Svaka ljudska djelatnost i oblik kulture daje velike rezultate. Ako smo istinski ljudi i mislioci, valjda ćemo prepoznati ono što je veliko, rekao je episkop Jovan Ćulibrk u emisiji “Nedjeljom u 2“. Osvrnuo se i na to kako se vjera doživljava u suvremenom svijetu.

Ćulibrk je otkrio kako doživljava Božić te podsjetio koje su povijesne okolnosti dovele do širenja kršćanstva.

-Božić je tu raspet. Govorimo o rađanju cara mira, a on je rođen u najtežim vremenima za židovski narod, kada je raslo Rimsko Carstvo u svojoj punoj sili u vrijeme Augusta Oktavijana, rekao je.

-Dolazi totalitarno carstvo kako oni to vide. Oni osjećaju da je to kraj svijeta i u tom trenutku se rađa Mesija. To je jedna proturječnost koju nosi Božić. To je ovaj svijet u kojem živimo, kazao je.

– Za Božić je običaj da svatko služi u svom sabornom hramu, dok se za Uskrs ide po drugim manastirima. Uskrs je proljetan i u pravom zanosu, čak i bogosluženje. To je prava ekstaza. Božić je takav da silazi nebo na krvavu zemlju i donosi mir. Donosi unutarnji mir, dodao je.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: PONOVNO SRETNA I ZALJUBLJENA: Bivša snaha Zdravka Mamića u vezi s poznatim Amerikancem

Ćulibrk se prisjetio kako je došao na ideju da postane svećenik. Ustvrdio je kako je rat svakako ubrzao tu odluku, ali i da se uspio pronaći u kršćanstvu kao takvom.

-Rat je svakako utjecao na odluku. To je trenutak u kojem morate odlučiti gdje ste. Svi smo mi rođeni u obiteljima koje nisu imale jako obiteljsko predanje. Govorim o cijeloj bivšoj Jugoslaviji, ali i Srbima. Kršćanstvo je bilo običajno i sigurno za nekoga tko je tada bio mlad i imao pred sobom sve od svjetskih religija. Sva vrata su bila otvorena i u tome je veličina tog vremena jer si sve što si izabrao – izabrao sam, rekao je.

-Kada izađete iznad svetog Jovana na Ohridskom jezeru uz neopisivu arhitekturu – osjetite mir i okus tog mjesta. Dođe trenutak kada srce kaže Bogu “ti”, dodao je.

Iako često ne štedi Jugoslaviju kao državu, Ćulibrk je ustvrdio kako je imao sreću živjeti u njoj zbog praktičnosti i blizine svih gradova.

-Imao sam sreće da živim u Jugoslaviji. Ona je pružala Ljubljanu, Zagreb i Beograd. To što sam ja studirao u Zagrebu je jedna stvar, ali svi smo živjeli u Jugoslaviji. Ja sam odrastao u Gradišci koja je na pola puta između Ljubljane i Beograda, nadomak Zagreba i Banja Luke, bilo je jako ugodno živjeti tako. Sve što vas je zanimalo, bilo je na par sati, rekao je.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Roditelji pretučenih maloljetnih Hrvata: Samo da se zna da su BBB Vukovar počeli premlaćivati i hrvatsku djecu od 13 i 14 godina. Neki napadači su bili i u Grčkoj

Ustvrdio je kako smo “još uvijek svi Jugoslaveni” u kulturnom, ali ne i u političkom smislu.

-Jugoslavija je bila složena zemlja. Kulturno mislim da smo još uvijek svi Jugoslaveni, ali politički ne, kazao je.

Na pitanje kako se boriti za istinu u vremenu u kojem je svačije mišljenje postalo bitno, Ćulibrk je odgovorio kako “treba raditi svoj posao” te da “druge mogućnosti nema”.

Na pitanje je li korisno fokusirati se na prošlost i utvrđivati istine ili se treba okrenuti budućnosti odgovorio je:

-Mi smo već jednom probali razgovarati samo o budućnosti. To se zvalo Jugoslavija i znamo kako je završilo. Ona je svjetski primjer zemlje koja se trudila zaboraviti prošlost i ta neprobavljena prošlost je služila kao oruđe koje će uništiti tu zemlju, rekao je.

-Mi moramo imati jasnu povijesnu sliku o tome što se zbivalo. Oko toga nema kompromisa. To se mora riješiti, kazao je.

Komentirao je, kako kaže, nametnute političke narative o odnosima Hrvatske i Srbije te smatra kako ti odnosi među ljudima izgledaju drugačije.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Oglasilo se srpsko ministarstvo o tučnjavi u Vukovaru: Tvrde da u tučnjavi nisu sudjelovali Srbi. Roditelji stradale djece optužuju jednu hrvatsku navijačku skupinu

-Činim što mogu da ne bude tako. Mogu vam reći da među ljudima to izgleda mnogo drugačije. Govorili ste o koncertima i glazbi. To je znak da narod ne mari za ono što je politička i medijska poruka. Pogledajte Ameriku gdje očigledno da postoji više stvarnosti koje su teško uklopive jedna s drugom, ustvrdio je.

-To je narod koji je u 19. st. imao strašan međusobni rat i kada netko kaže: Amerika je rekla to ili Britanija je rekla to – mi danas ne znamo tko to govori u ime Britanije, što o tome misle Škoti, dodao je.

Episkop je komentirao i uspjeh srpskih pjevača i izvođača u Hrvatskoj. Ustvrdio je kako tu “ne možemo nametati republičke granice”.

-Ne možemo životu nametnuti republičke granice AVNOJ-a, to je smiješno. Očigledno da tu negdje kuca neko zajedničko bilo u kojem se svi prepoznaju. Spaja nas i druga glazba osim turbofolka, podsjetio je.

Ustvrdio je kako je današnji svijet manje slobodan nego u vrijeme punka te da živimo u “negativno konzervativnim” društvima.

-Živimo u mnogo manje slobodnom svijetu nego u vrijeme punka. Danas bi se razbio svijet od skandala i ljudskih prava. S druge strane, mislim da su osobne slobode bile veće u neko drugo vrijeme. Živimo u negativno konzervativnim društvima, kazao je.

Na primjeru svog doživljavanja Tome Akvinskog – objasnio je svoj odnos prema punk glazbi.

-Ja sam veliki neprijatelj Tome Akvinskog, a od njega sam naučio da Crkva mora imati mišljenje o svemu, da mora biti sveobuhvatna, da ne kažem totalitarna. U prvoj dogmatici pravoslavne Crkve imate četiri rečenice o Židovima. Ne moramo imati stav o svemu, ustvrdio je.

-Svaka ljudska djelatnost i oblik kulture valjda daje velike rezultate. Ako smo istinski ljudi i mislioci, valjda ćeš prepoznati ono što je veliko, zaključio je.