Umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs našao se pod žestokom verbalnom paljbom zbog potpisa na pismo predsjedniku Milanoviću,kojim se traži pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača,bivših čelnika Službe državne sigurnosti u SR Hrvatskoj, osuđenih kao pomagače u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Rojsu taj čin milosrđa, kako ga on naziva, najviše zamjeraju politički istomišljenici s desnice. 

O jednog od njih, Denisa Šešelja, aktualnog vijećnika u Općinskom vijeću Slivna i predsjednika udruge živopisnog imena “Udbomlat”, Rojs se očešao u emisiji “Nedjeljom u dva”, kazavši da nije on udbaš, “nego Šešelj koji ga za to proziva”. Šešelj je to, kao relativno mlad čovjek koji nema apsolutno nikakve veze s davno prohujalim vremenima, bez problema demantirao na svom Facebook profilu, pa za “Slobodnu” pojasnio sve što je vezano uz djelovanje komunističke tajne policije, a o čemu Posušak Ćesić, gostujući kod Stankovića, nije progovorio ni riječi, iako sigurno puno toga zna, veli Šešelj, piše Slobodna Dalmacija.

– Sami počeci djelovanja Službe, kako se još Udbu nazivalo i naziva, vežu se upravo uz Rojsov rodni kraj. Poznato je da je u njemu bilo puno ustaša i da su se ljudi iz zapadne Hercegovine žestoko protivili svakoj Jugoslaviji. Zato su upravo tu tajne službe odmah nakon Drugog svjetskog rata tražile svoje jatake. To im nije bio veliki problem jer se taj svijet, koji je redom bio strašno siromašan i našao se na poraženoj strani, moglo ucjenjivati na sve moguće načine – kaže Šešelj.

Zaigrali na Tuđmana

– Škrta zemlja, puno djece i gladnih usta, a mentalitet morlački, dinarski. Ljudi su to žilavi, snalažljivi, okrenut će sve oko sebe da bi preživjeli, i jasno je da je onda bilo i takvih koji su se za novac bili spremni prodati udbašima. Zato su u samom vrhu Službe državne sigurnosti važnu ulogu igrali upravo neki Hercegovci, poput čuvenog Stanka Čolaka ili Mirka Praljka iz Gabele, oca Slobodana Praljka, a o tome da je čak i jedan hrvatski ministar obrane surađivao za KOS u doba Jugoslavije, reći će vam svaki viđeniji hadezeovac u privatnom razgovoru, ali to nikada neće ponoviti javno – veli Šešelj.

Denis kaže da su tako mahom djeca ustaša, upravo kroz obavještajni sustav, postala važnim polugama jugoslavenskoga komunističkog sistema. 

– I to naročito kroz djelovanje u inozemstvu, među političkom emigracijom. Prvo ih se tamo infiltriralo kao doušnike, da bi pred kraj komunizma, kasnih osamdesetih, praktički ovladali manje-više svim hrvatskim političkim organizacijama u inozemstvu. Bili su doslovno njihovi lideri ili članovi najužeg vodstva. Zato bez problema dolazi do dogovora glavnih ljudi SDS-a na čelu s Josipom Perkovićem i njegovih suradnika “na vezi” u emigraciji uoči prvih izbora u Hrvatskoj, a koji su kao takvi dobili jasnu naredbu: “Tuđman je naš, na njega igramo” – veli Šešelj, pa podsjeća da su se upravo zato svi Udbini ljudi u inozemstvu, “u paketu” i u njihovu aranžmanu, vratili u domovinu.

Kasnije tu slijepo provode politiku Franje Tuđmana, nekadašnjeg, kako ističe Šešelj, majora OZNA-e. Posebno su agilni kad je BiH u pitanju.

– Može li biti slučajno da su ama baš svi Hrvati iz tzv. šestorke koja je završila u Haagu imali veze s Partijom i da ih je predvodio također bivši komunist Mate Boban? Od svih tih silnih nacionalista po Hercegovini, Herceg-Bosnu vode sve redom bivši partijski kadrovi, povezani s agentima nekadašnje Udbe u hrvatskom sigurnosnom sustavu. I od svih mogućih generala u Hrvatskoj, Gojko Šušak u Hercegovinu za zapovjednika dovodi, pazite sad, jednog režisera i glumca, Slobodana Praljka, čiji je otac bio moćnik u Službi državne sigurnosti. I kad Praljak diže ruku na sebe, Radovan Karadžić u Haagu plače, jer su, ako ne znate, bili jako dobri prijatelji. I kumovi! Oni koji ne vjeruju u to, neka pogledaju na YouTubeu svjedočanstvo Luke Karadžića, Radovanova brata.

Evo, što on na tu temu kaže za srpske medije: “Radovan mi je često spominjao Slobodana. Kad me je upoznao s njim, predstavio ga je kao čestitog i dobrog čovjeka. Dva puta sam ga sreo i u Haagu, vidio sam koliko je bio blizak s Radovanom. Oni su se družili i bili su bliski i prije nego što je rat počeo. Radovan mi je pričao da je svaki put kada je išao u Zagreb na seminare, simpozije ili književne večeri, spavao u Slobodanovu stanu. Isto tako, kada bi Slobodan dolazio u Sarajevo, on i njegova žena bili su gosti kod Radovana. Znači, baš su bili dobri prijatelji, kao braća”, ispričao je Luka Karadžić.

Zbog mreže agenata iz bivše Jugoslavije, koja je u ratu premrežila Hrvatsku i BiH, stradali su i pripadnici HOS-a predvođeni Blažom Kraljevićem, nakon čega se zametnuo rat između Hrvata i Muslimana.

– Tu su dosta upliva imali bivši agenti KOS-a. I djelovali su u sva tri naroda. Da su svi oni surađivali bez obzira na kojoj su od zaraćenih strana bili, svjedoči i Božo Spasić, bliski suradnik Stanka Čolaka, koji je, kao bivši visoki dužnosnik SDS-a, kazao da je Željko Ražnatović Arkan, kojeg je ovdje bio uhićen na samom početku rata, pušten čim je zaprijećeno kako će se javno objelodaniti sve o vezama nove hrvatske vlasti s udbašima i političkim emigrantima s kojima su desetljećima šurovali u inozemstvu – ističe Šešelj.

Vlado & Vice      

Na koncu, ističe naš sugovornik, bivši komunistički kadrovi i hrvatski politički emigranti koji su surađivali s jugoslavenskim tajnim službama toliko su se međusobno isprepleli da danas zajedno sudjeluju i u komemoriranju žrtava križnog puta.

– Pazite sad, nekadašnji jugoslavenski državni tužilac Vladimir Šeks danas je član počasnog Bleiburškog voda?! – čudi se Šešelj kako poznati političar iz redova HDZ-a, za koga se zna da je surađivao sa SDS-om, o čemu su objavljeni brojni napisi, danas s Vicom Vukojevićem, kojeg su jugoslavenske vlasti zatvarale trinaest puta, oplakuje one koje su partizanske snage likvidirale nakon rata, a da im se ni groba ne zna.

Činjenica je, kaže Denis Šešelj, da su obavještajni kadrovi iz pokojne Jugoslavije na prvim izborima 1990. bili izravno umiješani u sve političke procese.

– Nije bilo, praktički, političke stranke u čije djelovanje oni nisu umiješali svoje prste, a da bi ih u konačnici doveli do raskola za interes HDZ-a. Takvo što se dogodilo čak i jednom HSLS-u, a posebno pravaškim strankama. O tome je dosta pisao novinar Željko Peratović. Na kraju, zašto Rojs nije objasnio gledateljima da su najčešće djeca ustaša iz Hercegovine bila vrbovana od strane Službe? Tko je izvršio atentat na Maksa Luburića? Pa upravo ustaški sin – kaže Šešelj, i konstatira da pravilo “jednom agent, uvijek agent” očito funkcionira bez iznimke.

– Ti su ljudi zapravo samo promijenili državu i gospodara, a nastavili djelovati na isti način, koristeći metode iz onog sustava – zaključuje Šešelj, piše Slobodna Dalmacija.

Foto: Hina