Radovan Fuchs, posebni savjetnik Vlade za koordinaciju rada Ekspertne radne skupine (ERS) za provedbu obrazovne reforme dao je intervju za Večernji list. Bivši ministar obrazovanja nije imao puno riječi hvale za reformu obrazovanja, koju smatra projektom ministrice Divjak. Rekao je, između ostalog, da je izostala ozbiljna analiza prije osmišljavanja projekta, da se previše radilo na PR-u a premalo na reformi, te da se previše prostora daje navodnim “superstručnjacima”, bez znanstvenog pokrića.

Upitan što roditelji mogu očekivati od kurikularne reforme, rekao je da je ministrici Divjak možda pošlo za rukom povećati očekivanja roditelja na nerealnu razinu.

“Ne mogu vam s potpunom sigurnošću i preciznošću odgovoriti na to pitanje jer, kao što ste rekli, radi se o ministričinu projektu”, rekao je bivši ministar, dodavši da je ERS, u kojoj je sam sudjelovao, ažurirala kurikul, što stalno treba raditi.

“Bojim se da su s marketinškom kampanjom kojom se najavljuje uvođenje Škole za život i na koju je potrošen značajan novac podignuta očekivanja roditelja, a da će, zapravo, za njih vrlo malo toga biti promijenjeno. Tko bude znao, dobit će pet, a tko ne bude, dobit će jedan. Najviše promjena, zapravo, odnosi se na učitelje i nastavnike.”

Izostala ozbiljna analiza

Fuchs je pozivao na odgodu primjene reforme, kako kaže, da ne bi došlo do problema u provedbi, koje sada ističe sama ministrica.

“Uvjeren sam da tih problema koje ministrica spominje ili ne bi bilo ili bi ih bilo puno manje da smo se malo manje bavili PR-om, a malo više radom.

Međutim, ono što mogu reći jest to da je prije nego što smo krenuli u bilo kakvu reformu bilo potrebno analizirati stanje u sustavu i utvrditi dobre i loše segmente, ali ne na temelju dojmova, nego na temelju podataka. Rezultati Pisa istraživanja svakako mogu biti jedan od indikatora, ali ti rezultati sami za sebe nikako nisu dovoljni da bismo sa sigurnošću mogli utvrditi što je u sustavu dobro, a što loše, zbog čega je nešto loše odnosno dobro, kako se neke stvari mogu poboljšati ili, ako su dobre, prenijeti na cijeli sustav te na koji ćemo način mjeriti rezultate. To nam može reći samo ozbiljna analiza temeljena na činjenicama, a ne na dojmovima, koja se može i mora napraviti samo znanstvenom metodom, a to je upravo ono što je nedostajalo prije nego što se krenulo u bilo kakvu reformu obrazovanja.”

Superstručnjaci koji nude univerzalne istine

U obrazovnoj reformi najviše ga smeta zaobilaženje institucija, posebno agencija vezanih uz odgoj i obrazovanje i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje.

“S obzirom na to kako se zadnjih desetak godina to radi, kao da se stalno pojavljuju neki superstručnjaci u obrazovanju koji imaju ideje i vizije koje, bez nekih većih znanstvenih podloga, predstavljaju javnosti te potpuno negiraju institucije i stručnjake iz akademske zajednice i javnosti nude univerzalne istine. Nisam bio niti jesam za paralelan sustav.

Silom prilika sam u njemu na neki način sudionik kao koordinator ERS-a, ali i dalje tvrdim da to nije dobro. Uzrok svega toga je famozna Strategija obrazovanja znanosti i tehnologije, dokument na više stotina stranica za koji sam od samog početka tvrdio da nije dobar i da sliči na Andersenovu bajku. To je dokument koji se zove strategija, ali nema vremenskog ograničenja dokad traje. Autori su očito željeli napisati hrvatsku obrazovno-znanstvenu bibliju za sva vremena. Najbolje bi bilo sjesti i donijeti novi dokument na ne više od tridesetak stranica za jasno određeno razdoblje.

Također, trebalo bi donijeti i strateški dokument za znanstvena i tehnološka istraživanja i inovacije. Donošenjem tih dokumenata s jasno definiranim vremenskim razdobljem trajanja uklonili bi se problemi koje je stvorila i koje stvara sadašnja strategija.”

Foto: Dario Grzelj/Hina