Nakon odrađene smjene u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije medicinska sestra Maja Vučković seksualno je napastovana od strane kolege vozača Marina Petričića. No sada da vozač saniteta koji ju je prije četiri i pol godine dva puta seksualno napastovao na radnom mjestu neće dobiti otkaz ni nakon što je pravomoćno osuđen za bludne radnje nad njom.
“Grozno mi je o tome pričati. U sanitetskoj službi vozač i medicinska sestra rade u smjenama. Prvi put me napao u ožujku 2015. u noćnoj smjeni u bazi, nakon povratka s obavljene intervencije. Marin me zaključao, napao s leđa i bacio na kauč. Skinuo se gol i sjeo mi na bedra, na silu mi otkopčao košulju i počeo me dirati po grudima. Vrištala sam, ali nitko me nije čuo. Izgubila sam svijest, a kad sam se osvijestila, puzala sam da bih došla do zraka i vode. Stao je iznad mene i rekao: Sad sam to obavio u WC-u, ali ubuduće će to biti tvoj posao, a pisneš li ikome o ovome, tebi i tvojoj maloj ću odrezati glavu i ubiti vas kao zeca”, izjavila je Maja za Jutarnji list, inače samohrana majka koja živi i skrbi o djetetu i bolesnoj majci, javlja RTL.
Tada nije prijavila napad nadajući se da se to više neće ponoviti no u lipnju se nažalost ponovio.
“Tijekom vožnje u sanitetskom vozilu sestra sjedi na mjestu suvozača. Počeo me štipati za bedro i silom mi povlačiti ruku i stavljati je na svoje spolovilo. Trgala sam se i u jednom trenutku zaprijetila da ću otvoriti vrata i baciti se s mosta, a kako su naša vozila pod stalnom GPS pratnjom, svi će znati što se dogodilo. Zaprijetila sam i da ću ga prijaviti na što je uzvratio da radim što god hoću, da mu nitko ništa ne može jer je zaposlen preko župana Komadine, a i sestra mu je direktorica Turističke zajednice Opatije. Kad smo došli na odredište, zaključala sam se u zahod i odatle s privatnog mobitela, jer mi je on oduzeo službeni, nazvala sindikalnu predsjednicu Andreu Rippl-Gotvald i moju sindikalnu povjerenicu Gracijelu Zahariju te im ispričala što mi se događa”.
Sindikalna povjerenica odvela ju je na hitnu, a poslije toga na policiju da prijave vozača.
Marin Petričić doista je brat direktorice Turističke zajednice Opatije i dio je užeg kruga Zlatka Komadine, no župan Komadina demantira bilo kakvu povezanost s vozačem.
Suđenje je trajalo četiri godine. Prvostupanjski sud je vozača osudio na deset mjeseci zatvora. Međutim, Županijski sud u Varaždinu u srpnju ove godine djelomično je uvažio napadačevu žalbu i zatvorsku kaznu zamijenio društveno korisnim radom – jedan zatvorski dan zamijenjen mu je s dva sata rada.
Sadašnji ravnatelj Doma zdravlja, dr.Vladimir Mozetič je pripremio izvanredni otkaz za pravomoćno osuđenog vozača pa ga onda povukao, a na pitanje zašto je to učinio odgovara da je prethodni ravnatelj 2015. godine vozaču zbog ovog slučaja već izrekao opomenu pred otkaz koja je i dalje na snazi te kako u protekle četiri i pol godine ni pretpostavljeni, ni stranke nisu imali primjedbi na vozačev rad.
“Sud se u pravomoćnoj presudi odredio i o njegovu radnom statusu i osudio ga na društveno korisni rad”.
Mozetič je kazao da je vozačev čin za apsolutnu osudu. Istaknuo je da je nakon prijave za seksualni napad poslodavac vozača i medicinsku sestru razmjestio pa više ne rade u istoj ispostavi, a tako će, tvrdi, i ostati.
I dok je ravnatelj Mozetič nakon primitka pravomoćne presude pozvao vozača i njegova odvjetnika da se očituju, žrtva Maja Vučković nije bila te sreće. Izjavila je da je nakon primitka pravomoćne presude tri puta tražila razgovor s ravnateljem, ali joj nije niti odgovorio.
U udruzi B.a.B.e. tvrde da će se zbog slučaja Maje Vučković njihovi pravnici obratiti Europskom sudu za ljudska prava. Odvjetnica te udruge Ines Bojić smatra da je Dom zdravlja trebao dati otkaz počinitelju.
“Ovdje se radi o tome da je jedan radnik počinio kazneno djelo na štetu drugog radnika. Da je počinio kazneno djelo na račun imovine, vjerojatno bi dobio otkaz. Naši poslodavci, nažalost, ne shvaćaju da su ljudi najvažniji resurs”, istaknula je Ines Bojić.
U riječkom Uredu za probaciju, koji bi trebao odrediti gdje će osuđeni vozač Marin Petričić odraditi 600 sati društveno korisnog rada i nadzirati njegovo izvršenje, tvrde da još uvijek nisu dobili pravomoćnu presudu.
Foto: Damir Senčar/Hina