Novosti o aferi Zambija: Spominju Kobonga i muguća plaćanja koja su se pravdala “troškovima postupka”

Novosti o aferi Zambija: Spominju Kobonga i muguća plaćanja koja su se pravdala “troškovima postupka”

Novinarka Nataša Škaričić piše o posvojenjima iz Konga i suđenju osmero Hrvata koji su se nedavno vratili iz Zambije. U tekstu se opravdavaju postupci osmero Hrvata koje se opisuje kao neinformirane, lakomislene i dobronamjerne. Prenosimo najzanimljivije dijelove teksta koji je objavljen u Novostima.

“Najveći dio informacija koje su mediji puštali dobiven je posredno, što je u digitalnoj eri vrlo neobično i moglo je potaknuti ekstremnu produkciju egzotičnih teorija zavjere. U veljači ove godine Jutarnji je list od AFP-a prvi prenio izjavu Gauthiera Luyele, službenika za zaštitu djece u kongoanskom Ministarstvu za obitelj i djecu, koji je kategorički tvrdio da nema sudskih izuzetaka od 2017. godine i odluke DR Konga da stranci u toj zemlji ne mogu legalno posvojiti djecu. S druge strane, poznati su nerazjašnjeni izuzeci u SAD-u i rijetkim zemljama EU-a, kao i upute nekih kongoanskih odvjetničkih društava po kojima je za svako posvajanje nadležan sud za maloljetnike koji može razmatrati i slučajeve koji odstupaju od Obiteljskog zakona.

“Kongoanski građanski zakon ostavio je sva pitanja koja se tiču djeteta u nadležnosti suda za maloljetnike. Članak 99. Zakona o zaštiti djece propisuje da je ‘dječji sud jedini nadležan za razmatranje situacija koje odstupaju od zakona, a u koje je uključeno dijete'”, stoji na stranicama kinšaskog odvjetničkog društva Avocat Kalenga & Associés.

Treći faktor su međunarodne konvencije i antitrafficking upute koje su izričito protiv pokušaja posvajanja djece u zemljama koje nisu potpisnice Haške konvencije, jer je rizik trgovine djecom u takvim zemljama ogroman. U zajedničkoj izjavi UN-ovog Odbora za prava djeteta, Odbora za prisilne nestanke i specijalnog izvjestitelja UN-a o nezakonitim posvojenjima iz 2022. godine stoji da potpisnice moraju zabraniti međudržavna posvajanja u privatnom aranžmanu i osigurati da se ona odvijaju isključivo kroz akreditirane agencije. U izvještaju nizozemske nevladine organizacije Terre des Hommes opisuje se kako je DR Kongo, još 1990-ih godina suočen s vlastitom nespremnošću da se nosi s vrtoglavim porastom zahtjeva za međudržavno posvajanje, nastavio izdavati potvrde o posvojenju, ali su nadležna tijela od 2013. godine uglavnom odbijala odobriti izlazne vize djeci, sve dok pritisak iz zemalja primateljica nije doveo do popuštanja u 2015. godini.

Što se, dakle, ovdje desilo? Hrvatska je propustila informirati zainteresirane posvojitelje da u Kongu dolaze na pravno i moralno problematičan teren i tako smo postali rekorderi u posvajanju kongoanske djece. Naši su sudovi automatizmom legalizirali sve što je došlo iz te zemlje; Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike bilo je potpuno nezainteresirano, a ista je razina indiferentnosti prenesena i na centre socijalne skrbi.

Osmero posvojitelja živjelo je u blaženom neznanju koje im je pružila država: informirani su da se parovi godinama obraćaju domu za nezbrinutu djecu u Kongu koji vodi suradljivi ravnatelj Emmanuel Kabonga, a plaćanje su – ako ga je bilo – opravdali troškovima postupka. Njihova je lakomislenost i dobronamjernost na sudu u Kinshasi vjerojatno postala očita, pa su pušteni da uživaju u slobodi i roditeljstvu jer bi sve drugo bilo tragično pogrešno. U propustima države koji su doveli do toga da zamalo postanu žrtveni jarci sretna je okolnost još i to što je Hrvatska mala, pa se neslužbeno zna da nikada nijedno dijete nije posvojeno da bi bilo iskorišteno. Ali to nije opravdanje za nemar institucija prema tom pitanju i očito nepoznavanje elementarnih činjenica o statusu te djece.

S periferije kapitalizma, Hrvatska se prema kongoanskoj djeci ponijela kolonijalistički, kao zemlja spasiteljica, nezainteresirana za pitanje jesu li neko dijete i njegovi roditelji htjeli biti spašeni ili je netko unesrećen odvajanjem od bioloških roditelja. To je, vjerojatno, mnogo bolja tema za medije od bofl spektakla, duela i ostalih sparing formi koje sebi mogu priuštiti Božo Petrov, Vesna Vučemilović i ostali širitelji političkog crnila na stranačkoj sceni”, piše Nataša Škaričić.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Nenad Bakić: Ovo su razlozi zašto trebate tužiti Faktograf. Oni su obični ceznori

Foto: HRT