Gost Pressinga bio je saborski zastupnik Mosta Marin Miletić koji je posao vjeroučitelja zamijenio političkom karijerom saborskog zastupnika. Za sebe kaže da je buldožer za kojeg sloboda nema cijenu.

Za kakve će se politike zalagati kao praktični katolik? Kako u politici pomiriti svjetovno i religijsko? Koliko je važna tolerancija prema drukčijima i manjinama u društvu? Zašto je Most prepoznao kao platformu svog političkog djelovanja? Pitanja na te odgovore dao je Mostov zastupnik Marin Miletić.

Upozoravate na problem Marišćine, centar za gospodarenje otpadom. Ćorić kaže da inspekcije nisu našle nepravilnosti i da vi niste nikakav stručnjak za zaštitu okoliša?

Uloga saborskog zastupnika je da bude jasan glas ljudi u nevolji i da onda uđe u materiju i hrvatsku javnost upozna što se događa. Po struci sam teolog i filozof, ali ljudi koji tamo žive, koji pričaju s kakvim se problemima susreću, Ćorić je obećao građanima Viškova da će zatvoriti Marišćinu. Općina Viškovo je donijela odluku da se zatvori. Možda je ministar toliko u papirima da je preskočio bitnu informaciju – Nastavni zavod za javno zdravstvo je u veljači izmjerio na jednoj točki i došli su do frapantnih podataka, 116 nedopuštenih kemijskih spojeva u zraku, od toga pet izrazito kancerogenih. Oni to skrivaju, ne znam tko, ali činjenica je da su to čuvali od veljače do srpnja od građana. Jučer je 50 žitelja podnijelo kaznene prijave, nema razloga da Marišćina ne bude zatvorena.

Ulazak u politiku

Jeste li već u kampanji za riječkog gradonačelnika?

Apsolutno sam spreman na sve. Najvažnije mi je da baza Most i Riječani da to prepoznaju i kažu da bi mogao biti taj. Nakon toga ako stranka kaže da tako misli, bio bih spreman. Rijeka ima malu izlaznost. Riječani su takvi da kad nešto ne prepoznaju, ne zanima ih, takva je atmosfera. Uvjeren sam da je sad sve drugačije, ljudima je dosta. Da ste najbolji, deset godina na vlasti je puno. Rijeka je na rubu bankrota, veseli me da će doći novi, mladi ljudi. Bit će najveća izlaznost do sada u Rijeci.

Dojmovi iz Sabora nakon ulaska u politiku?

Čovjek uči dok je živ. Kad god bilo tko, bez obzira na poziciju, kad se uznese i pomisli da je najpametniji, već je počeo tvoj pad, to je moj stav. Mislim da je opasno reći “sad sam tu, bit ću bahat”, to nije moja furka. Došao sam u novi, politički prostor, stalno čitam, želim se u potpunosti dati u tu priču, osjećam ogromnu odgovornost.

Na koje politike ćete se usmjeriti?

Mladi s kojima sam se bavio 15-ak godina, zaštita okoliša, ekologija… Djelujemo kao tim.

Zašto Most toliko napada sudjelovanje nacionalnih manjina u vladajućoj većini, posebno Srba?

Nisam to tako doživio. Pitanje je pravednosti. Mislim da je legitimno da svatko dođe na izbore i prema poziciji se onda aplicira u vlasti. Izborni zakon treba mijenjati po nekim drugim stvarima, legalist sam i dok Vlada premijera Plenkovića smatra da je to tako dobro, oni su to izabrali…

Premijer je potvrdio da će Boris Milošević sudjelovati u proslavi Oluje u Kninu, što mislite o tome?

To je jako dobro. Kao društvo moramo sazrijevati. Oluja je veličanstvena akcija kojom je Hrvatska vratila okupirani teritorij i postala slobodna država. Dobro je da predstavnici poput Miloševića budu tamo.

Tomo Medved će ići u Grubore. Kako komentirate?

Prvo, tko god ima zdravog razuma, mora osuditi svaki zločin. Za mene tko god je napravio bilo kakav zločin treba za njega odgovarati i snositi posljedice. Ne postoji sveti rat, rat je zeznuta stvar, izaziva puno boli i tuge, iz ljudi izađe svašta lošeg. Svakako bih to obilježio i da sam na mjestu premijera osobno bih došao za jedno mjesec dana. Ne možemo to uspoređivati.

Vjera i politika

Hrvoje Šimičević, novinar Novosti o vama kaže: On nastupa kao fiškal nasilništva, desničarski revizionist i apologet hrvatskih ratnih zločina. U većini spornih propovijedi retorika je uvijek ista: najprije oštro osudi nasilje, zazove toleranciju prema različitim manjinskim skupinama i potom otkliže u moralni relativizam.

Ne sviđa mi se kad pojedinci pokušavaju graditi slike o ljudima na razini njihove projekcije. Ja već godinama za srpsku djecu organiziram besplatna ljetovanja, u ekumenskim sam odborima. Neću tužiti, neke stvari nemaju smisla.

Vi ste praktičan katolik, što to znači za vaše političko djelovanje? Sekularna država i religija u politici? Gdje je granica?

Bitno je da svatko bude ono što jest. Važno je ne folirati ni građane ni nikog, nego jasno komunicirati ono što mislimo. Kršćanin sam, 16 godina sam radio kao vjeroučitelj, praktični sam katolik, ali bitan je način na koji se bilo koja poruka prenosi. Važno je da vjernici ne zaborave da ispred sebe imaju čovjeka. Katkad i neki “moji” zaborave da ispred sebe imaju čovjeka. Država mora biti sekularna. Što to znači? Da svaki biskup, imam, paroh, rabin u Hrvatskoj ima pravo reći što misli o nečemu, ali ne može zahtijevati.

Pobačaj, seksualni odgoj, istospolni parovi…

Kakvo je vaše mišljenje o zakonu o pobačaju?

Vlada Andreja Plenkovića ima 86 ruku. Za život sam, važno je da o tome pričamo normalno bez mržnje.

Što bi zakonska zabrana pobačaja donijela?

Mislim da se nijedna žena na ovom svijetu ne probudi i ne kaže idem danas abortirati. To je teška odluka koja donosi traume, ne samo ženi, nego i ljudima oko nje. Mislim da nitko ne smije nikoga osuđivati. Imam pravo donijeti svoj stav o svemu. Kao država bi trebali omogućiti sve da do toga ne dođe. Crkva bi mogla biti financijski hrabrija pa ponuditi ženama… Tek sazrijevamo kao društvo. Ne razgovaramo na pravi način o vrijednosti života. Treba razgovarati, saslušati stručnjake… Ide se na najbolje moguće rješenje. Kad dođe taj zakon, bit ću za život. Ne volim zabrane. To za mene nije svjetonazorsko pitanje. Na liniji sam Aleksandra Stankovića, to je jedna jedina stvar koju bih ja zabranio i ništa drugo.

Ne bi li zapravo prevencija bio seksualni odgoj u školama?

Treba napraviti sve što možemo, klincima se mora objasniti odgovorno ponašanje. Za sve vrste odgoja sam da djeca budu odgovorna. Protiv obrazovnog programa koji djecu uči odgovornosti, nisam.

Istospolni parovi, njihova prava? Udomljavanje i posvajanje djece? Postojeći Zakon o životnom partnerstvu?

Nedopustivo je u demokratskom društvu da bilo tko trpi da ga se bulingira psihički, a kamoli fizički jer pripada drugoj vjeri, naciji ili radi seksualnog opredjeljenja. Želim biti jasan, to je nedopustivo. Što se tiče homoseksualnih osoba, one i u našem društvu trpe, prema njima se treba odnositi s poštovanjem i suosjećajnošću. Podržavam da država omogući ljudima koji odluče živjeti zajedno, da ne budu diskriminirani nikako jer žive zajedno. Javile su mi se brojni heterosekusalni parovi koji ne mogu posvajati, to treba riješii pa možemo razgovarati o daljnjim koracima.

Rekli se da postoji katolikofobija u Hrvatskoj?

Postoje određene skupine koje vjernici baš živciraju, ne znam zašto. Ako želimo snošljivo društvo, onda svi moraju doprinijeti.

Pozdrav Za dom spremni

Što se tiče pozdrava Za dom spremni, poticali ste mlade na skandiranje u kampu na Prviću 5. kolovoza? Vi ste rekli da ste pjevali “Čavoglave”…

Što se tiče pozdrava, službena insignija, pokojni Ivica Račan je to dopustio. To je službeno, ja sam legalist. Ako sudovi zabrane, u redu. Ali dok to sudovi ne naprave… To je jedina postrojba u Hrvatskoj vojsci kojoj nijedan član nije počinio nijedan zločin. Meni je presjednik Milanović fora, mislim da je baš pošten lik, ali mislim da je za Bljesak pogriješio jer su ti momci dali svoje živote za domovinu. U Rijeci smo skoro zabili crvenu zvijezdu na vrh nebodera, a pod time je devedesetih srušen Vukovar, stradali su ljudi, i što sad? I pod njome su se radili zločini… Osuđujem ustaški režim, nacizam, fašizam i komunizam.

Mladi i obrazovanje

Koji su najveći problemi mladih danas?

Oni žele dobru atmosferu, da njihova kreacija dođe do izražaja. Svaka kriza može biti prilika. U našem društvu je previše negative, mislim da je puno toga bolje nego prije 10 ili 20 godina i mi koji smo tad bili klinci, znamo da smo napredovali. Važno je da država i prema mladima bude kao dobra majka, a ne zločesta maćeha, da kroz obrazovanje usmjeri mlade ljude, da mogu početi raditi…

Kako gledate na reformu koju je započela ministrica Divjak i kako gledate na ministra Fuchsa?

Ministricu najrađe ne bih komentirao, mislim da je jedna od najlošijih ministara koje smo imali. Radio sam u sustavu i dođete u situaciju da vas netsko stišće i onda dođete konkretno u školu pa nema interneta… Pretvaraju učitelja u teškog birokrata. Njezin je problem što je učitelja svela na pukog činovnika, to nije smisao. Naravno da birokracija postoji, ali fokus mora biti na učeniku.

Kakav je vaš stav prema školi na daljinu, što će biti najesen?

Treba pitati stručnjake. Znamo da postoje prijepori, ali činjenica je da i u medicinskoj struci imamo različita razmišljanja. Shvatio sam da će škole biti, a onda će se pratiti situacija. Bitno je da djeca dođu u školu, da budu djeca, a onda da reagira na žarište.

Ima li vaš rad s mladima veze s vašim modnim izričajem? Neki san vas je upozorio da ne nosite preuske majice?

To je moj duh. Imam 40 godina. 16 godina sam radio s mladima, ali praktički živio… Patrik Pio, fantastičan svetac, imao je sve stigme, mistik, molio sam ispred njegova tijela, bio sam duboko u molitvi i dobio spoznaju da nije najprimjerenije, došla mi je misao – što se ja dokazujem, što te majice… Trebao sam to prenijeti mladima da oni to razumiju.

Mladost i obitelj

Vaša mladost? Otišli ste u Armadu, bili huligan?

Nisam baš bio takav, ali bio sam nestašan. Dogodile su se te neke ulične priče, nekoliko njih. Da sretnem sebe prije 20 godina na cesti, ne bih se pozdravio. Mi smo djeca rata, ulica, tekme… Nije to bilo nešto posebno, ali bio sam živ. Bilo me sram kasnije kad me majka jednog dečka prepoznala, sa 18 godina sam shvatio da ne želim tako živjeti. Imao sam svoju Danijelu, ona mi je sve. Prohodali smo sa 16 godina, zaljubio se preko ušiju, trpjela me par godina, a onda me pitala što ćemo… Shvatio sam da je volim toliko da se ne želim dovesti u situaciju da je izgubim.

Kako je to imati jednu jedinu pravu ljubav u životu?

Jako sam sretan. Nikad nisam bio s drugim curama i ponosan sam na to. Ona mi je sve. Svatko ima svoje priče, trebamo živjeti svoj život.

Žena vam je teško oboljela, kako se nosite s time?

I dalje sreća… Mi vjernici ne vjerujemo da je smrt kraj. Da ne vjerujem u vječni život i pravedni sud, ne bih mogao sebi doći. Puno je nepravde u životu, vjerujem da će na kraju sve biti dobro. To je duboka sigurnost – sve će biti dobro. Moja žena je praktična vjernica. Ona mi je veliko utočište, snaga i primjer.

Imate i djecu, imate li vremena sad za njih?

S djecom sam najviše vikendima, ali kad završi Sabor, posvetit ću im se.

Na katolički sat vjeronauka doveli ste imama?

Jako sam dobar s vjernicima, s muslimanima. Riječki imam bivši, fantastičan čovjek, pomagao mi je bojati učionicu za vjeronauk, a pomagali su mi i drugi. Živim svoja uvjerenja, to mi je najvažnije, ali susrećem ljude koji pripadaju drugačijim pričama i volim ih. U programu imamo vjeroučitelje za druge religije i logično mi je bilo, ako se to uči, pozovi čovjeka i neka dođe i ispriča. Bio sam puno puta u Auschwitzu, Jasenovcu… Svi dišemo isti zrak, vjernici i nevjernici imaju puno toga sličnog, i kad bi bilo više poštovanja, ovaj svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.

Foto: Edvard Šušak/Hina