Bivši policajac Nikola Kajkić analizirao je izvještavanje većine hrvatskih medija o suđenju Hrvatima u Zambiji optuženima za krijumčarenje djece. Smata da mediji nepotpuno i netočno izvještavaju o suđenju te upozorio na svjedočenja koja bi mogla “pokopati” optuženike.

“S obzirom da sam među prvima gostujuci jos u sijecnju u podcast Velebit ukazao na dokaze o postojanju sumnje na krijumčarenje djece, a uzimajuci u obzir da su brojni mediji nepotpuno i neistinito izvijestili sa jucerasnjeg suđenja u Ndoli (Zambije), u mom razgovoru sa novinarom koji prati ovo suđenje dostavljam ukratko bitan dio izvjesce sa sudjenje koje ne ide u prilog hrvatima “krijumčarima”.

Naime jucer su još tri svjedoka svjedočila u slučaju pokušaja trgovine hrvata sa djecom iz Konga o kojem je danas u Višem sudu u Ndoli svjedočila i sluzbenica centra za socijalnu skrb.BITNO: Službenica za socijalnu skrb Joompa Muleya predvodila je nastavak suđenja, kao šesti svjedok koja je otkrila da su djeca dobrog zdravlja i da su upisana u školu (pretpostavljam da je zbog prijevoda krivo preneseno, vjerovatno se radi i predskolskom ili sl naobrazovanju).

Također je izjavila da je tijekom sastanka 24. veljače s kongoanskim vlastima i drugim dionicima utvrđeno da su djeca dobivena iz sirotišta u Kongu, (što je proturječno obrani hrvata i laznog svjedoka iz sluzbe Kongoanske granicne sluzbe, koja je dobila otkaz zbog ovog slucaja, s obzirom da je ibrana isticala da su djeca uredno posvojena uz suglasnost roditelja koji se nikada nisu pojavili na sudu).I drugi svjedok danas koji je hrvatski državljanin Ivan Pernar izazvao je više drame na sudu jer su sutkinja Mary Mulanda, tuziteljstvo i odvjetnici branitelja imali puno posla kako bi svjedoka Pernara usmjerili na uljudno ponašanje u sudskim prostorijama, a koja je mogla dovesti do odgode suđenja i kaznjavanja svjedoka Pernara.

BITNO: Svjedok Pernar je iskazao da se zainteresirao za ovaj slučaj kada je preko medija saznao za uhićenje Hrvata, Rekao je da je Noah Kraljević 40, bio poznat kao Dalija Pintarić prije nego što je prešao u muškarca po imenu Noah.Rekao je da je Noah, formalno žena i da je bio/bila LGBT osoba godine u Hrvatskoj. Rekao je da mu je bila susjeda u gradu Zagrebu u Hrvatskoj te da se jednom kandidirala na izborima u RH.Identificirao je Noaha na sudu pokazujući na njega. Pernar je rekao da je Noah čak producirao film koji je na internetu o njegovoj tranziciji tijela.

BITNO: Pernar je rekao i to da je bio u ambasadi Konga u Beogradu, tamo je snimio snimak gospodina Diu Merci Ghate predstavnika ambasade DR Kkngo a koji je prihvatio da bude snimljen da govori u kameru, te je isti rekao da je službeno provjereno da DR Kongo od 2017. godine od strane ambasade i vlasti u Kongu nikada nije potpisala nikakve dokumente o posvajanju, a sto je bilo nuzno i obvezno za drzavljane iz RH, (nadleznos ambasade u Beogradu) Ghate je tada kazao kako je tada shvatio da su optužene osobe krivotvorile dokumente o posvajanju.Zatim je svjedok Pernar došao u Zambiju i upoznao tajnika policije Dicksona Matemba kojeg je dao izjavu o optuženima i temeljem toga je postao svjedok u ovom postupku.

NAJBITNIJE:Zatim je svjedočio kao osmi svjedok u ovom postupku policajac koji je postupao i uhitio 8 hrvata, svjedok je gospodin Sakeni Kombe, zaposlen kao pomoćnik službenika policije za imigracije.Svjedok Policajac Kombe koji je uhitio hrvate izjavio je da tijekom istrage izvrsio pretragu telefona i komunikacija putem sms na WhatsAppu aplikaciji telefona uhicenih hrvata, te je na prikazanim razgovorima između Damira Magica sa preprodavačima djece i zaposlenicima doma u kojem su djeca bila smjestena, dogovarao kupnju djece i njihovo prenosenje preko granice.Svjedok policajac Kombe je dalje iskazao da je Steve Mulija u krijumcarenje umijesan zajedno s Emmanuelom Kabongom voditeljem sirotišta iz DR Kongo iz kojeg su djeca posvojena, a koji je trenutno u bijegu.Iz prijepisa poruka kojeg su istražitelji kao dokaz skinuli sa aplikacije whatsapp uhicenih hrvata, nesporno je dokazano da je Mulija istima naplatio 2, 040 USD po djetetu da se ista prevezu u DR Kongo, da pri prijelazu iz Konga u Zambiji sa djecom nisu bili uhiceni hrvati kao ni nikakav sluzbenik konzulata Konga (kako je ranije govorila lazni svjedok sluzbenik DR Konga koja je zbog ovog slucaja u Kongu dobila otkaz).

Svjedok Policajac Kombe je dalje pred sudom iskazao da je kod otvaranja ovog slučaja otišao u konzulat Konga u Ndoli da se raspita o autentičnosti dokumenata o usvajanju koje su kod sebe imali uhićeni hrvati te su mu nakon izvršene provjere, službenici konzulata DR Kongo u Ndoli službeno odgovorili da su svi dokumenti o posvojenju krivotvoreni.Nadalje svjedok policajac Kombe je zakljucio da je njihova istraga utvrdila da su navodni dokumenti o usvajanju bili pravi, djeca bi napustila Kongo preko zračne luke u Kinshansi a ne bi isla preko Zambije i Ndoli (koja luka je poznata kao kanal za krijumcarenje djece iz DR Konga).Svjedok Policajac Kombe je također kazao kako je otišao u Guest House Spree kako bi preko osoblja u registru gostiju provjerio jesu li Hrvati odsjeli tamo.Svjedok policajac Kombe je rekao da se istraga cijelo vrijeme pitala, ukoliko su dokumenti bili ispravni, zasto su hrvati izbjegli otici u Kongo da posvoje djecu nego su odlučili da ostanu u Zambiji,

“U tom trenutku nije bilo zakonskog opravdanja da su Hrvati postupili na način na koji su to učinili, a kasnijim prikupljenim dokazima iz telefona i svjedoka dokazano je da su krijumcarili djecu.”Zato ih svjedok policajac odlucio uhititi zajedno sa Steveom Mulijom i optužio ih za krivično djelo pokušaj trgovine četvero djece iz Konga”.Slučaj je odgođen za ponedjeljak, 29. svibnja 2023. zbog unakrsnog ispitivanja policajca Komba koji je uhitio hrvate i obrane optuzenih” ističe Nikola Kajkić.

Nikola Kajkić, rođen 23. rujna 1973. u Lipovcu, završio je srednju policijsku školu, stručni upravni studij, pravni i ekonomski fakultet te je položio pravosudni ispit. Kao maloljetnik bio je dragovoljac Domovinskoga rata. Odlikovan je Spomenicom Domovinske zahvalnosti, medaljama »Bljesak« i »Oluja«, posebno priznanje dao mu je Jacques Paul Klein za sudjelovanje u mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja, 1997. – 1998., dobitnik je nagrade Ponos Hrvatske 2007. i 2009. Predsjednik je Nacionalnoga sindikata policije, od 2013. zajedno sa Zlatkom Mehunom napisao je monografiju »Policija u obrani Vukovara«, a sudjelovao je i u pisanju više stručnih radova te je autor scenarija za dokumentarni film »Ovčara – neispričana priča«