Proročanske riječi Damira Kajina o IDS-u i Uljaniku: Istra je spilja razbojnička

Proročanske riječi Damira Kajina o IDS-u i Uljaniku: Istra je spilja razbojnička

Spašavanje Uljanika, u čijem sastavu su pulsko i riječko brodogradilište, daleko je od svog kraja. Prema najnovijim podacima, za restrukturiranje, odnosno, ostanak na životu, tih posrnulih divova trebat će između 900 milijuna i 1,4 milijarde eura. Prvu brojku iznosi ministar gospodarstva Darko Horvat, a potonjom barata Tomislav Debeljak, vlasnik Brodosplita, koji bi trebao postati novi strateški partner.

Iz Banskih dvora poručuju da će sljedeći tjedan izići s konačnom cifrom, a nakon toga će donijeti i odluku o sudbini pulskog Uljanika i riječkog 3. maja. S obzirom na vrtoglave iznose dugova koje treba podmiriti, sve su opcije otvorene. Nitko odgovoran u ovoj državi više nema prava bacati novce poreznih obveznika u te ‘vreće bez dna’.
Od neovisnosti je u spašavanje hrvatskih brodogradilišta, prema riječima ministra financija Zdravka Marića, ulupano čak 35 milijardi kuna.

To je golem iznos kojim se moglo napraviti štošta: od autocesta, škola, bolnica… ili kupnje, da budemo aktualni, nekoliko eskadrila novih američkih borbenih zrakoplova. Samo za jamstva koja su davana Uljaniku Vlada je u prošloj i ovoj godini platila 3,1 milijardu kuna.

I to i za one brodove za koja je uprava Uljanika uzela predujam od naručitelja, dobila jamstva od države, a nije ih ni počela graditi. I tu nije kraj. Novih 125 milijuna eura sjest će na račun državnog proračuna ako se ne isporuči jaružal, sofisticirani brod koji produbljuje morsko dno, za čiji bi završetak trebalo uložiti još 25 milijuna eura. To bi trebao napraviti novi strateški partner nakon što se najprije isplaće plaće radnicima kojih nema već pet mjeseci.

Zbog europskih pravila o državnim potporama, u restukturiranje Uljanika i država i novi strateški partner trebali bi ući s po 50 posto sredstava. Kako je bilo dvojbi je li Debeljak financijski sposoban u tome sudjelovati, na inzistiranje ministra Horvata treba imati čvrsto jamstvo das u ga banke spremne u tome pratiti. U suprotnom, ne bi imalo smisla da država plaća dugove tih brodogradilišta, ako strateški partner nema dostatnog novca za njihov povratak u život.

Najmanje što Hrvatskoj, nakon svog iskustva s brodogradnjom, a posebice s ovim što se događa u Uljaniku d.d., jest ponavljanje starih shema po kojima su uprave gradile brodove planirajući gubitke koje je svakih nekoliko godina pokrivala država.

Da se to ne bi događalo, osim čvrstih ugovora koji će se eventualno potpisati između države i mogućeg strateškog partnera, potrebno je istražiti gdje su nestali svi ti silni novci koji su dani za Uljanik. Glavnik državni odvjetnik Dražen Jelenić rekao je da njihovi istražitelji već šest mjeseci provode izvide kako bi utvrdili puteve što se dogodilo s tolikih milijardama i tko je odgovoran za to.

Kazao je i da je riječ o “kompliciranoj” materiji, što mu je za vjerovati, jer treba rasčlaniti odnose između matičnih tvrtk i tvrtki kćeri, stvarnih ili možda fiktivnih plaćanja raznim kooperantima, stvarnih ili fiktivnih konzultantskih usluga, ali na kraju javnost očekuje rezultat.

Što se tiče državnih jamstava, Vlade su ih izdavale bez puno provjera kako će se utrošiti. Tako je prema podacima od 2010. godine, Vlada Jadranka Kosor jamčila za, relativno skromnih, 230 milijuna kuna, ona Zorana Milanovića dala je najviše, oko 2,8 milijardi kuna, vlada Tihomira Oreškovića 428 i Plenkovićeva 808 milijuna kuna.
Dakako, da državno odvjetništvo treba istražiti i ta državna jamstva. Na koji način i pod kojim uvjetima su se izdavala te kako su se u slučaju problema, iz Banskih dvora mislili naplatiti. No, glavni fokus ipak treba biti usmjeren na rad samih uprava tih brodogradilišta. One su upravljale tim financijama i prouzročile kolaps brodogradilišta. Pritom oni sami, kao ni mnogi čelnici tvrtki kćeri tih brodogradilišta, nisu iz tih poslova izišli kao crkveni miševi.

Štoviše, javnost je imala prilike vidjeti neke od milijunski vrijednih vila članova Uljanikove uprave, poput one koju je tik uz more izgradio donedavni predsjednik Uprave Uljanik Grupe Gianni Rossandra. Treba rasčlaniti i rad tvrtki koje su zajednički osnovali Uljanikovi direktori. Kako je vidljivo, propadanje Uljanika određenim grupacijama je bio prilično isplativ posao.

U toj grupaciji je i IDS, stranka koja već skoro tri desetljeća neprekinuto upravlja istarskim poluotokom. Prije nekoliko dana čelnici te stranke su prozvali Vladu da je krivac što još nije donesena odluka o spašavanju Uljanika. Ni u jednom trenutku i ni jednom riječju, Boris Miletić, koji je trenutno na čelu IDS-a, i njegovo društvo, nisu dali do znanja da i sami možda imaju odgovornost za to što se dogodilo.

A upravo su radnici Uljanika, kada su izišli na ulice, baš njih, IDS, označili kao glavnog krivca za propadanje tog brodogradilišta. Prozivali su ih da su “mafija” i “lopovi” te da se ni u Uljaniku, kao ni u ostatku Istre, ništa bez njihova znanja ili suglasnosti nije moglo događati. Uostalom, donedavni kandidat za strateškog partnera u Uljaniku Danko Končar na svojoj platnoj listi za lobističke usluge imao je upravo sivu eminenciju IDS-a, Ivana Jakovčića.

Zato je zadatak državnog odvjetništva dobro pročešljati ugovore koje je s kooperantima i raznim konzultantskim tvrtkama sklapao Uljanik. Tu najvjerojatnije leži dobar dio odgovora o odgovornosti kako članova Uprave tako i samog IDS-a u propadanju Uljanika. Iz Zagreba su se u Pulu slala jamstva, ali poslovanje i trošnjenje tih novca bilo je u isključivoj nadležnosti tamošnjih uprava.

Istina, možda je Vlada sa svojim 25-postotnim udjelom u tom inače privatiziranom brodogradilištu, mogla imati bolji nadzor nad trošnjem datih jamstava, međutim, u konačnici, izvršne odluke koje su dovele do ovog stanja ipak su bile u rukama Uljanikovih direktora od kojih mnogi ne bi tamo bili bez političke potpore IDS-a.

Treba utvrditi istinu pa i o onim spekulacijama da se u uništavanje Uljanika išlo svjesno zbog nekretninskog biznisa koji se trebao proširiti i na samo brodogradilište. Možda je u pravu bivši IDS-ovac Damir Kajin s onom svojom tvrdnjom koja je razljutila njegove bivše stranačke kolege vjerojatno i stoga jer ih predobro poznaje, a da bi govorio napamet.

Misleći  na djelovanje i utjecaj IDS-a kazao je: “Istra je spilja razbojnička i dok ruka pravde ne prođe tunel Učku, neće biti sreće”. Sad je vrijeme da se to konačno napravi.

Facebook Comments