  požali se Mudrovčić.

Uključio se u rad Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) zato što je antifašizam njegovo  opredjeljenje od početka ratnog puta i toga se neće odreći dok je živ.

“Zbog toga sam i aktivan u Savezu; sad sam predsjednik Sekcije Prvog hrvatskog korpusa u kojem su Šesta lička, Sedma banijska i Osma kordunaška divizija, a kasnije i 34. divizija. Iako je Šesta divizija kasnije izišla iz Prvog korpusa, donijeli smo odluku da bude u ovoj sekciji. Ima nas 150 – 200, s tim da dio članova čine potomci boraca. Na čelu sam i Saveza ratnih i vojnih invalida; malo je ratnih, a mnogo više vojnih. Nažalost, status invalida se ne poboljšava, čak su mnogima skinuli invalidnine. Osim toga, jedan dio mog aktivizma u SABA-i su i laži i omalovažavanja onoga što je NOB učinio za ovu zemlju. Antifašizam je demokratska tekovina, ali ga hrvatske vlasti upotrebljavaju tek kad im odgovara i to za vanjsku upotrebu. Znam da su priče o partizanskim zločinima laž, pogotovo kad se prikazuju na TV-u. Gledao sam seriju Antuna Vrdoljaka o Titu koja je puna neistina i nije rađena s dobrom namjerom”, zaključuje  partizanski pukovnik Mudrovčić.

Foto: Mladen Volarić /Hina