Već 10 dana u Hrvatskoj svaki dan pričamo o Upravi države bezbednosti, udbaškim metodama, starim udbašima, udbaškim sinovima. Sve naravno zbog zahtjeva za pomilovanjem udbaša Perkovića i Mustaća, koji su potpisali i neki generali, koji su isto sad u javnosti obilježeni kao ljubitelji udbaša.
Svi znamo, zloglasna tajna policija i njezini agenti činili su zločine, ubijali ljude, tukli i maltretirali, špijunirali, cinkali, uništavali živote. Ali svi znamo i da za mnoge UDBA i dalje živi, kao i opsesija UDBA-inim agentima.
Udba i udbaši, svuda oko nas. Vratili se na velika vrata. Barem pojmovno. Makar, uspjeli smo nemoguće, javlja RTL.
Ovih dana najviše is spominje predsjednik Milanović:
“Tko je UDBA, što je UDBA. Udbašenko, to zna”.
Udbaši su pripadnici tajne službe. Koja ima svaka zemlja. A brojni agenti iz Jugoslavije, posao su nastavili u Hrvatskoj.
“Da su ljudi koji su do jučer bili službenici jugoslavenske tajne službe ušli u hrvatsku tajnu policiju ili tajnu službu, to je notorna stvar. Mi ne govorimo o nekoliko desetaka, nego o nekoliko stotina takvih ljudi. Ti ljudi su oko nas”, objašnjava Tvrtko Jakovina, povjesničar.
Ivan Zvonimir Čičak dobro zna što znači biti žrtva UDBE. Kaže cijeli život su ga proganjali, nekoliko puta zatvorili, a 14 je dana štrajkao glađu.
“Ja sam bio devet mjeseci u samici. To vam je jedna prostorija koja je ovako široka, dugačka četiri metra i onda odete do Pariza, pa se vratite natrag. Jer nemate krevet nego se daska digne ujutro u šest sati i navečer se spusti u devet sati, dobijte jednu deku i to je sve. A bila je zima”, ispričao je Čičak predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Skoro 40 godina s UDBA-om “ratuje” i Bože Vukušić. UDBA je, kaže, likvidirala hrvatske političke emigrante, a oni su uzvratili istom mjerom.
“I u jednom takvom podzemnom obračunu ja sam bio optužen i osuđen da sam sudjelovao u odmazdi zbog ubojstva Stjepana Đurekovića. Pa, ja sam zbog toga suđen i to je sad jedna široka priča koju nije tako jednostavno ispričati u svega nekoliko sekundi ili minuta”, rekao je publicist Bože Vukušić.
Upravo za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Đurekovića, na doživotnu kaznu zatvora u Njemačkoj osuđeni su trenutačno najpopularniji udbaši Josip Perković i Zdravko Mustač. Sada dolazi zahtjev za njihovim pomilovanjem.
“Postoji određena skupina ljudi koju bi ja mogao točno detektirati, koja ne miruje i koja naprosto djeluje s nekih pozicija koje meni nisu simpatične i za koje ne smatram da su hrvatske pozicije. Kako su oni uspjeli uvući u to neke moje prijatelje generale, ja to ne znam”, tvrdi Čičak.
U lovu na udbaše je udruga Križni put. Imaju registar UDBAŠA i tvrde dokaze o 10.000 suradnika.
“Prikupili smo preko milijun i pol dokumenata i do sada smo otprilike pola toga objavili. Prije nekoliko dana dosje službenika Udbe, znači ne suradnika nego službenika – njih 250 vodećih u razdoblju od 1970. do 1990. godine”, kaže Vukušić.
No, zašto je čak 30 godina poslije hrvatsko društvo i dalje opsjednuto UDBA-om?
“Mi danas naročito u mjesecu travnju i svibnju kad kreću tzv. majske svečanosti s Jasenovcem, Bleiburgom, i antifašističkim borbama, da se svaki put već 30 godina istim pitanjima bavimo na isti način, s istim sugovornicima pokazuje da je to želja političke elite. Život u prošlosti, osim za povjesničare je vrlo loša dijagnoza bilo kojeg društva”, pojasnio je Tvrtko Jakovina.
Nema sumnje onda:dijagnoza nam nije dobra. Jer mnogi UDBU i udbaške metode i dalje vide na svakom koraku.
Foto: Hina