Što čeka premijer Plenković? Zašto po kratkom postupku ne izbaci iz Vlade ministricu Blaženku Divjak koja od prvog dana svog mandata nije bila prava osoba za jedan od najbitnijih resora u zemlji, a svojim ponašanjem i djelovanjem u posljednjih nekoliko mjeseci pokazuje samo one osobine, jer drugih po svemu sudeći i nema, koje je potpuno diskvalificiraju za sadašnju funkciju.
Nevjerojatno je da Ministarstvo obrazovanja vodi političarka koja dolazi iz stranke koja na prilično nerazvijenom hrvatskom političkom tržištu ne vrijedi niti dva posto, s tendencijom snažnog pada. Ako je HDZ već morao raditi kompromis da “skuca” kakvu takvu većinu nakon odlaska Mosta iz Vlade, onda je barem trebao voditi računa o tome da član tima iz posve nebitne stranke pokazuje elementarnu lojalnost prema većinskom partneru, Vladi i premijeru Plenkoviću. Divjak ne samo da nije pokazivala lojalnost, nego je mimo znanja predsjednika Vlade i cijelog tima napadno šurovala sa sindikatima i obećala im povišice. Zlatno je pravilo da ministri u bilo kakvim pregovorima s trećom stranom zastupaju Vladu i da oni provode rezove i nepopularne poteze, a da predsjednik Vlade nastupa kao pomiritelj i velikodušni Djed Božićnjak. Ministrica je svojim politikantskim i populističkim pristupom pretvorila premijera u Grinch koji je učiteljima ukrao ne samo Božić nego i osnovno ljudsko dostojanstvo. Premijer još i može tolerirati da se neki ministar ne želi žrtvovati za njega, ali nikako ne može prihvatiti da ministar otvoreno opstruira njegovu politiku.
U tom paklenom planu, koji svesrdno podržavaju i neki mediji koje ministrica Divjak plaća javnim novcem, “zatucani HDZ-ovci” i njihov premijer su protiv učitelja, znanja i svakog napretka, ali je zato prava sreća što je tu progresivna i samilosna ministrica koja razumije učiteljske potrebe i želje. Ona bi dala učiteljima i profesorima sve što požele, ali se na tom putu k sreći i blagostanju ispriječio nemilosrdni HDZ i Plenković.
Ovdje treba razbiti i mit o nekakvoj reformi školskog sustava koji je navodno uvela ministrica Divjak. Cijela operacija bombastično najavljene Škole za život svela se na to da se djeci na državni trošak kupe vrlo nekvalitetni i skupi tableti. Nitko ne spori da je hrvatskom školstvu potrebna “dubinska” reforma i da cijeli sustav vapi za promjenama, ali nije rješenje u tome da se dodatno optereti ionako već preopterećeni proračun.
Što je ministrica Divjak napravila da se promijeni negativni trend u posljednjih dvadesetak godina. Hrvatska ima sve manje djece, ali zato ima sve više zaposlenih učitelja i neprosvjetnih radnika. Nije se teško složiti s mišljenjem da su plaće profesorima vrlo male, ali ne treba olako odbaciti ni analize bivše ministrice Ljilje Vokić koja uporno ističe da neki učitelji ne zasluže ni tako mizernu plaću.Na drugoj strani, velikom broju vrijednih i predanih učitelja plaća bi trebala biti desetak tisuća kuna. Ministrica Divjak nije provela unutarnju racionalizaciju i uštede, nego je socijalistički zavukla ruku u državni proračun. Lako je dijeliti javni novac, ali tko će sve to platiti?
Ministrica Divjak se ponašala kao pijani milijarder s novcem iz proračuna i europskih fondova. Svjesno prešućuje činjenicu da će novac iz Europe curiti još samo dvije godine, ali da će nekoliko stotina milijuna kuna obveza, koje je preuzela “reformska” “Škola za život”, ostati i nakon završetak medenog mjeseca i, što je najgore, da će sve to morati platiti porezni obveznici.
Aktualna ministrica nanijela je HDZ-u i premijeru Plenkoviću i veliku političku štetu jer je doista teško objasniti konzervativnom biračkom tijelu vladajuće stranke zašto reformu vodi “liberalna socijalistica” koju je imenovala stranka od dva posto. Ako Plenković želi osigurati svojoj predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović dobre uvjete za kampanju, onda mora brzo i odlučno djelovati. Treba se što prije riješiti ministrice koja mu nije lojalna, koja mu ruši autoritet i opasno ugrožava financijsku stabilnost zemlje.
Foto: Zvonimir Kuhtić/Hina