Kako ministar Lovro Kuščević potiče Hrvate na iseljavanje i šteti svom šefu Plenkoviću

Kako ministar Lovro Kuščević potiče Hrvate na iseljavanje i šteti svom šefu Plenkoviću

Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević, koji se svojedobno proslavio predstavljanjem analaze o duljini aplauza koji su članovi Predsjedništva te stranke imali na zadnjem Saboru, upustio se u još jednu bitku koja već izaziva političke potrese.
Novim prijedlogom zakona o Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa želi bitno smanjiti ovlasti tog tijela koje je prije nekoliko dana utvrdilo da su ministar Zdravko Marić i bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić povrijedili načela obnašanja javne dužnosti, vezano uz slučaj Agrokor.

Kuščević je relativizirao njihovu odluku kazavši kako ona nije Sveto pismo sugerirajući kako će pasti na Upravnom sudu. Takvo protivljenje vjerojatno je motivirano i ranijom odlukom Povjerenstva po kojemu je premijer Andrej Plenković trebao prije imenovanja svog kuma na diplomatsku dužnost izvijestiti javnost o tome.
Predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković takve njegove stavove označila je kao pritisak na njihov rad kazavši i kako je „realna mogućnost da budu smijenjeni“. Tu njenu izjavu komentirao je šef Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Branko Bačić ustvrdivši da ne zna otkud predsjednici Povjerenstva takva informacija jer se o tome nigdje nije raspravljalo, dodavši da se rade izmjene Zakona o tom tijelu „ali nisam čuo da se njima planira ukidanje rada Povjerenstva“.

No, Nataša Novaković, koju je prošle godine na tu dužnosti imenovala HDZ-ova većina u Saboru, očito nije bez valjanog razloga izišla s tom tvrdnjom. Naime, još od sredine ove godine traju što otvoreni što prikriveni sukobi i trvenje između ministra Lovre Kuščevića i Povjerenstva u vezi s izmjenama zakona o tom tijelu.
Kuščević im je najprije došao s idejom da Povjerenstvo zapravo prestane biti ono što jest danas i postane tijelo koje će, kazala je Novaković, samo provjeravati imovinske kartice. Kada su se tome žestoko usprotivili, iz Kušćevićeva ministarstva su im onda počeli postavljati nove zapreke. Tako ih najprije nisu upoznavali ni s čim što se tiče procesa izrade novog zakona, potom su im rokove za očitovanja skraćivali na svega nekoliko dana.

Kada je Povjerenstvo preskočilo i tu prepreku, sada se relativiziraju njihove odluke o Mariću, Martini Dalić i Plenkoviću koje zapravo i ne mogu biti drukčije. Zar ne bi bilo normalno da se ministar Zdravko Marić, s obzirom da je bio zaposlenik Agrokora do onog dana kada je ušao u Vladu, izuzeo od svih sastanaka i procesa gdje se o tome odlučivalo.

Zar Martini Dalić nije trebalo biti suspektno to što Antu Ramljaka, koji je s njom kao dio grupe Borg pripremao lex Agrokor, što je znao i premijer Plenković, potom stavi na čelo tog Agrokora. Konačno, zar je sporno što Povjerenstvo upozorava premijera da prije imenovanja treba izvijestiti javnost o rodbinskim ili kumskim vezama s onima koji se postavljaju za dužnosnike.
Bilo da je riječ o kumu iz diplomacije, ili o njegovoj sestrični koju je postavila Turistička zajednica ili o njegovu ujaku kojeg je imenovao ministar Tomislav Ćorić ili o premijerovu šogoru, koji je bez natječaja postao jedan od direktora u dubrovačkoj zračnoj luci, što nije ni bilo na dnevnom redu.

U više analiza o masovnom iseljavanju Hrvata zadnjih godina, kao glavni razlozi navedeni su korupcija, nepotizam i pravna nesigurnost pa tek onda nedostatak radnih mjesta i niske plaće. Ako ministar Kuščeviće želi dati svoj doprinos još jačem iseljavanju, onda može početi smanjivati ovlasti ili ukidati ona tijela i institucije koje imaju zadatak barem upozoriti na tu korupciju i nepotizam.
Jedno od tih rijetkih tijela koje sprječavaju dužnosnike u njihovoj samovolji je upravo spomenuto Povjerenstvo.

U HDZ-u su vjerojatno mislili kako su instaliranjem Nataše Novaković umjesto Dalije Orešković dobili svog čovjeka koji će im gledati kroz prste. No, bilo koga da postave na tu dužnost, s obzirom na predmete koji im dolaze na stol temeljem prijava koje se šalju, odluke ne bi mogle biti drukčije, ako oni koji su u Povjerenstvu imalo drže do sebe i do svog integriteta.

Stoga je Kuščevićev pokušaj discipliniranja Povjerenstva kroz smanjivanje ovlasti ili prijetnji smjenom sadašnje predsjednice, borba s vjetrenjačama. Njegov šef Plenković, čiji je govor na Saboru HDZ-a, kako je to rekao u onoj analizi duljine aplauza, naišao na „sveopće odobravanje svih članova“, neće s tim ništa dobiti.
Ono što sada radi Povjerenstvo, ako se ukine, ili se tamo pod izgovorom donošenja novog zakona instalira neka druga ekipa, preselit će se u neke druge forume i institucije ili društvene mreže i postati možda još opasnije za one koji krše načela obnašanja javne dužnosti ili se ogriješuju o korupciju i nepotizam.