Velibor Mačkić, mladi znanstvenik s katedre Ekonomske teorije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu za Novi list je govorio o ekonomskoj politici, Hrvatskoj kao socijalnoj državi i o turizmu kao “prokletstvu resursa”.

Posebno se osvrnuo na sve snažniji trend zalaganja za tržišne slobode, posebno spominjući inicijativu za isplatu bruto plaću na ruke. Smatra da se zamah takvih ideja treba tražiti u neefikasnoj državi. Ipak, smatra da “priča oko isplate bruto plaće na ruke funkcionira jedino ako ste mladi, zdravi i imate posao”.

Ne srami se reći da je dijete socijalne države

Ipak, smatra mladi znanstvenik, većina će birati “pravednije ishode i veću sigurnost”.

“Ako smo u Ustavu definirali Hrvatsku kao socijalnu državu, onda ju kao takvu moramo i braniti. I to ne samo oni koji u javnom i državnom sektoru rade, već i oni kojima je ona osigurala profesionalni i osobni uspjeh, kao i oni koji smatraju potrebnim da Hrvatska i dalje ostane socijalna država.

Odrastao sam u takvoj Hrvatskoj, meni i mojoj obitelji ona je devedesetih omogućila niz socijalnih povlastica što tada nije bila rijetka pojava i ne sramim se reći da sam i dijete socijalne države. Ako želimo i dalje u društvu omogućiti vertikalnu mobilnost, onda ćemo braniti socijalnu državu koja to omogućava. Branit ćemo je i ako ljudima želimo osigurati barem percepciju vertikalne mobilnosti”, tvrdi Mačkić.

Za minimalnu državu zalažu se rentijeri

Zalaganje za slobodu tržišta i minimalnu državu je, uz one koji su mladi i zaposleni, povezao i s rentijerima. Smatra da bi “rentijeri” koji se bave turizmom, trebali participirati u davanjima za socijalnu državu, jer ta davanja povećavaju dohodak “onima koji nisu rentijeri”.

“Što će vam država ako ste rentijer. Hrvatska ekonomija je rentijerska i kvazirentijerska i dok je kvazi-rentijeru država, idealno neefikasna, potrebna, jer mu omogućava posao temeljem političkih veza i poznanstava, rentijer državu ne treba. Za njega država krade novac i hrani tzv. uhljebe.

Rentijer zagovara minimalnu državu koja ga treba pustiti na miru kako bi sam zaradio novac. Njemu ne treba javno financirano obrazovanje i zdravstvo, koje se financira iz njegovih poreznih davanja. On će se sam pobrinuti za sebe. Ali većina hrvatskih građana nisu rentijeri i njima socijalna država zaista povećava raspoloživi dohodak i kvalitetu života.”

Turizam koči reforme

Unatoč činjenici da “rentijeri” koji se bave turizmom stvaraju novu vrijednost koja je osnova za plaćanje i socijalnih davanja, smatra da bi možda ipak bilo bolje da turizma u Hrvatskoj uopće nema.

“Nadam se i vjerujem da bi bila među pobjednicima tranzicije. Ne bismo mogli nastaviti ovim krivim putem, nešto bi se u tom slučaju sigurno dogodilo što bi nas razdrmalo i potaknulo na reforme i promjene. Turizam je apsolutno prokletstvo resursa. Da nema turizma morali bismo se drukčije ponašati.

Ljudima se jednostavno ne isplati ulagati u znanje. Zašto bi vi ulagali u znanje i, završili, primjerice, veterinu ili strojarstvo nakon minimalno 5 godina studija, zaposlili se i plaćali ogromne iznose poreza na dohodak, kad možete ostati u Primorju, Istri ili Dalmaciji i iznajmljivati apartmane i plaćati za njih samo paušal.”

Foto: Zvonimir Kuhtić/Hina