Poznati crnogorski glumac Momčilo Otašević, koji se proslavio nastupima u brojnim hrvatskim serijama, rasplakao se dok je govorio o svojemu sinu.

“Rastužio si me jer obično imam naviku javiti mu se kada dolazim. Hodam po kući, držim male prste i učim ih da naprave prve čvrste korake”, kazao je kratko Momčilo za Televiziju E kada mu je voditelj spomenuo sina, javlja Direktno.

Podsjetimo, Momčilo je nedavno objavio da se razvodi od kolegice glumice Jelene Perčin. Zaljubili su se na setu serije “Kud puklo da puklo” 2015., a vjenčali tri godine poslije na intimnoj ceremoniji. U pet godina braka dobili su dvoje djece, dvogodišnjeg sinčića Jakšu i četverogodišnju kćerkicu Mašu.

“Teško je. Glupo mi je lagati. Rastajemo se. Uvijek sam se trudila ne pričati o vlastitoj intimi, nisam pričala ni o vjenčanju pa neću ni o rastavi. Svaka je rastava grozna. Grozan događaj i grozno razdoblje. Koncentrirana sam na to da budem maksimalno prisutna i prisebna radi djece”, rekla je Perčin za Gloriju.

Par se upoznao na snimanju serije ‘Zora dubrovačka‘, a ljubav je planula tek na setu serije ‘Kud puklo da puklo‘. Vjenčali su se u tajnosti 2018. godine u Crnoj Gori.

Imate li osjećaj da ste ovim činom došli do nekog novog stupnja emocionalne zrelosti?

Pretapajuće su to granice, ali recimo da je možda najvažnija lekcija ona o tome na što sve ne smijem pristati. Čvršće i odlučnije kažem “ne”. Još odmalena imala sam izrazitu potrebu razumjeti tuđu poziciju, ući u tuđu kožu, i onda su se uglavnom moje granice rasplinjavale.

Što ste kroz sve ovo naučili o ljubavi?

Ljubav je užasno nepredvidiva. Ono što smatram da ljubav jest, nisam još doživjela. Naime, dok god je ego jači od emocije, mislim da to nije ljubav nego iluzija ljubavi. Niti iz jednog svog odnosa nisam otišla, a da se nisam dala do kraja. Zbog toga je sve i bolnije, ali ne mogu drugačije postupiti. To je lutrija i na njoj sam uglavnom gubila.

Što ste u ovoj situaciji naučili o sebi?

Puno je tih selfova. Jedna sam kao majka, druga kao glumica, treća kao sestra, kći. Od djetinjstva imam izražen zaštitnički princip koji se kasnije pretvorio u majčinski instinkt. Kao klinka sam rano počela patronizirati svoje roditelje. Jedan je moj brat mlađi deset, a drugi dvadeset godina pa sam na puno načina često i bila zaštitnica. Možda je to riječ koja me ponajbolje opisuje. Volim štititi i pomagati. Kad god imam problem, moja prva reakcija je – kako ga riješiti? Po mom habitusu, čaša mi je uvijek polupuna. Možda najvažnija stvar koju sam naučila jest da unatoč svom velikom racionalizmu u biti sam i dalje velika idealistica. Shvatila sam da mi treba više vremena da si priznam da idealiziram. Vrlo brzo, istina je, vidim realnost kakva jest.

Naslovna fotografija: Screenshot