Stanje u SDP-u nikako nije bilo dobro ni nakon izbora, a strasti se ne smiruju ni nakon izbora. Dapače, u toj stranci ključa kao u ekspres-loncu i pitanje je dana hoće li do eksplozije doći prije unutarstranačkih izbora koji bi se trebali održati u rujnu 2020. godine. Riječ je o sukobu dvije struja koji traje godinama, a u te dvije struje bi se mogle svrstati oni koji su podržavali Davora Bernardića i oni koji su bili protiv pa su zaradili stranačku marginalizaciju i sankcije.
Rezultat je neuspjeh na parlamentarnim izborima, a posebno loš rezultat u 8. izbornoj jedinici i debakl u 7. izbornoj jedinici. U 8. izbornoj jedinici listu je nosio Erik Fabijanić, a u 7. izbornoj jedinici Zlatko Komadina, inače vršitelj dužnosti predsjednika stranke, da ne kažemo stečajni upravitelj SDP-a. O svemu što se događa u stranci rijetko tko želi pričati imenom i prezimenom, svi bi htjeli biti anonimni izvori, ali ne i gradski vijećnik SDP-a u riječkom Gradskom vijeću Aleksandar Bulog, koji kaže da jednostavno mora progovoriti o svemu. Prije svega radi sebe, ali i radi SDP-a koji je nokautiran, a vrlo brzo će lokalni izbori, piše Novi list.
Odmah ću jasno reći, niti jedan gradski vijećnik SDP-a Grada Rijeke u trenutnom sazivu, kao i ja osobno, iako su bili predloženi i izglasani od strane Gradske organizacije SDP-a, nisu završili na toj istoj listi. Mislim da je bilo politički apsolutno nekorektno, amaterski, usudim se reći i suludo, ne staviti na listu one lokalno prepoznatljive ljude koji se kroz Gradsko vijeće Grada Rijeke, razna tijela oko Gradskog vijeća u kojima godinama rade i djeluju, svakodnevno bore za Riječanke i Riječane u cilju podizanja kvalitete njihova života i svakodnevno komuniciraju s njima jer su im u konačnici susjedi, prijatelji, kolege na poslu, da dalje ne nabrajam.
A kada na toj istoj listi, dugogodišnjeg riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela i dugogodišnjeg saborskog zastupnika Željka Jovanovića vidite na sramotnom 10. i 13. mjestu, ne možete se oteti dojmu da je ovdje ipak bilo riječi i o političkom obračunu u režiji Zlatka Komadine i Erika Fabijanića, koji su iz samo sebi znanih razloga spomenute dugogodišnje kolege, SDP-ove »teškaše«, zajedno sa Davorom Bernardićem i članovima Glavnoga odbora SDP-a postavili na ona mjesta na listi da jedan drugome doslovno izbijaju glasove.
Sebe osobno su, zanimljivo, postavili za nositelje lista. Ovdje je riječ o još većoj političkoj odgovornosti, jer je jedan bio ne samo nositelj u 7. izbornoj jedinici, već i potpredsjednik SDP-a Hrvatske, a drugi nositelj liste u 8. izbornoj jedinici, glavni koordinator za istu i predsjednik Glavnoga odbora SDP-a, što je i danas. Tu je najviše profitirao kolega Peđa Grbin, koji je putem preferencijalnih glasova tako i ušao u Hrvatski sabor. Ovim putem mu i čestitam.
U SDP-u je opet došlo do sukoba unutar kluba saborskih zastupnika, kako to komentirate?
– U javnosti se već dulje vrijeme provlači sintagma o postojanju dva tabora unutar samoga SDP-a, o Bernardićevim i Milanovićevim »igračima«. Naravno da se kroz određeni broj godina zajedničkog djelovanja u politici razvijaju prijateljstva, ali se za funkcioniranje same stranke ta prijateljstva u trenucima odluka trebaju zatomiti i trezveno pristupiti biranju najboljih. Mislim da su to problemi koji već godinama muče ne samo SDP kao političku organizaciju, već i čitav niz drugih stranaka, pa onda stalno čitamo i slušamo o tzv. unutarstranačkim političkim obračunima.
To je breme koje nosi svaka stranka, i trebala bi se toga bremena što prije riješiti, jer je rezultat takvoga kadroviranja negativna politička selekcija i odabir loših kadrova. A stvar je jednostavna, treba postojati visoka doza političke i ako ćete javne, društvene odgovornosti koja jasno nalaže sljedeće – izgubio si izbore, doživio si najveći osobni i politički debakl, vrijeme je da svoje mjesto prepustiš boljem. Moraš dati neopozivu ostavku, pogotovo na visoke stranačke dužnosti, ukoliko ti je zaista stalo do SDP-a, a ne samo svoje daljnje političke egzistencije i fotelje.
Foto: Hina