Vojko Obersnel postao je gradonačelnik Grada Rijeke 2. ožujka 2000. godine kada je pobjedom SDP-a na parlamentarnim izborima dotadašnji gradonačelnik Slavko Linić otišao u Zagreb na mjesto potpredsjednika Vlade. Za gradonačelnika Rijeke Obersnel je do sada biran pet puta, 2001., 2005., 2009., 2013. i 2017. godine. Šesti put, kako je sam najavio, Obersnel se neće kandidirati. Namjera mu je politički se umiroviti u isturenom smislu nakon što Rijeka odradi 2020. godinu kao Europska prijestolnica kulture, a što bi trebala biti kruna njegove političke karijere.

Nešto što će ostati iza njega u amanet nasljedniku na Korzu 16. Realno, riječ je o najvećem projektu, ali isto tako, realno, problemi koji su počeli isplivavati mogli bi zasjeniti ono što je Obersnel radio od 2000. godine. Naglašavamo da bi mogli i da je riječ o kondicionalu jer za sanaciju šteta koje se u zadnje vrijeme pojavljuju svakodnevno još uvijek ima vremena do dizanja zastora 1. siječnja 2020. godine.

Vojko Obersnel i SDP u svibnju 2017. godine prvi su put nakon 2000. godine izgubili komotnu političku većinu u predstavničkom tijelu. I na taj način poslana je poruka da građani nisu zadovoljni načinom na koji se vodi grad. Istina, Obersnel i SDP su političkim manevrima izgubljenu političku utakmicu pretvorili u dobijenu. Ipak, ako se analiziraju rezultati lokalnih izbora od 2000. godine, Obersnel i SDP itekako imaju razloga za zabrinutost. I zbog toga što im je politička podrška u padu, ali i zbog toga što im je koalicijski potencijal u predizbornoj fazi oslabio, piše Novi list.

Obersnel bio na vrhuncu političke moći 2009. godine kada  je u prvom krugu s 58,27 posto (za njega je glasovalo 27.131 birač) pobijedio kandidatkinju HDZ-a Vesnu Buterin koju je podržalo 10.165 birača ili 21,83 posto. Od te godine pa sve do danas krivulja popularnosti značajno pada. I teško griješi i Obersnel i njegovi suradnici ako misle da su za to krive samo objektivne okolnosti. Itekako su krive i subjektivne slabosti kao što je problem s kadriranjem krivih ljudi na kriva mjesta, a najbolji su primjeri direktori i direktorice gradskih tvrtki, a i neki od pročelnika i ravnatelja koji ne da se nisu proslavili, već su kroz duže vremensko razdoblje kompromitirali i gradonačelnika i cijelu gradsku upravu.

Taj negativni kapital došao je na naplatu na neposrednim izborima za gradonačelnika 2013. godine. Obersnel je dobio povjerenje 48,06 posto biračkog tijela, odnosno 17.450 birača. Znači, gotovo 10.000 ljudi je manje glasovalo za njega nego četiri godine prije. U drugom krugu pobijedio je Hrvoja Burića kao kandidata HDZ-a jer je dobio povjerenje 67,67 posto biračkoga tijela, odnosno 20.821 birač je glasovao da Vojko Obersnel bude izabran za gradonačelnika. Četiri godine nakon toga, a riječ je o svibnju 2017. godine rezultati su bili još lošiji.

Obersnel je u prvom krugu dobio 48,88-postotnu podršku, 16.490 glasova, a ovaj put nezavisni kandidat Hrvoje Burić 17,66-postotnu podršku, odnosno 7.123 glasa. U drugom krugu Obersnel je pobijedio Burića jer je 17.410 birača (55,59 posto) glasovalo za njega, dok je Burić prikupio podršku 13.371 birača (42,70 posto). Dakle, od trenutka kada je bio na vrhuncu političke karijere kada je riječ o podršci biračkog tijela, a to su prvi neposredni izbori 2009. godine do ovih zadnjih održanih Obersnel je izgubio oko 10.500 glasova. To je neoboriva činjenica, a ona se ogleda i u tome da je SDP 2017. godine prvi put izgubio većinu u predstavničkom tijelu, piše Novi list.

Foto: Hina