Književnica Alida Bremer jedna je od rijetkih javnih osoba koja je stala u obranu mladog dizajnera Sjepan Pranjković koji je dobio prvu nagradu na natječaju za dizajn kune koja bi se trebala naći na euru. Njezin tekst prenosimo zato što ovu nevjerojatnu priču sagledava iz sasvim drugog kuta.

“Ovaj dizajner je koristio predložak isto kao i onaj koji je koristio fotografiju Tesle. A kako inače? Potpuno normalan postupak u dizajnu. Dizajn osim toga nije rađen u komercijalne svrhe, te će cijena prava na korištenje fotke biti stotinjak eura. Da je znao da će pobijediti na natječaju, kupio bi ju, ovako ju je vjerojatno namjeravao kupiti, ako pobijedi, ali ga je preduhitrila ova nevjerojatna hajka. Napada ga se i za izbor motiva! Kriv je što se žiriju svidio njegov rad! Javni linč, nevjerojatno brutalan i hladnokrvan progon jednog čovjeka.

Ovi kojima se motiv kune ne sviđa mogli su s Antifa-plakatima pred vladu, a ne proganjati nekoga tko radi dizajn po zadanom motivu. Pitanje: Tko su oni koji su pokrenuli tviteraški napad? Da nisu eventualno kolege, čiji radovi nisu ušli u izbor ili koji se nisu imali hrabrosti natjecati? Ne bi bilo prvi put da hajka nastane u krugovima zavidnika.

Drugo pitanje: Kad bismo poznavali sve radove pristigle na natječaj, možda bismo doznali koliko njih je koristilo već postojeće – i još neplaćene – fotke kune s interneta?Treće pitanje: Gdje su novinari da ispitaju pozadinu nečeg što se po tviteru pretvara u “slučaj” i da postave par stručnih i logičnih pitanja?Kad je moj austrijski izdavač birao fotku za cover mog romana, prvo je dizajner napravio prijedloge (s fotkama s interneta) i kad je jedan prijedlog konačno izabran, izdavač se obratio nositeljima prava i kupio fotku za 120 eura (a knjiga se prodaje, dakle služi u komercijalne svrhe, za razliku od kovanice).

Fotke nisu kupovane prije odluke o tome koji se prijedlog bira! I nikad se ne kupuju prije! Ne bi me čudilo da je i u ovom slučaju iza svega stajala ta jednostavna logika: Ako ovo pobijedi, kupit ću prava za fotku. Da nije prošao na natječaju, to bi bio samo jedan crtež, koji završava u smeću. Pogodilo me je gledati kolike tisuće korisnika interneta uživaju u linču jedne mlade i talentirane osobe.

Misle li da dizajneri nemaju osjećaja? Da je ovakvo ismijavanje i ruganje samo dan nakon što je dobio priznanje psihički izdrzljivo? Misle li da mladi dizajneri žive kao bubrezi u loju, pa im ništa ne znači ova rijetka prilika javnog natječaja? Bešćutno, a bez ikakve provjere o čemu se zapravo radi”, ističe Alida Bremer.