Ministar obrane Damir Krstičević jednim je potezom zažario Internet. Tijekom posjeta središnjici HDZ-a u Gospiću ministar se prekrižio, a naklon koji je uslijedio malo je koga ostavio ravnodušnim. I dok se korisnici Twittera šale kako je Krstičević počeo prakticirati jogu, drugi tvrde da je to jedan od znakova da je vjera kod nekih političara obični populizam.

Krstičević se prekrižio, a potom i lagano savinuo koljena poput baletana. Ovakav naklon kod političara još nije viđen, pa su društvene mreže dobile novu temu za zabavu. Uslijedili su komentari kako ovo jasno pokazuje da se neki političari prave većim vjernicima nego što to jesu, piše RTL.

“Kad god vidim političara, bio to predsjednik Vlade bio to ministar Krstičević u nečem što se vidi po njegovom govoru tijela, liturgijski govor tijela se vrlo lako da čitati, vidi se da on tu nije doma, da to nije njegov prirodni okoliš. Tu jasno vidite da se čovjek ne zna prekrstiti, da čovjek ne zna kad treba ustati, da čovjek ne zna kad treba reći amen”, kazao je Ivica Šola, teolog i komunikolog.

Jedan drugi ministar za sebe tvrdi da to itekako zna pa s “Hvaljen Isus” pozdravlja i kolege i novinare. “Ja jesam katolik, mogu bit bolji, mogu bit gori. Hvaljen Isus”, rekao je jednom prilikom ministar uprave Lovro Kuščević.

“Ljudi znaju, prvi nastup Pape Franje kada je došao, kada je postao Papa lijepo na trgu Svetog Petra izašao je van i rekao je dobra večer. A naš, recimo, ministar Kuščević u svom prvom nastupu izađe pred vas novinare i kaže hvaljen Isus. Ili kao neki drugi hvaljen Isus i Marija. Dakle, oni su tu ispali papskiji od Pape”, kazao je Šola.

“Molim se Bogu svako jutro i svaku večer. I za vas ću se večeras pomoliti”, rekao je svojedobno Kuščević.

Boga često spominje i zagrebački gradonačelnik. “Bog obično pomaže, a ne odnemaže”, kazao je Milan Bandić. Ali to ga nije omelo da se posluži pokojom spletkom pa makar to bilo i na pravoslavnom slavlju kad je tobože baš on pronašao novčić.

“To je katolicizam koji je ispražnjen od vjere. Čisto onako populističko, demagoško dodvoravanje nekakvom identitarizmu bez ikakvog dubljeg religioznog života kojem političari pribjegavaju najčešće u kontekstu izbora ili kada bi se željeli predstaviti za nešto što nisu, a u većini slučajeva oni svojim moralom i svojim držanjem nemaju veze sa katoličanstvom”, smatra Šola.

Čak i oni koji se izjašnjavaju kao agnostici, a bave se politikom, u crkvu rado dođu. Za političare je prvi red ionako uvijek rezerviran.

Foto: Denis Cerić/Hina