Nadežda Čačinović, profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica stranke Nove Ljevice za N1 je govorila o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu.
Dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu izazvala je kontroverze. Mislite li da je zaslužio nagradu?
“Zaslužio je Nobela, nema tu sumnje. Još 1971. godine je njegov opus bio toliko raznovrsan da je izdana knjiga koja je sadržavala sažetke njegovih djela. I tada se na različite načine izražavao kritički. Rasprava o njemu se vodi na krivi način, ni zagovaratelji ni kritičari ne uzimaju u obzir to da je on objavio 11.000 stranica. Ono što on stalno radi, jest da dovodi je u sumnju većinske stavove, to je njegov veliki protest”, kazala je Nadežda Čačinović.
“Njegovo nepovjerenje u većinske stavove dovelo je do sukoba s onima s kojima je inače bio na strani. Bilo bi besmisleno kada bi se reklo da je zločinac, ali on se kontaminirao najprije sa stavom da treba saslušati drugu stranu, a prvi korak u tome je bilo nepoverenje prema zbivanjima u Sloveniji. Uvijek je bio blizak ovim krajevima, 1987. godine putovao je Slovenijom, Hrvatskom i to je sve u najsitnije detalje opisano”, kazala je Čačinović.
On je kao poznavatelj prilika bio obilježen kao apologet Slobodana Miloševića.
“On je zaista književni genij i politički idiot, kako sam već rekla. Uvukao se u tumačenje činjenica, za koje je netko zdravorazuman ga trebao uhvatiti za ramena, protresti i reći – nemoj, pogledaj to još jednom. On je osudio bombardiranje Beograda i bio je član komiteta za pravedno suđenje Miloševiću. Handke je ostao usamljen u mišljenju tu, a na sjeveru Europe imao je podršku. Razlika je ako ste čitali Handkea i ako niste. Izjave koje se daju o njemu pokazuju potpuno nepoznavanje opusa. Ono što se ne može znati, ako se ne čita ono što on radi, jeste ta složenost, inovativnost i preciznost. Ako imate imalo dodira s njemačkim jezikom, ne možete ne ostati pod velikim dojmom onoga što pročitate”, kazala je Čačinović.
Nobelova nagrada je puno više od samog mjerenja metričkog doprinosa znanosti i umjetnosti. Može li se odvajati političko djelovanje od umjetničkog djela?
“Moj stav nije u tome da se Handke opravda vrsnošću književnog djela. Treba vidjeti cjelinu stava i složenost i posljedice njegovih političkih stavova i njegovih djela. On ne izražava nacističke ideje. On je postao apologet ljudi koji su to raditi. No, ne mislim da se svakome može sve dopustiti ako je izvrsan umjetnik. Književna i muzička djela nisu osobne činjenice. U njih ulazi više od osobina autora. Nobelov komitet ne može se smatrati vrhunskim kriterijem u određivanju vrijednosti. Nobelova nagrada je jedna stvar spektakla, medija. Kada medijski prezentirate nekoga, prezentitate imena koja će ljudi htjeti pročitati”, kazala je Čačinović.
“U Njemačkoj ima različitih vrsta argumenata, mislim da je to pljuska političke korektnosti. Dali su mu nagradu da pokažu da se ne daju omesti javnim mnijenjem. Tu je jedna mlađa švedska populacija čitala Handkea i dojmio ih se. Treba izaći iz jednostavnih shema, iz onih koje kažu, on je veliki pisac, ali je bio malo gad, i odmaknuti se od toga što je bio na Miloševićevom pogrebu. On je bio vidno potresen kada je dobio nagradu. Mislio je da ako dobije takvo priznanje, da će biti čitan kao autor. Jučer su objavljene snimke gdje su ga pred njegovom kućom u selu novinari ispitivali samo o Miloševiću, a nitko ga nije pitao o njegovim djelima. Rekao je da više neće odgovarati na novinarska pitanja zbog toga”, kazala je Čačinović.
Foto: Zvonimir Kuhtić/Hina