Dr. Darko Bekić, savjetnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, obilježio je 50. godišnjicu Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu vrlo zanimljivim postom.
Istaknuo je da su se u Davosu opravdale dvije temeljne Tuđmanove strateške misli: prva je bila da rješenje jugoslavenske krize nije samo uspostava demokracije i tržišnog gospodarstva već i rješenje nacionalnog pitanja, a druga je bila da je naš najviši, povijesni zadatak da izbjegnemo građanski rat između lijevo i desno orijentiranih Hrvata – kao što se dogodilo 1941/5 – već da obje političke opcije, zajednički i u jedinstvenom, naporu, pobijede agresore i “petu kolonu”, te ostvare suverenu i samostalnu državu.
Bekić je otkrio još jedan zanimljiv detalj koji će ponovno potaknuti rasprave o odnosu Franje Tuđmana i komunističkog moćnika Mike Špiljaka. Naime, Bekić tvrdi da je Tuđmanov put i boravak u Davosu 1991. godine organizirao Vanja Špiljak, sin Mike Špiljaka. Bekić u svom postu izričito tvrdi da je Franjo Tuđman pozvan u Davos zalaganjem Mike Špiljaka i drugih hrvatski orijentiranih kadrova u vrhu vlasti i u obavještajnom aparatu, iako tada Hrvatska još uvijek nije bila međunarodno priznata.
“Put i boravak organizirao mu je Vanja Špiljak. Od 30-ak razgovora koje je Tuđman održao u Davosu, najvažniji je bio onaj “u četiri oka” s glavnim tajnikom NATO-a Manfredom Wernerom. Argumenti koje mu je Tuđman iznio, uvelike su promijenili stav Zapada prema hrvatskoj državi i njenom priznanju”, tvrdi Darko Bekić u svom postu koji će, sasvim sigurno, izazvati burne reakcije. U hrvatskim medijima često se nagađalo o tome u kakvim su odnosima bili Franjo Tuđman i Mika Špiljak.
U Osobnom dnevniku Franjo Tuđman piše i o svojim susretima sa Mikom Špiljakom. Posebno je zanimljiv i intrigantan njihov susret u Špiljakovom stanu s obzirom na to da nije uobičajeno da jedan tako visoki partijski funkcionar prima disidenta. Tuđman u Osobnom dnevniku piše kako se sa Špiljakom poznaje od davne 1942. godine kada je i upoznao Špiljakovu beskompromisnost prema neprijatelju. Dva ratna druga su razgovarala 28. prosinca 1986. godine gotovo tri i pol sata. Tuđman navodi da je sa Špiljakom razgovarao o skidanju zabrane za javno istupanje te vraćanju putovnice. Špiljak mu je odgovorio da još nisu posve sazreli uvjeti za to, ali da su na putu da to riješe.
I doista, ni nepuna dva mjeseca nakon ovog neformalnog razgovora Špiljaka i Tuđmana, sastaje se 17. veljače 1987. godine Savjet za zaštitu ustavnog poretka SR Hrvatske. Tada je, uz ostalo, odlučeno da se Franji Tuđmanu, Vladimiru Šeksu i Živku Kustiću omogući dobivanje putovnice. Članovi Savjeta bili su tadašnji predsjednik Predsjedništva Hrvatske Ante Marković, predsjednik vlade Antun Milović, ministar unutarnjih poslova Vilim Mulc i još neki manje poznati političari. Logičan je zaključak da je Špiljak nakon sastanka s Tuđmanom preko Partije pogurao da se na dnevni red stave Tuđmanovi zahtjevi. U zapisniku sa sjednice Savjeta piše da Tuđmanu treba dati putnu ispravu, imajući pri tome na umu primjenu jedinstvenih kriterija za takve i slične slučajeve u zemlji. Već 17. travnja 1987. Tuđman dobiva obavijest poštom da dođe u Petrinjsku 30 na treći kat u sobu 114 te da podigne putovnicu. U lipnju 1987. putuje u Kanadu, a sve ostalo je povijest.
Na slici: Vanja Špiljak, liječnica dr.Lela Seidler i njezin suprug, Franjo Tuđman i Darko Bekić
Foto: Privatni arhiv dr. Darka Bekića