Profesor Ivo Banac smatra da je uvodna riječ kardinala Josipa Bozanića na molitveno-komemorativnom susretu ispred zagrebačke katedrale 24. siječnja važna utoliko što je nedvosmisleno rekao da „mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi“.

-Naš problem upravo je u zadrškama. Lako je osuđivati nacizam i Auschwitz. Mnogo se teže raskajano odnositi prema ustaštvu i Jasenovcu, ne samo zato što su korišteni i koriste se kao argument protiv hrvatstva nego i zato što nama ljudima osude idu lakše od kajanja. Zato nam je svima, bez obzira na to jesmo li „djeca ili unuci počinitelja“, kako je to formulirao kardinal, „potrebno pročišćenje istinom“. No, kardinal je također rekao da se na prostoru katedrale „i u doba holokausta čuo jasan glas i vidjelo živo svjedočanstvo koje je ustalo protiv zatiranja židovskog naroda“. Aludirao je, jasno, na nadbiskupa Stepinca, ali ga nije imenovao. Bio je to diplomatski ustupak onima za koje je Stepinčevo ime još uvijek neizrecivo. Njima je također potrebno pročišćenje istinom, rekao je Banac u intervjuu Večernjem listu.

Upozorio je da je teško zamisliti dijalog s poglavarom Srpske pravoslavne crkve, koji je proteklog tjedna rekao da visoko cijeni „odluku pape Franje da odbaci uniju, a posebno pristup sagledavanju uloge kardinala Stepinca, na čemu sam i osobno zahvalan“. Mostovi se ne grade samo s jedne strane rijeke.