U javnom životu prava je poplava onih koji o sebi govore u trećem licu, ponajviše su to političari, a ima ih i u estradi i u sportu, piše Novi list. Je li riječ o manjku obrazovanja ili perfidnoj  tehnici koju koriste lažljivci?

Kad zagrebačkog gradonačelnika pitaju želi li on počasni doktorat koji mu rektor Damir Boras hoće dodijeliti, onda on odgovara smišljenim sloganom: “Samo budale pričaju o sebi. Bandiću ne trebaju nagrade, nego nagrade trebaju Bandića”, odgovorio je. Eto, neće on pričati o sebi nego o nekom trećem – o Milanu Bandiću.

Na pitanje hoće li se ispričati zbog izjava o ženama gradonačelnik Milan Bandić je odgovorio u trećem licu. “Bandićev altruizam koji živi cijeli život je širok i velik. Oni koji se ne mogu uklopiti u taj altruizam, ja im nisam kriv. Tko se prepoznao u tome, prepoznao se, tko nije – Bože moj”, rekao je Bandić.

Ili, “jel vi znate da Bandić svima da? Ja da sam žensko bio bi najbolje žensko!”

Ili, “napisali ste puno članaka o Bandiću, a Bandić je najjednostavniji čovjek u Hrvatskoj”. “Milanu Bandiću reći da se boji medija je kao ribi reći da ne zna plivati”.

Prije nekog vremena je psiholog Ivan Modrušan ovu neobičnu pojavu lijepo opisao. Modrušan je povukao paralelu s francuskim kraljem Lujem XIV. “Luj XIV. je rekao ‘država to sam ja’. Dakle, kada se obraćate meni obraćate se državi, a ne pojedincu.”

Ali, Bandić kaže da on nije kao Luj XIV. Evo: “Nije Milan Bandić grad, nisam ja Luj XIV. L’etat, c’est moi. Tim ljudi koji je Milan Bandić stvarao i zajedno s njima pobjeđivao je tim na koji ja računam”, ustvrdio je gradonačelnik.

Profesor Modrušan tumači da je u mnogim jezicima to skretanje forme bilo običaj. U Zagorju kad se mlada osoba obraća starijoj onda joj se obraća u trećem licu. Npr., ‘kaj su babica rekli’, ta osoba ne pita direktno ‘bako što si ti rekla’.

Ta distanca je na neki način dio običaja i služi nekoj svrsi. Ona je ponajprije potrebna onome tko čuva svoj položaj, pa Bandić, u skladu s tom psihologijom ili običajima, kad govori o Bandiću zapravo govori o nekome tko je kultura, autoritet i moć, a ne o samom sebi, tvrdi Modrušan.

“Ako imate nekoga tko bolje pjeva od Miše Kovača, onda će se Mišo Kovač povući”

“Ne treba se nitko bojati Milijana Brkića. Milijan Brkić nije nikakav vođa struje, niti lijeve, niti desne unutar HDZ-a. Ja bi volio kada bi razgovarali o tome tko je od članova dužnosnika HDZ-a za to da HDZ ide naprijed sa svojim programom i sa svojim aktivnostima, te na taj način da doprinosi kvaliteti života i stabilnosti Hrvatske”, govorio je Milijan Brkić, još nešto prije afere sa sms-ovima koja je izbila u rujnu prošle godine, hapšenjem Franje Varge i Brkićevog vjenčanog kuma Blaža Curića.

“Vrijeme će pokazati je li Brkić falsificirao svoj diplomski rad!”, autoritativno je prije nekoliko godina komentirao Milijan Brkić vijest da mu je Visoka policijska škola zbog plagiranja diplomskog rada poništila stručnu spremu.

“Vi kažete i pozivate državne institucije i službe i kažete – Uskoče, Državno odvjetništvo, policijo, pravna državo, hapsite Mamića! I onda, što nije običaj, jer politika vrlo rado zajaše na valu medija, i politika i pravosudna tijela ne hapse Mamića jer nemaju elemenata da ga hapse! Pa nije vaš posao da zovete državne službe da hapse Mamića! Pa nije vaš posao da pozivate ministarstva kao što je Ministarstvo znanosti i sporta da mijenja zakone o sportu protiv Mamića”, na taj je način Zdravko Mamić spočitavao medijima da propitkuju i kritiziraju njegov posao i huškaju na njega DORH i policiju.

Pojava je skoro učestala kad je riječ o nekim nogometašima iz reprezentacije Ćire Blaževića koja je na Svjetskom prvenstvu 1998. osvojila broncu. Predsjednik HNS-a Davor Šuker za sebe govori: “Davor Šuker je brand” a njegov kolega Igor Štimac da “Igor Štimac nema devet lica, on stoji iza svojih postupaka”. Sličan način izražavanja, dok ga je bilo u javnosti, svojevremeno je upotrebljavao Tomislav Merčep. Zaista legendarni pjevač Mišo Kovač je jednom izjavio “ako imate nekoga tko bolje pjeva od Miše Kovača, onda će se Mišo Kovač povući”. Od političara su tu još Darko Horvat, Željko Kerum a o sebi u trećem licu katkad govori i sindikalist Vilim Ribić.

“Kad govorite o sebi u trećem licu, distancirate se na neki način od onog što ste sami rekli”, kaže Ankica Mamić komunikacijska stručnjakinja. Dodaje da su to ljudi koji imaju izvjestan problem s doživljavanjem sebe na određenoj funkciji. Smatra da se često radi o ljudima koji slute da nisu dorasli svojoj funkciji. Nerijetko su to i ljudi koji vole lagati. I to su ljudi koji prije ili kasnije uđu u sukobe s medijima. Svako propitkivanje onoga što oni rade, doživljavaju napadom na sebe, a to naravno najčešće nije slučaj, govori Ankica Mamić.

“Ti ljudi o sebi toliko dobro misle da si ne mogu govoriti više ‘ti’ nego ‘vi’ pa onda skoro da idu na ‘oni’. Ide to uz neku umišljenost, uz neki doživljaj vlastite veličine. To je primitivni oblik izražavanja i primitivni oblik doživljavanja vlastite važnosti”, rekla je psihologinja Mirjana Krizmanić. Dodaje i da je taj način izražavanja karakterističniji za manja mjesta. “Smeta kad čovjek čuje takvo izražavanje. I ne očekuješ više taj nivo”.

Jedna je studija Univerziteta u Michiganu pokazala da kad su ispitanici govorili o nekim za njih dosta lošim događajima iz svoje prošlosti, da su osjećali niži nivo stresa i bolje su kontrolirali svoje emocije kad su o sebi govorili u trećem licu. Možda je i to jedan od razloga zašto naši političari i javne osobe govore o sebi u trećem licu kada su pod pritiskom.

Foto: Admir Buljubašić/Hina