Plenkovićeva bajka za predškolsku djecu: Tko može povjerovati da je HDZ-ova Vlada ispunila sva ključna obećanja

Plenkovićeva bajka za predškolsku djecu: Tko može povjerovati da je HDZ-ova Vlada ispunila sva ključna obećanja

Prije tjedan dana mediji su prenijeli sljedeću izjavu premijera Andreja Plenkovića „…naša Vlada je u protekle tri godine i sedam mjeseci mandata ostvarila sve ključne ambicije koje smo postavili u našem izbornom programu”. Čak i one osobe koje su površno pratile događanja u Hrvatskoj u tom periodu i pritom su svjesne posljedica aktualne epidemije virusa COVID-19 mogle su zaključiti da ta izjava nije pretenciozna ili napuhana, nego je jednostavno netočna!

Pod sloganima „Vjerodostojno!“ i „Gospodarski rast, nova radna mjesta i društvena pravednost“ HDZ je s potpisom Andreja Plenkovića objavio izborni program u čijem se uvodu posebno ističu dvije rečenice: „Nova ambiciozna i dosljedna politika HDZ-a hrvatskim ljudima omogućit će političku stabilnost, pravnu sigurnost, pouzdan okvir za gospodarski rast te društvenu uključenost i solidarnost. Ove ciljeve ostvarit ćemo vjerodostojnim ljudima i kvalitetnim Programom.“ Iskustva s ponašanjem i odlaskom mnogih ministara u dosadašnjoj Vladi pokazuju da najava ostvarenja ciljeva „vjerodostojnim ljudima“ nije realizirana, pa preostaje pitanje kakva će biti realizacija „ključnih ambicija“ u Izbornom programu HDZ-a iz 2016. godine.

Nije upitno to što je ciljeve Vlade Andreja Plenkovića u njenim velikim ambicijama jako omela aktualna epidemija, već to što se, unatoč tome što se brojni ciljevi iz Programa iz 2016. neće i ne mogu ostvariti, ipak tvrdi da su oni ostvareni! To je netočno! Neodgovorno je i obmanjivanje javnosti kad se tvrdi drugačije. Neke posljedice skrivanja nerealiziranih predizbornih obećanja iz 2016. godine bilo je moguće vidjeti i u intervjuu premijera Plenkovića za RTL. Umjesto demagogije, premijer bi trebao javno prihvatiti činjenicu da brojni ciljevi programa HDZ-a iz 2016. neće biti ostvareni jer je već sada jasno da je, osim zbog slabosti Vlade i neučinkovitosti Sabora, epidemija preokrenula skoro sve pokazatelje ekonomskog i društvenog napretka u Hrvatskoj, a u Zagrebu se tome još mogu pribrojiti posljedice potresa. Na čelu plejade „vjerodostojnih“ ministara HDZ-a koji su do sada izašli iz Vlade zbog svima poznatih razloga, sada se našao premijer najnovijom predizbornom izjavom koja više liči na bajku za predškolsku djecu nego na ozbiljnu i odgovornu dijagnozu situacije.

Pogledajmo neke elemente Programa HDZ-a iz 2016. koji su diskutirani u javnosti. Najava „smanjit ćemo opću stopu PDV-a na 24% u drugoj, a na 23% u zadnjoj godini mandata“ nije realizirana jer je zbog ispunjavanja zahtjeva sindikata u listopadu 2019. premijer obećao povećanje plaća u idućoj godini od 6,12 posto svim državnim i javnim službenicima. Nadalje, u Izbornom programu iz 2016. HDZ obećava da će „voditi odgovornu fiskalnu politiku kojom ćemo do kraja mandata uravnotežiti proračun i smanjiti udio javnog duga u BDP-u za više od 10 postotnih bodova“. Međutim, zbog povećanog zaduživanja i pada BDP-a u 2020. godini to je nemoguće ostvariti, pri čemu će se udio javnog duga u BDP-u do kraja 2020. godine najvjerojatnije približiti povijesno najvišoj razini.

Također je vrlo malo ostvareno od sljedećeg obećanja: „u sustavu znanosti kontinuirano ćemo povećati izdvajanja za istraživanja i razvoj s ciljem dostizanja razine od 2% BDP-a, uvesti sustav znanstvenih novaka, osnovati novi hrvatski fond za istraživanje, razvoj i inovacije te poreznim olakšicama poticati ulaganja u startupove.“ Izdvajanja za znanost još su daleko od 2% BDP-a, a nedavno je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja prosvjedovao zbog mjera Vlade RH kojima se ograničavaju zapošljavanja i nabave u tom sustavu.

Vezano uz obrazovanje u Izbornom programu iz 2016. obećano je sljedeće: „nastavit ćemo kurikularnu reformu i uz postizanje šireg društvenog konsenzusa uvest ćemo znanja budućnosti u obrazovne i znanstvene institucije.“ U stvarnosti, cjelovita kurikularna reforma, kako je definirano Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je u Saboru jednoglasno usvojena, nije provedena jer su sredinom 2018. godine resorno ministarstvo i Vlada RH, unatoč provedenoj javnoj raspravi, odustali od usvajanja za njenu provedbu ključnog Akcijskog plana. Umjesto toga, u sklopu znanstveno nedokazane „Škole za život“ ubrzano su dorađeni i bez prikladne evaluacije usvojeni u praksi teško primjenjivi predmetni kurikuli iz reformskog razdoblja Borisa Jokića i njegove Ekspertne skupine. Također, bez prikladnih znanstvenih temelja i unatoč upozorenjima nezavisnih stručnjaka utrošeno je više od 100 milijuna kuna iz državnog proračuna i EU fondova na tabletizaciju obrazovanja. Tijekom 2019./2020. školske godine, zbog štrajka prosvjetara, koji je učenike prikratio za 16-17 radnih dana nastave, kao i dosadašnjeg zatvaranja škola u vrijeme epidemije te prelaska na manje efikasno poučavanje na daljinu, planirani reformski procesi u praksi su gotovo u potpunosti izostali.

U području demografije obećanje iz 2016. bilo je: „novom populacijskom politikom poticat ćemo osnivanje obitelji što uključuje niz mjera poput delimitiranja rodiljne i roditeljske naknade za drugih šest mjeseci, povećanja jednokratne naknade za svako novorođeno dijete te definiranja statusa roditelja – odgojitelja u obiteljima s četvero i više djece koji će imati pravo na plaću.„ Iako je tek u ožujku 2020. godine rodiljna i roditeljska naknada za drugih šest mjeseci znatno povećana (ako dopust koriste oba roditelja), ona ipak nije delimitirana, a jednokratna novčana potpora za svako novorođeno dijete i dalje je ostala niska, tj. samo 2.328,20 kuna.

Unatoč obećanjima iz Programa HDZ-a, liste čekanja za zdravstvene usluge nisu bitno smanjene, a zbog epidemije pristup zdravstvenim uslugama dodatno je otežan, dok su društvene nejednakosti u pristupu tim uslugama i dalje velike. Na primjer, pučka pravobraniteljica nedavno je izvijestila da je, prema posljednjem istraživanju Europskog zdravstvenog potrošačkog indeksa, u Hrvatskoj za osobe starije od 65 godina stopa nezadovoljenih potreba u zdravstvu među najvišima u EU.

Moglo bi se nabrajati još neostvarenih obećanja iz 2016. godine koja su navedena u Izbornom programu HDZ-a. Međutim, takvih neostvarenih obećanja uvijek je bilo i bit će u svim programima stranaka. Ono što je nedopustivo je neprimjereno i cinično ignoriranje da je aktualna stvarnost i ono što nas očekuje potpuno drugačije od spomenute izjave premijera „…naša Vlada je u protekle tri godine i sedam mjeseci mandata ostvarila sve ključne ambicije koje smo postavili u našem izbornom programu“.

Na kraju, treba spomenuti i izjave povodom povratka učenika u škole, a koje su u suprotnosti s onim što roditelji i djeca vide u stvarnosti. Izrekla ih je ministrica Blaženka Divjak. Kako to mediji prenose, u posljednjih nekoliko dana mogli smo pročitati sljedeće izjave: „HZJZ je izdao uvjete koji kažu da su škole jednako sigurne kao i domovi kad govorimo o djeci“, „Bez straha i bojazni pošaljite djecu u školu“ i „Škola je jednako sigurna kao i dom“. Na veliko čuđenje autora ovog teksta, slično su u emisiji Hrvatskog radija „U mreži Prvog“ tvrdile i državna tajnica u MZO Brankica Ramljak i zamjenica ravnatelja HZJZ Ivana Pavić Šimetin.

Potpuno je drugačije bilo mišljenje roditelja o povratku učenika u školu, prema najnovijem anketnom istraživanju HRejting HRT-a! Prema toj anketi, samo od 3% (u sjeverozapadnoj regiji) do 8% roditelja (u Dalmaciji i Slavoniji) smatraju da se učenici nižih razreda trebaju vratiti u škole, a čak 48.8% ih smatra da ovu školsku godinu treba završiti online odnosno virtualno. Kad roditelji pročitaju što sve od 20 svibnja 2020. preporučuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo u vezi povratka učenika u škole, kako bi i pomislili drugačije. Naime, na mrežnim stranicama HZJZ moguće je pronaći sljedeće preporuke:

– „Ograničen ulazak u ustanove. Do daljnjeg su zabranjeni svi posjeti vrtićima i školama (primjerice kazališne predstave, izvannastavne aktivnosti i sl.).“

– „Mjerenje temperature kod djece. Roditelji/skrbnici dužni su izmjeriti tjelesnu temperaturu djetetu svaki dan prije dolaska u ustanovu, te u slučaju povišene tjelesne temperature ne smiju dovoditi dijete u ustanovu nego se javljaju telefonom ravnatelju ustanove i izabranom pedijatru/liječniku obiteljske medicine radi odluke o testiranju i liječenju djeteta.“

– „Ako djeca razviju simptome COVID-19 tijekom boravka u ustanovi, odgajatelji/učitelji odmah obavještavaju roditelje, koji u najkraćem roku trebaju doći po dijete.“

– „Pojedine kronične bolesti (respiratorne, kardiovaskularne, dijabetes, maligne bolesti, imunodeficijencije, djeca s većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima) mogu predstavljati povećani rizik za razvoj težih oblika bolesti COVID-19 ako se dijete zarazi nakon bliskog kontakta sa zaraženom osobom.“

– „Kod djece predškolske dobi i učenika koje roditelji žele dovoditi i odvoditi iz škole, molimo roditelje da uzmu u obzir sljedeće: osoba koja dovodi dijete u ustanovu treba izbjegavati ulazak u ustanovu te koliko je moguće držati razmak od drugih osoba; u pratnji jednog djeteta ne smije biti više od jedne odrasle osobe; kada je moguće, pokušajte organizirati da u pratnji djeteta uvijek bude ista osoba ili se izmjenjuju dvije odrasle osobe; kada je moguće, u pratnji djeteta treba biti odrasla osoba koja živi u istom kućanstvu.

– „Fizičko udaljavanje. Rad ustanove neophodno je organizirati na način da se osigura koliko je moguće socijalno distanciranje (fizički razmak).“

– „Dezinfekcija ruku. Na ulazu u vrtić i školu te u školi na nekoliko lako dostupnih mjesta treba postaviti dozatore s dezinficijensom za dezinfekciju ruku školske djece i odraslih s uputom za korištenje.“

– „Organizacija rada s djecom. Boravak u vrtićima i školama preporučljivo je organizirati na sljedeći način: uključivanje približno između 15 i 20 djece po odgojno-obrazovnoj skupini (što ne znači da je 20 djece maksimalan broj po skupini) […]; koliko je moguće smanjiti fizički kontakt (bliski kontakt) djece iz jedne odgojno-obrazovne skupine s drugom djecom, roditeljima/starateljima druge djece i drugim djelatnicima ustanove […]; odgajatelj/nastavnik s djecom provodi što je više moguće vremena na otvorenom.“

– „Djelatnici. Djelatnike s kroničnim bolestima koje možebitno predstavljaju veći rizik za razvoj težih oblika bolesti COVID-19 (djelatnici s respiratornim, kardiovaskularnim, malignim bolestima, dijabetesom, imunodeficijencijama) potrebno je, ako je moguće, rasporediti na što više aktivnosti koje ne zahtijevaju učestali kontakt s drugim osoba.“

– „Dezinfekcija mobitela. Svi zaposlenici obavezno moraju odmah po ulasku dezinficirati svoje mobitele.“

– „Dnevno mjerenje temperature. Svi djelatnici obavezni su mjeriti tjelesnu temperaturu svaki dan prije dolaska na posao, te u slučaju povećane tjelesne temperature ne dolaze na posao već se javljaju telefonom ravnatelju i izabranom liječniku obiteljske medicine kako je navedeno u nastavku.“

– „Ulazak i dostava u vrtić ili školu. Ulazna vrata otvaraju se na poziv telefonom ili zvonom tijekom radnog vremena i dežurstva. Vikendom/blagdanom/radnim danom i poslijepodne vrata otvara dežurni djelatnik.“

– „Dječja oprema. Učenike se savjetuje da pokušaju koliko je moguće i primjereno dobi ne dijeliti svoje stvari s drugim učenicama.“

– „Dodirivanje lica. Djecu treba učiti i podsjećati da ne dodiruju usta, nos, oči i lice te da ne stavljaju ruke i predmete u usta; u skladu s njihovom razvojnom dobi.“

– „Tjelesne aktivnosti. Ne preporučuje se izvođenje nastave tjelesnog odgoja u zatvorenom prostoru.“

– Itd., itd., itd.

Dakle, ako roditelji pročitaju prethodno navedene i druge preporuke HZJZ, onda im je vjerojatno jasno da oni koji im preporučuju da djecu dovedu u školu ne bi trebali izjavljivati da je „škola jednako sigurna kao i dom“, kao i da „bez straha i bojazni pošalju djecu u školu“. Pa navedene upute same po sebi su izvor straha i bojazni. Upute kakvih u hrvatskom školstvu nije bilo nijednom u posljednjih nekoliko desetaka godina.

Autor ovog članka je komunikolog i psiholog. Točna je izjava čelnika školskog sindikata „Preporod“ Željka Stipića da je povratak u školu mogući izvor stresa za učenike, a posebno ako to i dalje bude u uvjetima koje je čelnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan slikovito nazvala „suludim kaosom“. Točno je i da epidemija uzrokovana virusom COVID-19 u Hrvatskoj trenutačno jenjava, ali još uvijek nije moguće reći da su rizici za učenike svedeni na nulu, posebno ako se turistima iz inozemstva otvaraju granice. Međutim, jednako je važno da se prije kraja školske godine učenici barem nakratko susretnu sa svojim nastavnicima, kao i međusobno, i to na epidemiološki prihvatljiv način.

Posljednji podaci iz Grada Zagreba pokazuju da je u ponedjeljak, 25. svibnja 2020., oko 50% učenika došlo u škole, dok je u nekim županijama (varaždinskoj, koprivničko-križevačkoj) taj broj i do 90%. Očito je obveza povrataka učenika u škole, koliko god bila loše komunicirana, potaknula veći dio roditelja da djecu upute u školu.

Autor je profesor na  Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu

 

Facebook Comments