U HRT-ovoj emisiji Peti dan komentatori su raspravljali o uzrocima i rješenjima problema romske zajednice u Međimurju. Svi prisutni su se usuglasili oko potrebe pronalaženja pragmatičnog rješenja, bez politizacija i bez pozivanja na status žrtve. U protivnom je moguća anarhija.

Petar Tomev Mitrikeski rekao da problemu treba pristupiti “prvo s one ljudske komponente a drugo s one realne komponente.”

“Tu kao čovjek ne možete nad tim ne osjećati suosjećanje. To ne može biti ljudski način života. A realna komponenta je zašto je to tako.”

“Ovdje se samo želim osvrnuti na dvije stvari. Je li istina da se kriminal može pripisati pojedinim članovima romske zajednice, u onim stopama o kojim se govori, posebice u Čakovcu i u Međimurju. I druga stvar, što u tom kontekstu romski zastupnici u Saboru mogu napraviti.”

“Ne radi se o tome da netko u novinama to napumpava.” rekao je Tomev Mitrikeski, čitajući policijske statistike. “U romskom naselju Tučišće u pet godina se dogodilo 170 krađa a u petnaestak kilometara udaljenom Oporovcu gdje romskog naselja nema samo 5. To može upućivati na ozbiljne stvari. Onda imate drugo izvješće koje je sam pomoćnik ministra izdao gdje, na osnovu anketiranja 500-600 ljudi po romskim i hrvatskim naseljima stvarno imate kriminal koji je povezan s romskom zajednicom.”

Inzistirao je da institucije trebaju te podatke predstaviti javnosti i da se o tome mora razgovarati. Ali dodao je da je “još važnije za cjelokupnu hrvatsku javnost kako će se zastupnici romske manjine postaviti. Ja mislim da je tu gospodinu Kajtaziju stvar vrlo jednostavna. On treba stalno raditi na tome kako da poboljša način da se ljudi koji su kriminalci a dolaze iz romske zajednice procesuiraju, bez da se optužuje državu i ne znam koga da ih procesuiraju zato što su Romi. Pa ako čovjek ukrade bicikl, nema nikakve veze je li Rom ili Hrvat ili Englez ili Japanac.”

“Pročitao sam nekakav napis na Lupiga da je (prosvjed) usmjeren protiv Roma. Ok, možda kod nekih ljudi koji su tamo govorili i je, ali vi prvo to trebate dokazati da biste nekoga optužili. Mi imamo statističke podatke.”

Po pitanju školstva je rekao “Ja bi tu možda bio najrigorozniji” citirajući podatak da četiri od pet djece iz romske zajednice u Međimurju nemaju osnovnu školu.

Nino Raspudić je rekao da ne misli da su Romi getoizirani. “Oni su se slobodno nastanjivali gdje su htjeli, gradili su kuće, bespravno. Kuće su poslije legalizirane i za to nisu morali plaćati trošak kakav su plaćali ostali Međimurci.”

“Ono što je meni fascinantno je koliko dugo taj problem traje, koliko dugo se gurao pod tepih i da se ni sada ne govori o sankcioniranju onih koji su trebali rješavati taj problem a nisu djelovali.”

“Očito je da je sada stvar prevršila mjeru. Ono što se ne smije dozvoliti je da za par godina dobijemo neku vrstu mađarskog Jobbika, dakle nekakve paravojne ili parapolicijske formacije sastavljene od građana ili građanskih ophodnji.” Rekao je da je situacija slična u Italiji, “gdje ljudi kojima je prekipilo i koji su izgubili vjeru u sustav uzimaju pravdu u svoje ruke. Tu bi nastala jedna spirala nasilja.”

“Mislim da je prosvjed dobar, opravdan, da je bio civiliziran i da bi ovo mogao biti početak rješavanja problema. Želim biti optimističan.”

“Ja sam sklon varijanti radikalnog individualiziranja. Uopće ne bi nikoga promatrao kao Roma ili Hrvata nego isključivo kao građanina gdje svi imamo ista prava i iste odgovornosti, gdje smo svi jednaki pred zakonom. Ne može se dogoditi na policija nekoga sankcionira zato što nije upalio svjetla na automobilu po danu, dok sto metara dalje netko drugi vozi neregistriran kombi a policija se ne usuđuje kazniti ga i ući u to naselje” rekao je Raspudić, uz opasku da romska naselja postaju “no-go zone” usred Hrvatske.

“Ali tu dolazimo do konceptualnog problema. Pristup koji kreće još od francuske revolucije, deklaracije o pravima čovjeka i građana, svi građani su jednaki pred zakonom, nepovredivost privatnog vlasništva, kao svetog i neotuđivog prava.”

“A kasnije se, u ovoj postmodernoj politici gubi taj pojedinac kao građanin jednak pred zakonom. Sve više se govori o specifičnim zajednicama, za koje bi onda trebali važiti specifični zakoni i specifična pravila. Pa se tu javlja čitava klasa samozvanih posrednika koji se ljute zašto oni nisu pozvani, a godinama ne rade ništa rješavanju tog pitanja.

“Što bi sad ja trebao ako me policija zaustavi a nisam upalio ta svjetla usred bijela dana, trebam li ja koga zvati? Gradonačelnika mog grada? Mjesnog biskupa? Bi li trebao zvati društvo sveučilišnih nastavnika ili udrugu Mostaraca u Zagrebu ili predstavnike veteranske košarkaške ekipe Župe Svetog Marka Križevčana? Otkud uopće pomisao da je tu nužna instanca nekog posredništva između građanina Hrvatske, a to je svaki taj Rom u Međimurju i zakona koji se odnosi na njega kao i na sve ostale?”

Spomenuo je i da prva vijest o romskim naseljima bila vezana za pse, a ne za djecu “koja su zapuštena, zlostavljana, ne idu u školu”. Dodao je i da misli da voucheri nisu dovoljno radikalno rješenje “jer se i s njima može mešetariti”, te da je bolje osnovne potrepštine izravno dostavljati na kućni prag.

Marija Selak je upozorila da se nacionalne strategije mogu negativno odraziti na pojedine zajednice. “jedna od politika koju vlada provodi prema socijalno osjetljivim slučajevima je ta kvantitativna. Ona otprilike znači što više članova obitelji, to više novaca u kuću, to više dječjeg doplatka, to više socijalne pomoći.” Tada se može dogoditi da se nekome isplati imati djecu. “onda djeca mogu postaju sredstvo, a ne svrha, i to se može zloupotrebiti.”

Selak je spomenula i raniju punoljetnost kod Roma. Detektirala je i licemjerje onih koji govore da se o Romima ne smije govoriti generalno, a istovremeno se kao Međimurci proglašavaju naprednijima i tolerantnijima od ostatka Hrvatske. “Kakav je taj ostatak Hrvatske da se o njemu može govoriti generalno?” pitala se Selak.

Aleksandar Musić “Kako razbiti taj začarani krug? Treba ti jedna do dvije generacije koje će barem malo drugačije živjeti uz pomoć većinske zajednice. Jedan element je svakako to da se pomoć daje na kućni prag. Drugi je da se složi sustav sveobuhvatnog stipendiranja, osjetno snažniji nego što ideš prema većinskoj zajednici, i za srednju školu i za visoko obrazovanje. Romi su gotovo nepostojeći u visokom obrazovanju.”

“Naravno da je tu i element provođenja zakona. Ne može regularna policija ne moći ući u romsko naselje, da ide samo interventna. Dakle umjesto patetike krenuti agresivno, i tu će se vrlo brzo iskristalizirati tko želi drugačiji život a tko ne želi. Mimo priča o fašizmu, antifašizmu” zaključio je Musić.

foto: Youtube