“Hrvatska je treća u svijetu. Zasluženo je uzela ono što joj pripada.
Ako sam neku selekciju s takvom pozornošću pratio, osim Srbije (vrlo kratko), to je ona koju vodi Zlatko Dalić. Od Maroka do Maroka, od prve utakmice na turniru, pa sve do one spomenute za broncu. Ukupno sedam.

Tanka je granica između uspjeha i neuspjeha, što su naši susjedi najbolje osjetili na vlastitoj koži, a nema sumnje da su umalo pali u ponor. Bio je to kod promašaja Romelua Lukakua, jedanaesteraca s Japanom, tri minute prije kraja produžetka protiv Brazila, ali preživjeli su sve. Sreća je faktor, ali kada se ponavlja onda ne može biti slučajnost.

Nije slučajno da su Maroku u dvije utakmice samo Hrvati skrivali loptu, da su mu ubili tranziciju, što u većem dijelu utakmice nije uspjelo Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, pa ni Francuskoj. Očito je “netko” iz hrvatskog tabora dobro skautirao afričku selekciju i prije prvog okršaja na Al Baitu te je na kraju iskovao broncu u smirujućoj utakmici”, piše novinar Blica koji je cijelo Svjetsko prvenstvo pratio Hrvatsku.

“Dugo je trajalo slavlje Hrvata. Prvo na terenu kada su dobili brončane medalje, a potom i u svlačionici. Oko dva sata slavili su trijumf i drugu svjetsku medalju zaredom, barem oni nositelji koji nisu bili “rezervirani” za medije. Uglavnom su to mlađi momci poput Lovre Majera, Borne Sose, Joška Gvardiola, nešto iskusnijih Josipa Juranovića, Brune Petkovića, a do ostalih je teško doći. Duga je tema zašto je to tako, što najviše ide an dušu samim igračima.

Sada je pred nas stao Mislav Oršić, tvorac pobjede nad Marokom, koji je govorio o svojoj “kifli” u suparničkoj mreži, ali i o Siniši Mihajloviću rekavši da je odlazak takve legende veliki gubitak za sve jer je bio igrač koji je ostavio trag.

“Kupio” nas je tip iz zagrebačkog Dinama, vidjelo se da ne priča iz kurtoazije. Polako iz svlačionice izlaze najveća hrvatska imena, trešti glazba s mobitela, slavi se, a među posljednjima je Luka Modrić.
Čovjek koji rijetko daje izjave sada je izašao pred hrvatske i srpske novinare, možda nas je i više… Kreće priča o podvigu, as Real Madrida spojio je svjetsko srebro i broncu, ali i želi zlato na koje će krenuti u napad već na ljeto od polufinala Lige nacija.

EURO je predaleko, ne zna hoće li moći odgovoriti Hrvatskoj 2024., ali kad vidite da mu oči zasjaju na spomen, jasno je da se neće lako predati. I dok je on veselo pričao o svemu tome, s primjetnim ponosom i srećom u glasu, morao sam mu “ubiti” raspoloženje.

Naravno, Modrić ima težinu, s vrhunskom klasom i godinama, komentirati prerani odlazak našeg Mihe. Odmah je promijenio lice i nije mogao sakriti tugu zbog smrti asa svjetske klase. Primjetno je da mu je teško o tome govoriti.

-Baš nas je šokirala ta vijest, koliko god smo znali da je loše, on se borio. Nadali smo se da će se izvući, ali nije se dogodilo ono što smo htjeli. Šokiralo nas je, mogu samo izraziti sućut obitelji. Neka počiva u miru Božjem – rekao je Modrić.
Luka Modrić pokazao je da nije as samo na terenu, već i izvan terena. Kapa dolje za sve što čini za Vatrene, da je pravi primjer uzornog sportaša i suprotnosti od onoga kako se ponašao njegov suigrač Dejan Lovren.

U ovih gotovo 10 godina koliko sam u novinarstvu nisam svjedočio divljačijoj sceni od one koju je priredio Lovren. Je li zbog toga što je utakmicu odsjeo na klupi ili zbog nečeg trećeg, iskusni stoper Zenita nije želio s nama rezimirati dojmove, iako je samo nekoliko metara ranije govorio za strance.

Htio je samo proći pored nas kao pored turskog groblja i to je legitimna njegova odluka, ali ga je smijeh kolege iz Hrvatske vratio. Uspio je shvatiti, što je pravi podvig, da su mu se podrugljivo smijali.

-Sram vas bilo, trebali biste biti sretni – vikao je na njih Lovren, na što je dobio odgovor da su sretni i da priča nije istinita.

-Niste ponosni, niste vjerovali u ovaj uspjeh. Smrade jedan – počeo je povišenim tonom vrijeđati Lovren, prije nego što mu je kolega iz Splita mirno objasnio da se igrač tih godina ne bi smio tako ponašati.

Nitko ne zna zašto je imao takav ispad. Možda iz animoziteta prema novinarima, iako često zna stati pred njih, možda zato što polako gubi mjesto u prvoj postavi ili možda zato što ne vjeruje dovoljno u sebe. A trebao bi, pokazao je u Kataru da i dalje igra odličan nogomet.

Međutim, nije to ono što je važnije. Jer kako kaže Andrejka u kultnom filmu “Montevideo, Bog te video”, “Ponekad je samo bitno kakav si čovjek…”. Lovren je pao na tom ispitu u noći iza nas.

Trebao bi se barem ispričati, a ne da to umjesto njega rade glasnogovornici iz Hrvatskog nogometnog saveza i (neuspješno) “peglaju” njegovu glupost u noći kada je djelomično zasjenio uspjeh naših susjeda.

Najmanje što može učiniti je ispričati se i priznati svoju grešku”, zaključuje Blic.

Foto: Hina