Prošlo je tek mjesec dana od pada Mariupolja, a svijet kao da je zaboravio na ukrajinske branitelje koji sada čame u ruskim zatvorima prepušteni promjenljivoj ćudi Vladimira Putina. Informacije o zarobljenicima stižu na kapaljku, Crveni križ je potpuno nemoćan, a jedine informacije koje se mogu dobiti dolaze iz krajnje nepouzdanih proputinovskih izvora. Igor Konašenkov, glasnogovornik ruske vojske kamenog lica, još je prije mjesec dana slavodobitno objavio da je zarobljeno 2439 ukrajinskih vojnika i to je zasad jedina službena brojka. Ne zna se ni točan broj civila koji se nalaze među zarobljenicima, a još je teže pronaći podatke o tome koliko je pripadnika Azovskog bataljuna. Tom postrojbom zapovijedao je potpukovnik Denis Prokopenko, a valja ponoviti da su je Rusi zlokobno nazivali „nacističkom vojskom” i tako sugerirali da za azovce ne vrijede pravila kao za ostale ratne zarobljenike.

Što mogu očekivati zarobljenici iz Mariupolja, a pogotovo pripadnici bataljuna Azov i njihov zapovjednik Denis Prokopenko? Svi se nadaju da će Rusija poštovati Ženevsku konvenciju i prateće dokumente koji propisuju kako se treba ponašati prema ratnim zarobljenicima, ali se boje da će se dogoditi nešto sasvim drugo i da će vodeći ljudi Azovskog bataljuna proći nevjerojatne torture, mučenja i poniženja koja se mogu usporediti s onima koja su doživjeli pripadnici Hitlerove vojske nakon što su izgubili rat. Tome idu u prilog i najave nekih ruskih zastupnika koji traže da se s „nacistima” obračuna po kratkom postupku. Spominju se doživotni zatvori pa čak i smrtna kazna koja je, barem u Rusiji, još uvijek ilegalna.

Odveden u Rusiju

Supruga Denisa Prokopenka potvrdila je da joj se muž javio iz zatvora, ali je u kratkom telefonskom razgovoru samo uspio potvrditi da je ruski zarobljenik, a onda je veza „iznenada pukla”. Otad je prošlo gotovo mjesec dana bez novih informacija o pripadnicima bataljuna Azov. Rusi su potvrdili da je više od 1000 zarobljenika iz Mariupolja premješteno u zatvore u Rusiju, a među njima je i Denis Prokopenko kojeg moraju dodatno „obraditi i ispitati”.

Hrvatski obavještajac, koji je u Domovinskom ratu sudjelovao u rizičnim operacijama, u razgovoru za Teleskop ističe da nije optimist kada je riječ o Prokopenkovoj sudbini. Prema njegovim procjenama, Prokopenko će proći neviđenu torturu koja bi u konačnici mogla promijeniti njegovu osobnost ako uopće preživi. Nije nemoguće da ga osude i na smrtnu kaznu kao opomenu ostalim borcima koji se usude boriti protiv Putinova režima.

U svakom slučaju, Rusija koristi ovu krupnu ribu kako bi stekla predanost u obavještajnom i medijskom ratu.

„Moram priznati da nisam optimist i da se bojim da će Denis Prokopenko i njegovi najbliži suradnici proći teške muke. Vidite da nema nikakvih informacija o njima, a i da je Crveni križ, koliko se može vidjeti, potpuno nemoćan. Naravno da je iz ove perspektive teško govoriti o tome, ali moram priznati da mi je prilično veliko iznenađenje to što se Prokopenko predao. Ja se ne bih predao da sam na njegovu mjestu. Sada ću vam otkriti jednu zanimljivu informaciju. Kada smo mi u Domovinskom ratu išli u specijalne operacije na neprijateljski teritoriji, uvijek smo nosili jednu „tabletu” koju smo trebali popiti nakon zarobljavanja. Znali smo da bismo bili izloženi nevjerojatnim mukama i procijenili smo da bi nam bilo bolje da si oduzmemo život nego da padnemo neprijatelju u ruke”, govori za Teleskop hrvatski obavještajac koji je sudjelovao u specijalnim diverzantskim akcijama u Domovinskom ratu.

Ne isključuje mogućnost da Prokopenka osude na smrt kao opomenu drugim ukrajinskim borcima, ali je moguće i da će ga koristiti u propagandnom ratu protiv Ukrajine i Zapada. Smatra da u ovom trenutku Prokopenka intenzivno ispituju i da je, po svemu sudeći, izložen nekoj vrsti torture. Da Rusi nešto ne skrivaju, dopustili bi Crvenom križu da posjeti zarobljenike i napravi odgovarajuću evidenciju.

Proći će gore od naših Vukovaraca

Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, također je zabrinut za sudbinu ukrajinskih vojnika koji su u ruskom zarobljeništvu. Njihova situacija može se usporediti s vukovarskim braniteljima koji su završili u srpskim logorima gdje su bili izloženi mučenjima i maltretiranjima. Čak deset hrvatskih zarobljenika preminulo je u srpskim logorima.

„Nitko ne zna što se tamo događa. Bojim se da ih razbijaju. Vjerujem da Ukrajinci prolaze minimalno ono kroz što su prošli naši Vukovarci”, ističe Nazor kojega posebno zabrinjava činjenica što praktično nema nikakvih informacija o zarobljenicima.

„Naši Vukovarci prošli su fizičko i psihičko iživljavanje. S tim da je u jednom trenutku Crveni križ ipak ušao u srpske logore gdje su bili Vukovarci. Barem je popisao zarobljenike iako ih nije spasio do batina. Nisam nigdje pročitao da je Crveni križ ušao u ruske zatvore u kojima se nalaze Ukrajinci”, zaključuje Nazor.

Psihijatar Herman Vukušić pretpostavlja da će Rusi više ići na ”promjenu strukture osobnosti” nego na klasično fizičko mučenje i iživljavanje. Tako će dobiti u svoje ruke moćno oružje u obavještajnom i propagandnom ratu protiv Ukrajine i Zapada. Nije mala stvar ako nekog istaknutog azovca „preodgoje na svoju stranu” pa ona on počne „veličati Putinovu specijalnu intervenciju i napadati bezobzirni Zapad i njegova pijuna Zelenskog”.

„Tu tehniku već dugo upotrebljavaju Kinezi i Rusi i oni znaju kako mogu preodgojiti zatvorenike. O tome je snimljen i poznati film Mandžurijski kandidat u kojem je glumio Frank Sinatra, a u remakeu je glavnu ulogu igrao Denzel Washington. Oni su bili potpuno ideološki promijenjeni.

Nije primjenjivana sila, nego se išlo na to da netko cinka svog prijatelja ili netko tko napiše dobar esej o ljepoti socijalizma dobije „komad kruha”.

Danas su oči cijeloga svijeta uprte prema Rusiji i Ukrajini pa je teško pretpostaviti da bi Rusi išli na iživljavanje i mučenje. Vjerojatno će ići na „preodgoj” i eksploataciju tih tema u promidžbi”, naglašava Vukušić dodajući da su informacije iz ovog rusko-ukrajinskog rata jako filtrirane i da je začuđujuće mali broj informacija s prve linije iako se nalazimo u digitalnom dobu kada svaki vojnik ima mobitel s kamerom.

Odlazak na preodgoj

Na naš ponovljeni upit hoće li Prokopenka mučiti i maltretirati, Vukušić odgovara:

„On može biti simbol svega negativnog i sigurno će on, kako se kaže, dobiti pokoji šamarčić i udarac u leđa.”

Vukušić je komentirao i izjavu hrvatskog obavještajca koji smatra da bi Prokopenku bilo bolje da se nije predao.

„Ako ga ubiju ili ruiniraju na bilo koji način, onda će od njega stvoriti mučenika. A mit mučenika je puno jači od žive osobe. Ako ga preodgoje, ako ga dovedu u stanje da bude proruski orijentiran i počne veličati Putina, onda je to nešto drugo”, smatra Vukušić koji je uvjeren da Rusi imaju dovoljno znanja da mogu provesti „preodgoj zarobljenika”.

„Te su metode razvijene kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća. I te metode su nakon korejskog rata implementirane. Otad se samo razvijaju i nitko u tome nije otišao tako daleko kao Kinezi i Rusi.

To nije kratkotrajan proces. Prokopenko bi, na primjer, mogao dobiti zadatak da piše esej o opravdanosti ruske vojne intervencije u Ukrajini. Kada napiše nešto s čim će čuvar ili njegov ispitivač biti zadovoljni, dobit će prvu šnitu kruha. Stvar je u tome da, kada vi nešto pišete, kada stavljate svoje misli na papir, to je multislojeviti proces. S jedne strane možete djelovati terapijski, ali s druge strane možete djelovati indoktrinirajući. Kad pišete nešto i kada to napišete stotinu puta, onda vjerujete u to. Pogotovo ako ste motivirani kruhom i vodom.

Imate razne metode. Elektrostimulacije regija u mozgu koje vam, pojednostavnjeno rečeno, stvaraju osjećaj ugode, straha, mržnje… Ispitaniku pokažete neki vizualni sadržaj pa mu pokažete sliku Zelenskog, to njega ne boli, ali mu se u mozgu stvara osjećaj gađenje. Pa mu onda pokažete Putina i u mozgu mu se stvara ljubav. Pa se tako ponavlja. To je jako dobro prikazano u Kubrickovu filmu Paklena naranča kada preodgajaju onog delinkventa. To tako nekako izgleda”, objašnjava Vukušić dodajući da zatvorenike drže u grupama jer tako potiču uzajamno „drukanje”.

„Oni su grupno zatvoreni, a samica je samo jedan od elemenata tog djelovanja. Zašto u grupi? Zato što je „drukanje” također jedna od metoda. Tko drukne svog prijatelja, dobit će telefon da nazove ženu i djecu. To su jako suptilno metode”, ističe Vukušić dodajući da ne očekuje guantanamovske metode kada se zatočenike muči uskraćivanjem sna ili tako što bi simulirali gušenje u vodi.

Rusi imaju iskustva

„To ne. To su primitivne metode. I Amerikanci su odustali od toga. To su metode kada od nekoga hoćete ishoditi na brzinu neku informaciju. Čovjek ne može podnijeti prag boli i mučenja, ali u ovom slučaju mislim da će ići na metode preodgoja”, zaključuje Vukušić.

Vojni analitičar Marinko Ogorec, koji je prije znanstvene karijere bio hrvatski vojni ataše u Rusiji, također se boji da bi Prokopenko mogao biti izložen teškim torturama i poniženjima.

„Iskreno, ne bih im volio biti u koži. Drugo, da sam bio na njihovu mjestu, ne bih se predao”, ističe Ogorec dodajući da je moguće da će Rusi lomiti Prokopenka i ići na njegovo „preodgajanje”. I to ne bi bilo prvi put da se takvo što dogodilo. Rusi imaju bogata iskustva nakon Drugog svjetskog rata kada su uspjeli „preodgojiti njemačkog generala Friedricha Paulusa koji je vodio Hitlerov napad na Staljingrad. Nakon predaje general Paulus je postao glasni protivnik nacističkog režima pridruživši se od Rusa poduprtom Nacionalnom odboru za slobodnu Njemačku i apelirajući na Nijemce da se predaju. Kasnije je sudjelovao na Nürnberškom procesu kao svjedok. Iz sovjetskog zarobljeništva je pušten 1953., dvije godine prije puštanja ostalih njemačkih ratnih zarobljenika koji su bili označeni kao ratni zločinci.

„Ako su uspjeli promijeniti i ‘preodgojiti’ i generala Paulusa, onda je sve moguće. Iskustva su tu”, zaključuje Ogorec.

Zasad nam ne preostaje ništa nego čekati. Rusi očito ne žele surađivati s Crvenim križem, što samo dodatno izaziva strepnju da će borci iz Azova platiti visoku cijenu. A potpukovnik Denis Prokopenko prvi je na toj listi za odstrel.

MOŽDA ŽE VAS ZANIMATI: KOMENTAR DRAŽENA ĆURIĆA: Jesmo li na početku Trećeg svjetskog rata? Rusija ozbiljno prijeti da će kazniti Litvu