Saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk u današnjem slobodnom govoru u Saboru obrušio se na premijera Andreja Plenkovića u kontekstu curenja poruka vezanih uz kaznene procese koji se vode te Plenkovićeve najave da će zbog toga ići u izmjene zakona, čime bi objavljivanje takvih informacija postalo kazneno djelo.
Andrej Plenković je 1984. godine upisao tadašnji Obrazovni centar za jezike, odnosno školu iz koje su nastale tri današnje gimnazije – XVI. gimnazija, Klasična gimnazija i XVIII. gimnazija.
– Iako se tadašnji smjer zvao ‘Suradnik u kulturno znanstvenim ustanovama’ Andrej je, zapravo, bivši učenik XVI. gimnazije, pojašnjava nam sadašnja ravnateljica ove škole Nina Karković.
Jelica Galić, od davne 1993. umirovljena profesorica kemije te Plenkovićeva razrednica pak pojašnjava da je u razredu koji je pohađao budući premijer bilo 38 učenika, ali da je doslovce užitak bilo raditi s njima.
– 38 ih je bilo u razredu, a sve jedan bolji od drugoga. A zašto? Jer su prošli kroz taj klasifikacijski ispit, kojeg prethodno nije bilo jer je na snazi bila šuvarica koja je sve uništavala, prisjetila se 30-ak godina starih događanja osebujna profesorica Galić koja je predavala brojnim istaknutim ličnostima, poput rektora Borasa, bivšeg predsjednika Sabora Željka Reinera te nesuđenog obrazovnog reformatora Borisa Jokića.
Baukov slobodni govor prenosimo u cijelosti:
“11. ožujka 1981. u kantini studentskog doma u Prištini započeo je prosvjed studenata koji se par tjedana kasnije proširio u masovne demonstracije. Vlasti su uporno nastojale sakriti pravo stanje stvari pa je jedan od partijskih dužnosnika, čuvši da agencija Reuters obavještava međunarodnu javnost o tome da se nešto događa, povikao: “Zaustavite Reuters!”.
Andrej Plenković imao je tad 11 godina.
a raznim Reutersima ne treba dati da se razmašu mislio je i učenik 4. razreda Obrazovnog centra za jezike Andrej Plenković pa je u maturalnom radu napisao:
‘Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.’
Zapamtite dobro ta dva glagola – upokoriti i eksploatirati. U vrijeme kad je to napisao Andrej Plenković imao je 18 godina.
‘Poslovna zajednica grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije’ njegov je maturalni rad namijenila za stručno osposobljavanje radnim ljudima kojima je društveno komuniciranje primarna zadaća.
Maturalni, dakle ne diplomski, magistarski ili doktorski, nego maturalni mladog Andreja Plenkovića objavljen je 1989. kao knjižica u izdanju “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije”, a u svojevrsnom predgovoru je navedeno: “Ova knjiga namijenjena je nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama udruženim u Poslovnu zajednicu “Grafoimpex” za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća.”
U doba Jugoslavije mladom Andreju Plenkoviću maturalni rad objavljen je kao knjižica. Čini se, moramo primijetiti, da je socijalistička Jugoslavija prilično vjerovala u Andreja Plenkovića, jer u njoj pisati i objavljivati nije mogao baš svatko.
U svom maturalnom radu mladi Andrej Plenković prikazuje glavne karakteristike modernih sredstava masovnog komuniciranja. Rad je svakako dobro napisan i definitivno nema propusta oko citiranja, pa je tako već na početku rada citiran Umberto Eco, što znači da je mladi Plenković pratio tada najnoviju svjetsku literaturu. Međutim, nije bilo loš ni s marksističkom, pa tako Plenković piše: “Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.” (Plenković, str. 10.), javlja Index.
Plenković dalje navodi izvor “M. Zvonarević, Socijalna psihologija 1976.” te tu ulazi i u dublju analizu materije: “Međutim, Marx naglašava kako u krajnjem kraju ne odlučuje svijest (ideologija) što će i kako biti, nego cjelokupno društveno biće u smislu šeste teze o Feuerbachu da je suština čovjeka i društva u sveukupnosti društvenih odnosa. Masmedije ne treba zbog toga ni precjenjivati, a ni potcjenjivati.” (Plenković, str. 12.)
Plenković dalje (sasvim ispravno) navodi kako su svi oblici javnog komuniciranja do sada (novine, radio, televizija) jednosmjerni, ali da računala, kabelska televizija i drugi novi sustavi omogućavaju dvosmjerno komuniciranje, tj. otvara se mogućnost da se “putem najnovijih sistema elektroničkog komuniciranja počne na daljine prenositi i dijalog.” Bravo za mladog Plenkovića, jer ispada da je pisao o webu 2.0 i puno prije nego što je izmišljen običan web.
Tako Plenković dalje navodi: “Kako što tržište u području proizvodnje roba nivelira i određuje racionalnu kvalitetu i cijenu, isto tako i slobodno masovno komuniciranje, u kome će masmediji biti javne tribine na kojima se pojavljuju brojne opcije, mišljenja prijedlozi i kritike građana, kao i meritorni, racionalni odgovori, zahvaljujući čemu će pojedinci i društva biti u stanju da donose i racionalnije odluke u svim sferama rada, života i stvaralaštva, omogućit će realizaciju samoupravnog socijalističkog društva, ‘socijalizam po mjeri čovjeka’ kako su to nedavno istakli slovenski komunisti u svom partijskom manifestu.” (Plenković, str. 14-15.)
Mladi Andrej Plenković je pratio partijske manifeste u mladoj dobi. I ne samo to, nego je i opširno citirao Edvarda Kardelja, odnosno njegov članak “Pravci razvoja političkog sistema samoupravljanja” objavljen u listu Komunist: “Kada je riječ o društveno-političkom komuniciranju u samoupravnom društvu, E. Kardelj naglasio je nekoliko bitnih područja društvene komunikacije (nastavlja opsežan citat)” (Plenković, str. 15.)
Zalagao se za demokratizaciju
Mladi Plenković se, istina, zalagao i za demokratizaciju medija: “To znači da treba potpuno demokratizirati sadašnje redakcije i omogućiti svim građanima da govore drugima (kada imaju što vrijedno saopćiti). Počeci toga novinarskog preobražaja su kontakt emisije na radiju i televiziji, rubrike pisama građana u novinama itd., ali se na tome ne smijemo zaustaviti, nego zaista transformirati novine, radio i televiziju u tribine na kojima i putem kojih (kao putem telefona) građani mogu međusobno razgovarati svi, sa svima, o svemu, argumentirano i odgovorno. Tko je aksiom samoupravne transformacije novinarstva i sadašnje zatvorene politike redakcija i medija.” (Plenković, str. 17.)
Zanimljivo je da se mladi Plenković zalagao za nešto što bi danas ulazilo u građanski odgoj, pa ostaje za nadati se da će se sjetiti svog rada iz mladosti, te neke od njegovih teza uvesti u današnje hrvatske škole: “U svim bi školskim centrima trebalo uvesti jedan sintetski predmet koji bi osposobljavao sve omladince da na nov način shvate sredstva masovnog komuniciranja i što je još važnije da po tome načinu već počinju javno komunicirati.” (Plenković, str. 18.)
U svakom slučaju – pohvalno. No, zanimljivo, nisu mu se svidjele revije i magazini: “Što se pak tiče revija i magazina, oni nastoje riječju i slikom dočarati atraktivnije teme (…) Zbog toga u njima nerijetko ima i dosta iskonstruiranog života, pa čak i lažnog literarizma. Budući da su revije uglavnom usmjerene prema srednjim slojevima, one se povode za malograđanskim i ‘srcedrapateljskim’ temama kao što ih danas u izobilju imaju ‘Arena’, ‘Start’, ‘Svijet’ i brojne druge revije.” (Plenković, str. 20.)
Andrej Plenković se dotiče i televizije, no zanimljivo je kako budućnost iste opet vezuje uz Marxove teorije: “Na kraju valja dodati i predviđanja futurologa (a Toffler i drugi) kako će razvijena dvosmjerna televizija uskoro omogućiti i pojavu TELEPARLAMENTA, što će dovesti i do uspostavljanja neposredne demokracije, asocijacije slobodnih proizvođača (Marx) u kojim društvenim oblicima je tek moguće prevladati svako posredništvo (…)” (Plenković, str. 28.)
Na kraju Plenković navodi: “Samoupravni sistem masovnog dvosmjernog komuniciranja građana pretpostavlja sudjelovanje cijelog društva, a ne samo jednog malog njegova dijela kao što je to bio slučaj u klasnim sistemima informiranja, dojavljivanja i diseminacije ‘radi znanja i ravnanja’ puka. Da bi se ovome zadatku odgovorilo, bit će nužno još od osnovne škole educirati učenike za aktivno ovladavanje komunikativnim kompetencijama suvremenog čovjeka samoupravnog društva.” (Plenković, str. 32.)
Naslovna fotografija: Hina